Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 6
Sutra: 12° 12° 6
28. siječnja 2020.
72. Mostra

Ludilo i melankonija Istanbula

Pisac Orhan Pamuk i redatelj Grant Gee poziraju
Pisac Orhan Pamuk i redatelj Grant Gee poziraju
Autor:
Objavljeno: 9. rujan 2015. u 10:25 2015-09-09T10:25:24+02:00

U parelelni program »Giornate degli Autori« uvršten i dokumentarni film Granta Geeja »Nevinost sjećanja« podnaslovljen kao »Muzej Orhana Pamuka i njegov Istanbul«. Film je nastao kao plod susreta pisca i redatelja Granta Geeja u jednom londonskom restoranu

U sklopu ovogodišnjeg Locarna vidjeli smo restauriranu verziju radikalnog, krajnje sarkastičnog i subverzivnog debija Marca Bellocchia »I pugni in tasca« (Šake u džepu) s dijaboličnim Louom Castelom i Paolom Pitagorom, snimljenog 1965., koji je na neki način najavio pariške i ine studentske nemire. »Velika je prednost prvih filmova da tada nisi nitko, nemaš povijest, ali imaš slobodu i rizik«, rekao je njegov  autor. Tada je Bellocchio bio 25-godišnji mladac. 

Živa zazidana

Danas mu je 76 godina tek, ali i dalje je zadržao slobodu i rizik, koliko god se donekle umorio od svih tih matricida, fratricida i incesta, a i nerv za ekscese mu je ponešto oslabio, što ne znači da još uvijek nije u stanju ubadati sa stilom. U najnovijem autorovu filmu »Il sangue del mio sangue« (Krv moje krvi) nije doduše bio ubijen nijedan pop, ali crkva i dalje ostaje na meti njegove oštrice. 

Priča prvog dijela Bellochijeva filma odvija se u 17. stoljeću u samostanu pitoresknog Bobbia, povijesnog gradića nedaleko Piacenze u kojoj je Bellocchio rođen. U samostan dolazi mladi vojnik kako bi od djevojke koju su proglasili vješticom iznudio priznanje da je svojim čarolijama zavela njegova brata i navela ga na grijeh, čime bi sprao ljagu njegove prošlosti i spriječio da bude pokopan s magarcima. Ali ni on ne može odoljeti njenim čarima, kao ni čarima eteričnih sestara nalik djevama s Botticellijeva platna, koje su ga ugostile u svom dvoru. Drugi dio priče ambijentiran u sadašnjosti, prati pokušaje ruskog oligarha da se dokopa tog istog sada posve derutnog samostana/zatvora u kojem je »vještica« bila živa zazidana, a kojeg bi pretvorio u luksuzni resort, iako se njegovim planovima protivi stari grof vampir koji živi u obližnjem dvorcu.

Hrvatski film vraća se u »Horizonte«

Hrvatski film se i ove godina vraća na Mostru u paralelnu selekciju »Horizonti«, ali u njegov kratkometražni program, s »Belladonnom« Dubravke Turić, pričom o tri žene koje se susreću u čekaonici oftalmološke klinike (liječnica je uvijek izvrsna Lana Barić). Kao što Joshua Oppenheimer i njegov oftalmolog mjere »dijoptriju« diktature, tako i Turić igra na jednu tragediju, iako autoricu više zanima površnost pogleda i predrasude koje on donosi. Vidljivo i nevidljivo. Unutrašnje i vanjsko. To su krelacije koje zanimaju autoricu, pri čemu naziv njena filma aludira na renesansnu biljku čiji se otrov stavljao u oči da bi im se naglasio sjaj i proširila zjenica. Da bi se postigla idealna ljepota, treba izgubiti vid, iako se tek tada događa unutarnja promjena o kojoj priča autoričin minimalistički prosede.

U istom programu prikazan je i kratkis »Dvorišta« u režiji mladog crnogorskog sineaste Ivana Salatića. A »Horizonti« su donijeli i jednu grčko hrvatsku koprodukciju, dugometražni »Interrogation« u režiji Yorgosa Zoisa, bivšeg Anghelopoulosova suradnika, čiji se prosede ponešto odmaknuo od grčkih »weird wave« klišeja i njegovih skandala. Priča je to o postmodernističkoj kazališnoj postavi grčke tragedije čija se izvedba naglo prekida, kad na scenu stupa vojnik, pozivajući publiku da aktivno sudjeluje u predstavi (režiser je naveo da ga je za priču inspirirao upad čečenskih terorista u moskovski teatar). Tada život počinje imitirati umjetnost. 

Konkurencija je donijela i dugoočekivani animirani film Charlieja Kaufmana i Dukea Johnsona »Anomalisa«. Priča je to o oženjenom britanskom motivacijskom govorniku (glas mu posuđuje David Thewlis) koji dolazi u Cincinnati održati predavanje, a u tamošnjem se hotelu zaljubljuje u sramežljivu Lisu (Jennifer Jason Leigh) koja je s prijateljicom došla na njegov »event«. Kad mu je Lisa rekla da obožava portugalski iako je prava anomalija da je Brazil jedina zamlja u Južnoj Americi u kojoj se govori tim jezikom, dao joj je nadimak Anomalisa, iako to na japanskom znaci i »božica neba«. Nažalost, ne računajući na junakov san, sve drugo u tom tromom ali dostatno simpatičnom filmu u kojem su figure svedene na robote, bas i nema uvrnuti kaufmanovski pečat. A i robot gejša koju je naš junak kupio za poklon sinu u prodavaonici »igračaka«, misleći da se u njoj prodaju one dječje, mogao je biti puno bolje iskorišten.

Mahnitost

Konkurencija je donijela i degutantnu alegoriju »Abluka« (Mahnitost) turskog sineaste Ermina Alpera ambijentiranu u Istanbulu u neodređeno doba u kojem vladaju kaos i političko nasilje, pri čemu država koristi nove metode u hvatanju terorista, pa se autorov junak koji izlazi na tajnu uvjetnu slobodu pridružuje grupi koja pretražuje baje, kontejnere i deponije ne bi li otkrila dijelove bombe odbačene pri njihovoj kućnoj izradi, dok njegov introvertirani brat istodobno tamani pse lutalice, te se sprijatelji s psom kojeg je netom ranio. Sindrom »Bijeli bog« očito je uzeo maha. No da Turska ipak ne ostane zapamćena na Mostri kao zemlja beznađa, nasilnika i kretena, pokušao se pronaći kakav takav programski balans, pa je u parelelni program »Giornate degli Autori« uvršten i dokumentarni film Granta Geeja »Nevinost sjećanja« podnaslovljen kao »Muzej Orhana Pamuka i njegov Istanbul«. 

Projekciji je uz redatelja prisustvovao i slavni turski pisac, objasnivši nam da je njihov zajednički projekt nastao kao plod njihova susreta u jednom londonskom restoranu. Tada je Pamuk rekao Geeju da mu se jako svidio način na koji je u doksu »Patience« pristupio remek-djelu pisca  W.G. Sebalda »The Rings of Saturn«, iako je autor poznatiji kao autor glazbenih dokumentaraca – »Joy Division« i »Meeting People is Easy« o bendu Radiohead. 

Geejeva »Nevinost sjećanja« melankolično je i krajnje estetizirano ljubavno pismo Istanbulu – čisti »nuzun« – dok autorova kamera gotovo fetišističkom pedanterijom miluje predmete i fotografije izložene u muzeju koji je Pamuk otvorio u staroj istanbulskoj četvrti Cukurzum, a čija postava priziva zagrebački »Muzej prekinutih veza«, samo što se izloženi eksponati referiraju na Pamukov roman »Muzej nevinosti«. Tako je i zaljubljeni Kemal u romamu sakupljao predmete svoje voljene siromašne Fusun, ukradene iz njena stana. Savjet? Upakirati i obavezno poslati na adresu Hrvatsko turskog društva za idući Art-kino Ciklus turskog filma!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
U Rijeku stiže PauzaGO: nova usluga omiljene Pauze