Tišina, snima se – zaorilo se malom udolinom u vinodolskom zaleđu valjda po dvadeseti put tog  lijenog rujanskog popodneva. Kao dobro organizirana vojska stotinjak statista i glumaca na zadani su se znak u trenu transformirali u stanovnike indijanskog sela koji upravo sudjeluju u tipičnom seoskom ritualu oko vatre. Skupljeni u obredno kolo okruženo s desetak ogromnih vigvama, gibajući se u ritmu bubnjeva, mumljali su indijanski napjev dok je seksi »skvo« povremeno uzvikivala neku prigodnu mantru. 

Na udaljenosti od nekoliko metara oko glumačke ekipe natiskalo se dvadesetak članova tehničkog tima: redatelj, kamerman, pomoćnici redatelja i kamermana, majstori tona i svjetla, šminkerice, scenografi i ostali članovi filmske ekipe čija ćemo mnogobrojna imena za kojih godinu dana čitati na odjavnoj špici najnovijeg filma o najpopularnijem liku velikog  njemačkog književnika Karla Maya. Simpatična scena koja će u finalnom filmskom produktu zauzeti možda deset sekundi ponovila se u idućih sat vremena bar pet, šest puta i to samo kao proba pred zahtjevno noćno snimanje. Dok je gro filmske ekipe bio zauzet pedantnim uvježbavanjem, na rubu oživljenog indijanskog sela nekolicina tehničara polako je dizala ogromni bijeli balon koji će kasnije služiti kao prigušeni izvor svjetla, imitirajući raspršenu mjesečevu svjetlost.    

Briga o svakom detalju

Lokalitet Breze smješten u blizini Novog Vinodolskog u pravcu Gorskog kotara već je četvrta lokacija – nakon Fužina, Lokvi i Rijeke, na kojoj velika njemačko-hrvatska produkcija pod financijskim okriljem njemačkog RTL-a snima tri nova, 90-minutna nastavka filmske priče o Winnetouu. 

Već na prvi pogled, ovako uparene s vigvamima, proplanke vinodolskog zaleđa uistinu nije teško zamisliti kao dio Divljeg zapada, pa ne čudi što njemački producent projekta Christian Becker rado ponavlja da je Hrvatska »jedna od posljednjih zemalja gdje se može snimiti western«. Kud god da oko kamere pogleda, samo priroda, bez puno svjedočanstava civilizacije. A sve to pristupačno cestom koja može primiti šezdesetak kamiona i automobila filmske ekipe. U Brezama, pojašnjava nam on, vizualni problem im stvara tek lokalna cestica kojoj doskoče tako da je prekriju vojnim ceradama na koju onda naslažu obilje zelenila. Malo im doduše smeta i obližnji tele-komunikacijski toranj, ali njega kamera lako izbjegava. Kod izbora lokacije pomno planiranje je izuzetno bitno – i dan danas na spomen »starog Winnetoua« mnogi će se rado prisjetiti famozne scene u kojoj se u pozadini lijepo primjećuje crveni grobnički autobus. 

– Jedan od najvećih izazova ove produkcije je kreirati u Hrvatskoj nekadašnju Ameriku, odnosno općenito kreirati povijesni svijet koji više ne postoji. Moramo detaljno stvoriti sve – od odjeće pa do vatre koja mora biti zapaljena na određeni način, na neispiljenim komadima drva. Ima strašno puno detalja na koje treba misliti, a imamo i jako puno zahtjevnih scena akcije, pojašnjava nam Becker. 

Da tu ne bi bilo zabune, na setu je i »pravi« Indijanac koji poznaje povijesnu baštinu i savjetuje filmaše što je realno, a što nije. Njemačka ekipa izuzetno je pak zadovoljna kako su scenografiju realizirali hrvatski stručnjaci predvođeni Damirom Gabelicom i Ivom Hušnjakom koji su se osim vigvama, raznih totema, tvrđave u Fužinama i sličnih nastambi pobrinuli i za 250 kostima. 

– Uostalom, pogledajte ove vigvame – to je prava vještina, pokazuje nam Becker uistinu atraktivne indijanske šatore i nastavlja hvaliti poveću hrvatsku ekipu koja čini 75 posto filmskih djelatnika na setu. 

Strane filmske ekipe koje potpišu ugovor o filmskim poticajima kad dođu snimati u Hrvatsku zakon doduše obvezuje da uzmu toliki broj hrvatskih radnika, no dosad nitko, pa ni ova njemačka ekipa nije imala ništa protiv angažmana, kako čujemo, vrlo kvalitetnih hrvatskih filmskih stručnjaka. 

Vrijedan projekt

Iako su zbog lokacija dolazili čak šest puta u Hrvatsku, na Brezama je filmaše dočekao i neočekivani bonus – krdo divljih konja koje voli zalaziti baš na tu livadu.– Moramo ih držati podalje od naših dvadeset konja za koje imamo posebne štale. Ovi tu naši su vam profesionalci, a ovi iza su naturšćici, smije se Aleksandar Črček, hrvatski producent projekta potvrdivši nam da se radi o financijski velikom i ambicioznom projektu. Iako nam nije htio konkretnije pričati o ciframa, iz HAVC-a dolazi informacija da je i ovaj projekt »red veličine« gotovo deset milijuna dolara, pa ne čudi da se filmskoj ekipi žuri da sve ugura u predviđenih 80 dana snimanja. 

Redatelja Philippa Stölzla, poznatog između ostalog po visokobudžetnom filmu »Iscjelitelj« s Tomom Payneom, Stellanom Skarsgårdom i Olivierom Martinezom u glavnim ulogama i odličnoj ekranizaciji istinite alpinističke priče o osvajanju sjeverne stijene Eigera »Nordwand«, u pripremi scene tog popodneva nije omeo ni dolazak hrvatskog ministra kulture na set. Za visoko izaslanstvo odvojio je par minuta potrebnih za obavezno fotografiranje i potom se vratio svojem indijanskom obrednom ritualu. Na ovom setu, naime, i svaka minuta poprilično košta.

– Pripreme za film trajale su oko pet godina. U Njemačkoj svi znaju Winnetoua, to je ogroman brand i premijera prvog od tri filma će za RTL biti veliki božićni događaj 2016. godine. U Hrvatskoj smo naišli na odličnu dobrodošlicu. Znali smo da Hrvati vole Winnetoua, no nismo imali pojma da ga praktički vole kao i Nijemci. U svakom slučaju, vrlo smo zadovoljni s prijemom – odlična ekipa, prekrasan krajolik, imamo financijske poticaje od države i sve što zamislimo može se ostvariti, oduševljeno ponavlja Becker koji jedino muku muči kako da do svake lokacije dopremi ogromne količine vode koje koristi ekipa u ove, još uvijek tople dane. Sveukupno će do kraja snimanja u studenom potrošiti nevjerojatnih 50 tisuća litara vode i 16 tisuća obroka. Koliko pak košta dolazak prave pravcate parne lokomotive koja će iz Mađarske za koji dan dospjeti do Vranje na Učki i tamošnje stare, zatvorene pruge, teško je i zamisliti. Poveći dio budžeta zasigurno će otići i na još zahtjevnije setove koji će u iduća dva mjeseca biti postavljeni na lokacijama Kanjona Paklenice i Zrmanje, te u Nacionalnom parku Krka.

Ostvarenje dječačkog sna

– Pročitao sam sve knjige o Winnetouu, pogledao sve filmove i to je dio mog djetinjstva. Počašćen sam što mogu biti dijelom ove produkcije. U Hrvatskoj nam je zasad super. Priroda je fenomenalna, evo recimo sad su tu ti divlji konji, a na jednoj od prijašnjih lokacija smo imali posjet – medvjeda. Vidio sam i Rijeku i nešto malo obale i zaista je sjajno, rado je pohvalio Möhring domaćine. 

Njegov jednako iskusni i nagrađivani kolega i sunarodnjak Milan Peschel koji glumi Sama Hawkinsa osobito je, kaže sretan s dugim ljetom i ugodnim temperaturama u doba kad je u njegovom Berlinu već prilično hladno. Za ulogu je, dodaje, ponovo pročitao Winnetoua, no kao najintenzivniji dio osobnih priprema ipak izdvaja jahanje.– Volim westerne, volim sjediti na konju, a ovdje se osjećam baš kao u zemlji Apača. Winnetou je nekad bio pravi mit, a sad je vrijeme za novu mitsku verziju, zaključit će novi Sam Hawkins.