Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. listopada 2019.
Piše Dragan Rubeša

Gledali smo film "Češljugar": Čini se da se totalno izgubio u pokušaju hvatanja velikih tema

Gledali smo film "Češljugar": Čini se da se totalno izgubio u pokušaju hvatanja velikih tema
Gledali smo film "Češljugar": Čini se da se totalno izgubio u pokušaju hvatanja velikih tema
Autor:
Objavljeno: 1. listopad 2019. u 9:53 2019-10-01T09:53:07+02:00

Film se totalno izgubio u pokušajima da pohvata sve autoričine »velike« literarne teme

U izgubljenim vremenima koja još nisu poznavala Facebook, postojao je »Face«. Redakcija mu je bila smještena u Londonu i obraćao se onima koje nazivaju »trendseterima«. Opisivali su ga kao »Bibliju stila«. Biti u trendu prema »Faceu«, značilo je pročitati prvi roman Donne Tartt. Zvao se »The Secret History« i objavljen je 1992., a autorici je donio prestižnog Pulitzera. Doduše, trendseteri s »ovih prostora« morali su pričekati čak 23 godine na njegov hrvatski prijevod. Nikad ne reci nikad.

S autoričinim »Češljugarom«, kojem je književna kritika atribuirala epitet »dickensovskog romana«, a čije originalno izdanje ima ni manje ni više nego 784 stranica, stvari su se odvijale nešto brže. No dok je »Tajna povijest« očito bila preveliki zalogaj za sineaste, »Češljugar« je prvi autoričin roman koji je dobio filmsku adaptaciju, iako je riječ o dostatno kompleksnoj naraciji, koja baš i nije idealni materijal za celuloidni transfer. Za redatelja je odabran precijenjeni John Crowley, čiji je razvikani »Brooklyn« snimljen uz pomoć jednako razvikanog scenarista Nicka Hornbyja, tek još jedna priča o »američkom snu« kao refleksiji emotivnih i kulturalnih poveznica. Film je također adaptacija jednog romana, iza kojeg stoji hvaljeni Colm Toibin.

Flamansko i filmsko platno

No dok je »Brooklyn« pedantno izmjeren u centimetrima, »Češljugar« se totalno izgubio u pokušajima da pohvata sve autoričine »velike« literarne teme – gubitak roditelja, neuzvraćenu ljubav, ovisnost o opijatima, iskupljenje, snagu tragedije koja oblikuje ljudske živote i besmrtnost umjetničkog djela, sada inkarniranu u platnu flamanskog majstora Carela Fabritiusa kojeg će autorov junak u posve iracionalnom aktu spasiti tijekom terorističkog napada na njujorški muzej u kojem je nastradala njegova majka. Ostaje upitno koliko bi jedan muzej doista bio meta terorista. No napad na neku od financijskih institucija u New Yorku za autoricu književnog predloška očito ne bi bio tako »chic«. Iako krajnji antipod tom flamanskom platnu ostaje ono filmsko koje se širi u najboljim dionicama filma vezanim za pustinjske vedute Nevade (fotografija Rogera Deakinsa je jedina po čemu ćemo doista pamtiti Crowleyev komad), kad naš junak pod prisilom napušta elegantni New York inkarniran u njegovoj empatičnoj pomajci (Nicole Kidman) i odlazi kod sjebanog oca (Luke Wilson) u recesijom opustošenu suburbiju Las Vegasa, gdje upoznaje mladog Ukrajinca Borisa (Finn Wolfhard) koji se doima poput teen verzije Burtonova Edwarda Škarorukog.

Nepotrebna amsterdamska epizoda

Zato je amsterdamska epizoda s ruskom mafijom posve promašena i nepotrebna. A i naizgled potentna junakova pubertetska interakcija s djevojčicom Pippom koja ostaje vječni predmet njegove ljubavne čežnje, puno je više obećavala. Možda je Donna Tartt doista jedna od rijetkih »češljugarki« u literarnom svijetu. U onom filmskom, Crowley to definitivno nije. Kao što njegov komad nije »simfonijski«, kako to autoričin roman opisuje utjecajna Michiko Kakutani. Zato se fanovi literarnih adaptacija moraju malo strpiti do skorašnje premijere dugoočekivanog filma »Brooklyn bez majke« u režiji Edwarda Nortona, snimljenog prema istomenom genijalnom romanu Jonathana Lethema. Uz stanovite mjere opreza, kako to prečesto biva sa sličnim transferima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.