Davor Šišović: Novinar koji nije univerzalna neznalica nego - sveznalica

Do sada sam imao šest nastupa na raznim kvizovima. Bili su to »Milijunaš«, obnovljena »Kviskoteka« koja je trajala samo jednu sezonu, pa »Najslabija karika«, zatim kviz »Jedan protiv sto« – i uglavnom sam imao uspjeha

Davor Šišović jedan je od viđenijih stanovnika grada Pazina, koji je širu »slavu« i prepoznatljivost stekao čestim sudjelovanjima, ali i pobjedama na TV kvizovima.

  Tim smo povodom posjetili ovoga novinara, kroničara lokalne povijesti, kulture, običaja, inicijatora i pokretača brojnih javnih događanja, osnivača udruga, čovjeka koji, poput »memorijske kartice« pamti, bilježi, traži, kopa…

  – Mogu reći da nisam neki memorex iz stripa ili filma, mene više okupira upotrebljivost podataka, mogućnost njihova kombiniranja. Znam ljude koji su znali raspolagati golemom količinom podataka, biti prave male enciklopedije, a da bi pritom živjeli neki neprimjetan život, ni u čemu se javno ističući, skroz samozatajni ljudi. Mislim da ne pripadam tom tipu ljudi. Kada sam išao u osnovnu školu bio sam član desetak grupa slobodnih aktivnosti, i tu su već bile mogućnosti kombiniranja podataka iz raznih područja, iz umjetnosti, tehnike, znanosti…

Jedino što mi nikada nije išlo, unatoč mojoj dobroj volji i trudu, to je bio sport. I, kako se nisam osobno uspio angažirati u sportu, tako sam izgubio interes za sport i kao pratitelj. Možda je u tome ključ svega što se događalo kasnije u mom životu, jer, kada me danas ljudi pitaju – Pa, kako imaš vremena za sve to, ja im jednostavno odgovaram – Ne pratim utakmice, ne čitam sportske stranice u novinama, ne razgovaram o nogometu s ljudima, i to je, vjerujte, velika ušteda vremena!   

Aktivizam u kulturi

Kolega Davor pojašnjava kako je, zbog manjka sportskih afiniteta, već kao vrlo mladi učenik, »skrenuo« u novinarske vode, a potom se je sve ozbiljilo i na profesionalnoj razini, po svršetku studija, angažmanom u »Glasu Istre«, gdje ovaj novinar i danas radi.

  – Uvijek me je zanimalo dokumentirati i komentirati život oko sebe. To mi je na neki način u krvi, a u prirodi toga posla je biti radoznao oko mnogih područja, pa se može reći da sam i kroz svoju profesiju sakupio neke informacije, znanja… Uostalom, jedna od šaljivih definicija novinarstva je ona poznata koja kaže da je novinar »univerzalna neznalica«.

  Zahvaljujući svojoj radoznalosti, vječitim traganjima za novim i interesantnim temama, Davor Šišović pokrenuo je u svome gradu cijeli niz, danas šire prepoznatih, udruga i projekata.

  – Recimo da se te inicijative mogu svesti pod naziv »aktivizma u kulturi«. To je jedna od najnezahvalnijih uloga koja uopće može postojati u našem društvu, jer se najčešće događa da sredina nije sinergična, nije sklona podržati te volonterske poslove koji bi trebali biti zajednički, tako da realizacija zamisli može potrajati jako dugo… Kroz moja višegodišnja iskustva čini mi se da je ključno to da još uvijek nismo naučili raditi timski, zajedno podijeliti ideju, posao.   

Jules Verne klub

Ipak, popis javnih kulturnih manifestacija koje je u Pazinu pokrenuo naš sugovornik, u čijoj je organizaciji i osmišljavanju sudjelovao, danas je popriličan.

Kvizevi su zgodna stvar, ne samo da testirate vlastito znanje, nego da provjerite kako razmišljate, kaže Davor. Ima ljudi koji imaju jako puno znanja, ali koji nisu dobro prolazili na kvizovima, jer se pokazalo da ne znaju analitički razmišljati. Ima ih koji se zablokiraju, ima nekih koji slijede logiku eliminacije, ali su neodlučni kada treba dobiti konačni odgovor, tako da je to u stvari jedan dobar trening, kada treba pravom taktikom odlučiti hoćemo li riskirati…

  Primijetio sam da su mi sudjelovanja u kvizovima pomogla u izoštravanju načina razmišljanja u svakodnevnom životu, osobito u poslu. Međutim, to ne mora uvijek imati pozitivne posljedice. Na primjer, mogu reći da su me kvizovi odgojili u osobu koja je usavršila ne samo logično razmišljanje, nego očekuje i da svijet funkcionira logično, da komunicira logično, što, na žalost, najčešće nije slučaj.

  – Treba reći da su, za razvoj većine toga što mi danas u Pazinu imamo zaslužna dvojica Austrijanaca, Walter Maria Stojan, koji je svojevremeno bio direktor Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, i izdavač iz Klagenfurta, Alojz Wieser. Oni su tražili na ovom području mjesto koje bi bilo idealno da bude poprište nekog kulturnog događaja kojega su oni zamislili, i Pazin su vidjeli idealnim. Njima se je dopao pazinski književni background, od Vladimira Nazora, Julesa Vernea, do Dantea, spomenici kao što je pazinski kaštel, priroda u okolici, pazinska jama… Tako su krenuli s Međunarodnim susretima izdavača »Put u središte Evrope«, 1996. godine, koji su se nastavili sve do današnjih dana…

  Ta je manifestacija pokrenula iduću, odnosno, prije svega, osnivanje »Jules Verne« kluba u Pazinu. Sve je povezano s pričom o tome da je slavni pisac pisao o ovome gradu u jednom svojem djelu, što se konačno i potvrdilo prijevodom romana, kojega su do tada čitali samo neki građani ovoga grada.

  Tek je 1988. godine izašao prvi hrvatski prijevod romana »Mathias Sandorf« Julesa Vernea, tada smo se konačno mogli uvjeriti u to da je taj pisac doista pisao o Pazinu, i da su pazinski kaštel i jama odigrali dosta značajnu ulogu u tom romanu. Zato smo, godine 1998., u veljači, na rođendan Julesa Vernea, osnovali Jules Verne klub, a iste godine smo organizirali i manifestaciju »Dani Julesa Vernea«. Tada je ovdje poletio prvi balon na topli zrak, organizirana je potraga za blagom, prvo spuštanje u pazinsku jamu, postavljena je velika izložba ilustracija iz romana Julesa Vernea… U međuvremenu, čuveni vodič Lonely planet uvrstio je »Dane Julesa Vernea« u 10 najatraktivnijih ljetnih zbivanja u Hrvatskoj.   

Priče o Istri

Nekoliko godina kasnije, u Pazinu je pokrenuta i SF konvencija »Istrakon«, koja se također održava svake godine i ima veliku posjećenost…

  – S obzirom na to da su dobar broj posjetitelja takvih konvencija ljudi koje zanima SF književnost, koji je često i sami pišu, već smo iduće godine krenuli s književnim natječajem za kratku SF priču. Tada smo objavili i prvu zbirku kratkih SF priča, »Tvar koja nedostaje«, a do danas smo takvih zbirki objavili već deset. Međutim, kako je bilo puno interesa za fantastičnu i SF književnost, odlučili smo, zasebno od »Istrakona«, pokrenuti »Festival fantastične književnosti«. Taj je festival postao i međunarodni, počeli su nam dolaziti sudionici iz drugih zemalja. Ubrzo, s tim smo festivalom počeli »hodočastiti« i po okolnim mjestima, izvan Pazina, tako da su autori koji su na festivalu gostovali počeli pisati priče nadahnuti drugim prostorima, njihovim mitovima, tradicijom, slojevima koje su oni iščitavali pri upoznavanju s mjestima i ljudima gdje se festival održavao. I onda smo krenuli publicirati zbirke priča nastalih tim povodom, pa je tako publicirana zbirka naziva »Vampirske priče«, nadahnuta mjestom Kringa i pričom o vampiru Juri Grandi, iduće godine izašla je knjiga »Priče o starim bogovima«, nadahnuta Gračišćem, zatim knjiga »Priče o divovima«, nadahnuta Motovunom, nakon toga »Priče o dinosaurima«, potaknuta posjetom Balama, zatim »Priče o zvijezdama«, nakon posjeta Višnjanu… Ove godine bili smo u Opatiji, pa se zbirka zove »Turističke priče«. 

   Davor Šišović kaže kako, osim organizacije svih ovih festivala i događaja, podupire i sudjeluje u organizaciji umjetničkog festivala »Sedam dana stvaranja«, podržava aktivnosti Gradske knjižnice Pazin, lokalne »Kuće za pisce«, prvog projekta ovoga tipa u Hrvatskoj, aktivno piše o najnovijim naslovima hrvatske prozne književnosti, o čemu svjedoče tekstovi objavljeni i na njegovom blogu »Bookaleta«, urednik je u izdavačkoj kući »Zoro« iz Zagreba…

  Impresivan niz aktivnosti koje ovaj energičan, vrijedan duh pokriva, na koncu ipak zaokružujemo gostovanjima u popularnim TV kvizovima.

  – Do sada sam imao šest nastupa na raznim kvizovima. Bili su to »Milijunaš«, obnovljena »Kviskoteka« koja je trajala samo jednu sezonu, tamo sam stigao do takozvanog »malog finala«, pa »Najslabija karika«, zatim kviz »Jedan protiv sto« – tu sam se prijavio i tu sam osvojio 260 tisuća kuna i neki sitniš… U tom je kvizu zadnje pitanje bilo – tko je najstariji između Beethovena, Mozarta i Haydna, i to mi je pitanje zvučalo malo previše lagano, pa sam se bojao da je posrijedi nekakva zamka, jer često u laganim pitanjima znaju biti zamke… Međutim, onda sam se sjetio filma »Amadeus«, scene iz gostionice u kojoj se Mozart ruga svojim starijim kolegama, i tako sam konačno bio siguran da je ipak riječ o Haydnu, prisjeća se Davor.   

Putnici na »Titanicu«

– Onda sam se ponovno javio na kviz »Najslabija karika«, ali se više nisam mogao prijavljivati, jer sam već osvojio nagrade. Isto je bilo i s »Milijunašem«, odnosno s »Jedan protiv sto«. Međutim, zvali su me na snimanje tisućite emisije »Najslabije karike«, jer su zvali tisuću ljudi koji su se borili u finalu, a nisu pobijedili. Tu sam isto došao do finala. I sada sam ponovno nastupio u nekoj kviz emisiji, i osvojio nekoliko tisuća kuna.

  Koliko je putnika bilo na brodu »Titanic« onoga dana kada se je dogodila tragedija njegova potonuća?, – postavljamo Davoru jedno »nemoguće« kviz pitanje.

  On odgovara – Želite li možda da vam nabrojim njihova imena?

Nismo mogli procijeniti šali li se naš sugovornik ili je možda nekim čudom ipak ozbiljan?