Grad Rijeka obnavlja skulpture baziliska A. D. Fernkorna

Raskomadan trsatski zmaj vraća se obnovljen na Trsatsku gradinu

Nela Valerjev Ogurlić

Ljudi uključeni u obnovu Trsatske gradine 60-tih godina, pronašli su fragmente razbijene skulpture i zadržali ih za uspomenu, a sada su vraćeni



RIJEKA  Ispred mauzoleja Lavala Nugenta »Mir junaka« na Trsatskoj gradini u sljedećih bi nekoliko mjeseci trebala biti vraćena oba trsatska zmaja. Direkcija za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke raspisala je postupak javne nabave za obnovu dviju brončanih skulptura austrijskog kipara Antona Dominika von Fernkorna koji su kao čuvari Nugentove grobnice na Trsatsku gradinu postavljeni 1864. godine, ali jedan je nestao 1920. godine, a drugi je oštećen.


  Za nestalog zmaja dugo se vremena smatralo da je uništen tijekom talijanske okupacije Sušaka. Devastacija se pripisivala talijanskim vojnicima, ali saznanja riječkih istraživača među kojima je i Petra Abramović kazuju drukčije:


   

Zakopani zmaj


– Laval Nugent imao je bogatu kolekciju umjetnina, u kojoj su se nalazila djela znamenitih umjetnika, poput Tiziana, Tintoretta, a neki spominju i Leonarda da Vincija. Na Trsatskoj gradini je 1843. utemeljio prvi muzej u Hrvatskoj. No njegova unuka Ana Nugent je za vrijeme okupacije Sušaka djela iz obiteljske ostavštine prodavala Talijanima. Trsaćani su zbog toga skinuli jednog zmaja i zakopali ga u dvorištu obitelji Stanta na Strmici, a moguće je da su skinuli i oba, ali o tome nemamo sigurnih podataka.




  No, sigurno je da je najmanje jedna figura bila na taj način sklonjena i kasnije vraćena na Trsatsku gradinu, ali su zmajevima pritom zamijenjena mjesta, što vidimo iz povijesnih fotografija. Zmaj koji drži žezlo, a imao je i povelju, izvorno je stajao uz istočnu stranu mauzoleja, a ne kao danas uz zapadnu. Na tom je mjestu stajao zmaj sa štitom, koji nedostaje, ali ne zbog okupatora, već zato što skulpturu prilikom povratka Trsaćani nisu fiksirali, pa ju je nalet bure srušio s postamenta i razbio, ispričala nam je Petra Abramović koja je nakon završenog studija likovne kulture na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti neko vrijeme volontirala u Muzeju grada i napravila elaborat na kojem se temelji projekt obnove zmajeva.


   

Uspomene


Prema riječima ravnatelja Muzeja Ervina Dubrovića sve je krenulo nekoliko godina unatrag, kad je iz Turističke zajednice dobio poziv da preuzme neke od sačuvanih djelova zmaja, pronađene na Trsatskoj gradini. No, kako oni nisu bili dovoljni za rekonstrukciju, Petra Abramović upustila se u istragu tijekom koje je kod različitih privatnih vlasnika pronašla još nedostajućih dijelova koji se danas čuvaju u depou Muzeja.



Feldmaršal Laval Nugent koji 1813. Rijeku oslobodio od Francuza, došao je u posjed Trsatske gradine 1824. godine kad ju je otkupio kao ruševinu, stradalu u velikom riječkom potresu 1750. godine, a zatim je i obnovio. Ženidbom s Giovannom Riario – Sforza ušao je u porodicu Sforza, koja je imala daljnje rodbinske veze s Frankopanima, pa između ostalog kupuje i obnavlja stari frankopanski grad Bosiljevo, u kojem je najradije i živio, te i umro 1862. godine. I za Nugentov dvorac u Bosiljevu Fernkorn još je 1851. izradio dvije skulpture gotovo jednake trsatskim baziliscima, ali one su doživjele još tužniju sudbinu.   – Jedna je krajem 19. stoljeća preseljena Zagreb, ispred nekadašnje Nugentove kuće kod Kamenitih vrata, a nakon rata odnesena je u Arheološki muzej u Zagrebu i – nestala. Nitko je više nije vidio. Drugi je zmaj stajao u Bosiljevu sve donedavno, ali su mu posljednjih godina počeli nedostajati djelovi i do danas je raznesen u cijelosti, zajedno s različitim kamenim fragmentima dvorca, kaže Petra Abramović.


  – Ljudi koji su bili uključeni u obnovu Trsatske gradine 60-tih godina, tijekom koje su uništeni sarkofazi s posmrtnim ostacima Lavala Nugenta i njegove supruge, pronašli su fragmente razbijene skulpture i zadržali ih za uspomenu. Na taj način su ostali sačuvani, a u dogovoru s obiteljima u čijem su posjedu bili sada smo uspjeli vratiti najvažnije djelove – šape i štit. Riječ je o fragmentima po kojima se zmajevi razlikuju, a uz to je sačuvano i jedno originalno krilo, trup i polovica glave zmaja koji nedostaje. Preostali djelovi bit će rekonstuirani prema sačuvanoj skulpturi, kaže Petra Abramović.


   

Monstrumi


Trsatski zmajevi s pijetlovim glavama zapravo su dva baziliska – mitska bića s osobinama zmije, zmaja i pijetla, odnosno njihovi mladunci kokatrisi koji su ubijali pogledom, čak i vlastite roditelje, a jedini način da ih se uništi bio je da im se podmetne zrcalo, jer bi tada pogibali od vlastitog pogleda. Mali monstrumi bili su dio plemićkog grba obitelji Nugent, a njihove skulpture na Trsatskoj gradini izlivene su u Fernkornovoj Carsko-kraljevskoj ljevaonici u Beču.


  Svaka skulptura je visoka 1,40 metra, a raspon od vrha krijeste do kraja repa iznosi 3,80 metra. Prema riječima ravnateljice Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Nikoline Radić Štivić, Grad će za obnovu trsatskih zmajeva izdvojiti 350.000 kuna, a Petra Abramović se nada i izložbi koja će pokazati što se s njima događalo.


  – U okviru iznosa predviđenog za obnovu bit će napravljeno 3D skeniranje, što je postupak trajnog digitalnog očuvanja oblika skulpture koji ostavlja mogućnost rekonstrukcije i pri stopostotnom uništenju objekta. Suvremena tehnologija omogućuje da se u digitalnom obliku pohrani geometrija fizičkih artefakata, što može poslužiti i kao kvalitetna osnova za izradu umanjenih replika koje u raznim materijalima mogu obogatiti turističku ponudu grada. Smatram da bi nakon obnove zmajeva bilo odlično prirediti multimedijalnu izložbu gdje će uz restaurirane skulpture te povijest Fernkorna i Lavala Nugenta biti predstavljen i suvremeni postupak restauracije.


  Elaborat Petre Abramović koji je podloga buduće obnove zmajeva, oslanja se na prethodna istraživanja Đure Vanđure i Igora Žica, a doprinos u tehničkom dijelu dala je riječka tvrtka Noven.