Redatelj filma »Broj 55«

Kristijan Milić: O Domovinskom ratu moglo bi se snimiti stotinu filmova

Sandy Uran

Usprkos nagradama do realizacije novog filma uvijek je teško doći – Kristijan Milić / Foto Vedra KARUZA

Usprkos nagradama do realizacije novog filma uvijek je teško doći – Kristijan Milić / Foto Vedra KARUZA

Ratni film teže je snimiti od prosječnog filma, posebno iz produkcijsko-logističkog gledišta. Ali, što se tiče žanra, to mi je puno lakše raditi jer mi je tematika vrlo bliska. No, volio bih raditi i filmove drugih žanrova, posebno kriminalističke i filmove strave 



Riječka će publika sutra, s početkom u 20 sati, imati privilegiju da uz slobodan ulaz u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja pogleda nagrađivani hrvatski ratni film »Broj 55« redatelja Kristijana Milića koji i sam prisustvovati projekciji. »Broj 55« proglašen je jednim od najboljih hrvatskih ratnih filmova i dobitnik je osam »Zlatnih arena« na prošlogodišnjem Pulskom festivalu, uključujući i najvažniju – Veliku Zlatnu arenu za najbolji film. 


   S redateljem smo razgovarali prilikom njegova boravka u Rijeci gdje je posjetio izložbu »Ratne boje« u PPMHP-u. Milić u svojoj redateljskoj karijeri ima i osam »Zlatnih arena« za film »Živi i mrtvi« iz 2007., a u suradnji s drugima potpisuje i neke od najgledanijih domaćih tv serija: »Počivali u miru«, »Larin izbor«, »Najbolje godine«, »Hitna«, »Ne daj se, Nina«… Razgovarali smo o novim filmskim projektima, ali i prisjetili se heroja iz Kusonja prema čijoj je istinitoj priči i snimljen »Broj 55«. 


  Vrlo ste aktivni. Trenutno radite na vrlo gledanoj tv seriji »Kud puklo da puklo«. Pripremate li možda i neki novi film?   – Pripremam se za snimanje novog filma koje bi trebalo početi na jesen. Naslov filma je »Mrtve ribe plivaju na leđima«. Riječ je o scenariju koji je rađen prema knjizi Josipa Mlakića, autora romana i scenarija za moj prvi dugometražni igrani film »Živi i mrtvi«. Ne radi se o ratnoj tematici, već o suvremenoj. A što se tiče žanra, mogao bih ga okarakterizirati kao filozofsku dramu.  

  Prvi u nizu


Koja glumačka imena mislite angažirati na tom projektu?    – Taj dio posla odradit ćemo u sljedećih nekoliko mjeseci.    Hoćete li napraviti audiciju? Kako inače birate glumce?   – Djelomično ćemo ići na audiciju, no za većinu uloga već imamo ideju koga bismo htjeli angažirati. Ovaj se film trebao snimati prije nekoliko godina, ali smo snimanje nekoliko puta odgađali zbog niza razloga.    Razmišljate li o tome da snimite još neki naslov ratne tematike?    – Vrlo rado. »Broj 55« je trebao biti prvi u nizu od barem šest filmova s tematikom Domovinskog rata koje je HRT naručio još davne, 2007. godine. To je u početku bilo zamišljeno kao serijal televizijskih filmova. Moglo bi se bez problema snimiti na stotine filmova o Domovinskom ratu. Koja god priča dođe na red, siguran sam da će biti dobra.    Ako opet budete snimali film o Domovinskom ratu hoće li u scenariju biti mjesta i za neki ženski lik? Naime, u Domovinskom ratu sudjelovale su i žene.    – Naravno. U ovom filmu nema ženskih likova, jer je inspiriran istinitim događajem u kojem ih stvarno nije bilo, a nismo ih htjeli gurati na silu i pod svaku cijenu. U sljedećim pričama sigurno će biti ženskih likova.    Hoćete li na scenariju raditi sami ili u suradnji s nekim?    – Nerado sam pišem scenarije za svoje filmove, čak i kad imam vrlo jasne i precizne ideje. Teško mi je biti realan prema vlastitom scenariju, jer sam previše subjektivan, a to nije dobro ako se želi napraviti kvalitetan film. Dvije su glave uvijek pametnije od jedne.    Što vam predstavlja veći izazov: raditi ratni film ili neki drugi žanr?    – Snimati ratni film predstavlja veliki izazov i puno ga je teže snimiti od prosječnog filma, posebno iz produkcijsko-logističkog gledišta. No, što se tiče samog žanra, puno mi je lakše raditi ratni film jer mi je ta tematika vrlo bliska. No, volio bih raditi i filmove drugih žanrova, posebno kriminalističke filmove i filmove strave.    I sami ste bili na ratištu. Kako se odvijala vaša osobna ratna priča vezana za Domovinski rat?    – Na početku rata bio sam u rezervnoj policiji, a kasnije tenkist.     Rat ste doživjeli iz prve ruke, on je dio i vaše životne priče.    – Istina, no dečki o kojima je riječ u filmu »Broj 55« rat nažalost nisu preživjeli. Mislim da je bitnije ispričati njihove priče.    Je li vaše ratno iskustvo na neki način, možda indirektno, utjecalo i na vaš redateljski posao u radu na tom filmu?    – Utjecalo je sigurno i definitivno mi je pomoglo, no ne bih ga poželio nikome.   

Peckinpah, Hill i Papić


U jednom članku o vama bilo je istaknuto da volite Sama Peckinpaha i Waltera Hilla. Koga od hrvatskih redatelja posebno štujete i tko je od njih možda izvršio neki utjecaj na vas?    – Više volim Peckinpaha (čiji je Hill i sam sljedbenik), no izuzetno cijenim Hillov film »Južnjačka utjeha«. Od Hrvata, moram priznati da mi se uvijek sviđao film »Izbavitelj« Krste Papića. Kad sam ga prvi put pogledao, s nekakvih desetak godina, bio sam oduševljen, jer sam shvatio da se i kod nas može snimiti žanrovski film, a da nije partizanski. Kasnije sam pogledao sve Papićeve filmove, a najviše puta »Lisice«. Volio sam i filmove Vatroslava Mimice, pogotovo »Kaja, ubit ću te!« i »Hranjenik«.    Kako gledate na filmsku scenu u Hrvatskoj?    – S obzirom na cjelokupnu vrlo lošu situaciju, kad je u pitanju hrvatski film tu stvari i ne stoje toliko loše. Naši filmovi sve češće sudjeluju (i dobivaju nagrade) na sve ozbiljnijim festivalima i mislim da je to odlično za hrvatsku kinematografiju.  »Broj 55« proglašen je jednim od najboljih hrvatskih ratnih filmova, dobitnik je osam »Zlatnih arena«, a isto toliko ima ih i film »Živi i mrtvi«. Što vam znače te nagrade?    – Znače mi puno, jer dolaze od mojih kolega. One na neki način dokazuju i potvrđuju da trud moje ekipe nije bio uzaludan. No, ljudi ponekad pogrešno misle da su redateljima nakon svih tih nagrada vrata do novih projekata širom otvorena. Nažalost, do realizacije novog filma je uvijek teško doći.

Opširnije  u tiskanom izdanju Novog lista