Kolumnist, književnik i glazbenik Žmirić je tijekom tri godine nastajanja knjige razgovarao sa stotinama riječkih glazbenika i poznavatelja glazbe kako bi oslikao okolnosti nastanka pjesama.
RIJEKA Vjerujte mi, lakše bi mi bilo da sam na ovoj pozornici s gitarom. Kad sviraš s bendom i pogriješiš, uvijek možeš okriviti bubnjara jer – bubnjari su uvijek krivi za sve. Večeras sam jedini krivac ja i sad sam svjestan da mi je bilo puno lakše pisati knjigu nego ju predstaviti pred svima vama, našalio se Zoran Žmirić, riječki »univerzalac« – glazbenik koji piše, književnik koji fotografira, fotograf koji svira, ljubitelj stripa i video igrica – na predstavljanju knjige »Riječke rock himne«.
Jasno da Žmiriću nije bilo lako jer knjigu nije predstavljao pred nepoznatim licima – u Palachu su se okupili gotovo svi koji se spominju u knjizi u kojoj je rekonstruirao nastanak 60 pjesama što su, po njegovoj ocjeni, obilježile protekla tri desetljeća riječke rock glazbe. Na predstavljanju, na kojem su uz Žmirića bili Bojan Mušćet i Velid Đekić, autor je kazao da je odabrao 1979. za početak obrađenog razdoblja jer je u toj godini održan prvi Ri Rock i izdana prva riječka rock ploča grupe Vrijeme i zemlja. Žmirić je otkrio da je tijekom tri godine mukotrpnog rada na knjizi razgovarao sa stotinama riječkih glazbenika i poznavatelja glazbe kako bi oslikao okolnosti nastanka pjesama.
Iako je krenuo od deset pjesma, lista se vrlo brzo proširila na trideset da bi u konačnoj verziji sadržavala 60 uvjetno rečeno rock himni.
– Nije to bilo lako, pronaći sve te ljude, natjerati ih da pronađu vremena i razgovaraju samnom, neke sam morao i lagati o datumu tiska knjige jer sam ih ganjao godinu dana, a oni nikako da nađu vremena. Četiri mjeseca rukopis nisam mogao ni pogledati, dogodilo mi se zasićenje, a onda sam si postavio rok i zato smo večeras ovdje.
Knjiga »Riječke rock himne« ima bonus poglavlje i posvećeno je Robertu Pauliću, Žmirićevom kolegi s posla i članu grupe Metrobolik koji je iznenada preminuo 3. studenog 2008. – Robiju Pauliću dobrim dijelom mogu zahvaliti za inspiraciju pri pisanju ove knjige. Svakim radnim danom, za istim smo stolom ručali Robi, Velid Đekić i ja. Tema je bilo onoliko koliko nam je dopuštalo vrijeme do nastavka posla, no, jedna je uvijek prednjačila – riječki rock. Jedna od tema, koja se Robiju i meni nametnula, bila je lista ponajboljih pjesama nastalih u Rijeci, oko koje se nikako nismo mogli složiti. Tu se jednim dijelom rodila i moja želja da preispitam nastanak nekih od njih, a među njima, s čime se Robi posebno nije slagao, i ove njegove autorske »Kada noć padne na grad«. Znao sam da mi nikad ne bi pristao biti sugovornikom, skromnost ne traži razloge… no, ni u snu nisam pomislio kako o pjesmi neću imati prilike pričati s njim jer ga više neće biti. Trebalo je valjda proći par godina, pa da sjećanje na Robija ne izazove tugu što ga nema, već radost što smo ga znali, piše u knjizi Žmirić.
Neki će zamjeriti jer neke pjesme ne spadaju pod rock žanr, ali sve je to rock’n’roll, kazao je Žmirić i dodao kako je kriterij odabira pojedine pjesme bio njegov osobni afinitet i ono što njemu pjesma znači te, za neke druge pjesme, njihova objektivna vrijednost ili značenje glazbenika, neovisno o žanru. Velid Đekić, autor knjige o riječkom rocku »91. decibel«, izrazio je zadovoljstvo da Žmirić nastavlja publicistički obrađivati temu riječkog rocka istaknuvši da bi bilo dobro da se obrade i druge vrste glazbe nastale u Rijeci, a Bojan Mušćet je ocijenio da je ova knjiga značajna ne samo za riječki, nego i za hrvatski te za rock na području cijele bivše države.
U Palachu su se okupili i Žmirićevi kolege glazbenici, prijatelji, i novinari, i obitelj, i predstavnici gradske uprave, gradonačelnik Vojko Obersnel i pročelnik za kulturu Ivan Šarar.
Tako se u ugodnim razgovorima moglo vidjeti Joška Serdarevića, bubnjara grupe Vrijeme i zemlja, a upravo je njihova stvar »Kišni dan« prva rock himna obrađena u knjizi. Bio je tu i Predrag Kraljević Kralj iz Termita koji su zastupljeni naravno s »Vjernim psom«, pa ekipa iz Parafa koje zastupa »Narodna pjesma«, a predstavljanje nije propustio ni Grč na čelu sa Zoranom Štajdoharom Zoffom, kao ni »mlađe« snage poput dečki iz Diskurza, Manofona i Morsa koji su također zaslužili mjesto u knjizi.
Zapravo bi puno jednostavnije bilo spomenuti tko se nije pojavio u Palachu, jer bi se tako manje faca riječke glazbene scene naljutilo.
