“Ako neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed brdu”, tako su razmišljale Vlatka Jeh i Zdenka Gold kad su osmišljavale prvo izdanje Tjedna dobre knjige, manifestacije koja je imala za cilj popularizirati čitanje i obogatiti ponudu književnih događanja diljem Hrvatske. U sedam dana, hrvatski su gradovi imali priliku sudjelovati u bujnom programu koji je obuhvaćao književne tribine, promocije, okrugle stolove, kvizove, radionice, književni piknik i buvljak, javna maratonska čitanja naglas…

Dok su, na primjer, u Koprivnici i Puli ovu priliku obilato iskoristili – pa je publika zahvalno pratila svaki dio šarolikog programa, i hrpimice se odazvala na poziv za cjelodnevno javno čitanje priča o putovanjima – Rijeka je pokazala upravo začudnu nezainteresiranost. Nije se proslavila ni zagrebačka publika, potpuno ravnodušna prema književnosti uživo: usprkos tome što je u metropoli javno čitanje na Glavnom kolodvoru bilo najbolje oglašeno, ondje se jedva sakupila šačica ljudi.

– Od Rijeke i Zagreba smo očekivali najviše. A dobili najmanje – razočarana je Vlatka Jeh, pokretačica ove manifestacije koja je organizirana u suradnji s Udrugom za prava nakladnika Zana, a podržana od Ministarstva kulture i lokalnih zajednica.

– Pula nas je ostavila bez teksta, čitalo se 24 sata bez prestanka, sudjelovale su stotine ljudi, a u publici je bilo više od tisuću zahvalnih slušatelja. U jednoj maloj Koprivnici se također bdjelo uz knjigu, u Varaždinu su srednjoškolci počeli čitati u pet ujutro, došli su autobusima iz okolnih mjesta kako bi sudjelovali… – kaže Jeh, iskusna u organizaciji kulturnih manifestacija. Ipak, za podbačaj u Rijeci i Zagrebu nema objašnjenje.

Da ne znamo da književna događanja u Zagrebu izuzetno rijetko okupe više od desetak ljudi (osim ako se ne radi o gostovanju Amosa Oza), još bismo i povjerovali u tezu da je zagrebačka publika onesposobljena kolizijom između više događaja: praksa je pokazala da nije tako.

– Čini se da su ljudi naprosto nezainteresirani – sliježe ramenima Vlatka Jeh.

A Rijeka? Bilo je opravdano imati velika očekivanja od grada koji gradi imidž vitalnog kulturnog centra sa sjajnom kazališnom scenom, alternativnom kulturom i rasadištem dobre glazbe. No, zbog intertne književne publike, maraton čitanja nije ni upriličen u Rijeci; procijenjeno je da se ne bi okupilo dovoljno ljudi za 24-satno čitanje.

Davor Mandić, novinar i pjesnik, suosnivač riječkog časopisa za književnost »RE«, uopće se tome ne čudi.

– Književna scena u Rijeci nikad nije bila slabija, kaže on, primjećujući kako časopis već jako dugo nije bio u prilici objaviti kakav dobar prilog mladih riječkih autora.

Zakržljali riječki spisateljski podmladak, čini se, ide ruku pod ruku sa zakržljalom književnom publikom. Tjedan dobre knjige nije prva manifestacija ove vrste s koje su Riječani “markirali”: prošle godine, kad je dio (inače sjajno posjećenog) Festivala europske kratke priče održan u Rijeci, trud uložen u oglašavanje tribina i druženja s autorima također nije bio u korelaciji s posve anemičnim odazivom. Zanimljive tribine i književni razgovori u KUNS-ovoj Galeriji OK također bilježe slabu posjećenost. Uz takvu publiku, lako je zamisliti da bi i mega uspješni festival pričanja priča “Pričigin”, na licu mjesta umro kad bi ga netko preselio iz Splita u Rijeku. 

Maraton javnog čitanja priča u srijedu je u Zagrebu priveden kraju, a s njime i Tjedan dobre knjige koji je svojim premijernim izdanjem položio temelje za, nadajmo se, dugovječnu tradiciju.