Rijeka, Zadar i Split prave su metropole hrvatske književnosti

Dok je prije nekoliko godina Zagreb kraljevao književnom scenom, danas je njegov status demokratski poljuljan uspostavom živahnih centara u drugim gradovima. Dokinuta je, napokon, geografsko-regionalna književna centralizacija

Još prije godinu-dvije domaća je književna scena patila od kronične centraliziranosti, tog stanja o kojem su pisci iz »književnih provincija« govorili kao o teškoj, neizlječivoj bolesti i s njome se mirili s blagim cinizmom, kao prozaik Zoran Malkoč, koji je tvrdio da uživa pisati u vukojebini (pritom je mislio na Slavoniju), iako je svjestan da su pri tome i veće šanse da »to što napišeš i ostane u vukojebini«.     Iako smo debelo zagazili u doba informatizacije, u kojemu ne bi trebalo biti važno gdje pisac živi i stvara, dok postoji vitalna mreža kreacije i komunikacije o književnosti, ipak je Zagreb do nedavno funkcionirao kao centar književne moći, kao metropola u kojoj moraš biti ako želiš nešto postići, a književnost koja je stvarana izvan zagrebačke tramvajske zone, smatrana je u neku ruku provincijalnom i imala je smanjene šanse za uspjeh.    

Potučena metropola

No, u posljednjih godinu dana »provincija« je ozbiljno grupirala svoje literarne snage i, nogometnim jezikom rečeno, izdriblala i potukla metropolu. Agilne književne udruge u Rijeci, Zadru i Splitu pokrenule su projekte, festivale i tribine na kojima se književnost živi punim plućima. Splitski »Pričigin«, festival posvećen usmenom književnom izričaju, senzacionalno je posjećen; splitska »Bookvica« koju vodi Patricija Vodopija u klubu Quasimodo polako stječe kultni status i pisci iz cijele Hrvatske otimaju se za termin nastupa. U Zadru je na snazi renesansa književnog života zahvaljujući aktivnostima udruge »ZaPis«; a misiju decentralizacije predvodi Rijeka.

  Govoreći o oživljavanju književne scene u Rijeci, Alen Kapidžić, pisac i agilni kulturni radnik, ističe tri bitne stvari koje su se ondje dogodile u proteklih godinu dana: pokretanje književnog bloga »Pokojni«, književni događaj »Noć velikog čitanja« te »Književnost uživo«, elektronički književni časopis. No, sve to nije se dogodilo samo od sebe.

  – Plod je to nastojanja, individualnog i grupnog, i kreativnosti iznikloj na propadanju klasičnog nakladničkog modela te na otvaranju novih mogućnosti objavljivanja i distribuiranja napisanog. Možda bi se sve zajedno moglo svesti pod moto: Napisano čitateljima! – kaže Kapidžić.

  Osnovni problem s kojim su se spisateljice i pisci mlađe generacije u Rijeci susreli je problem distribucije, koji nije riješen ni na nacionalnoj razini. Bez obzira na kvalitetu književnog teksta, nagrade i dobre kritike, on često ne nalazi put do čitatelja. U Rijeci je, osim tog problema, postojao i još jedan koji se odnosio na vrlo mlade, talentirane i neafirmirane spisateljice i pisce za koje nitko nije pokazivao pretjeran interes. Kapidžić kaže kako je »književna scena u Rijeci trebala skončati, barem po iskazu brige za nju, s generacijama već poznatih i priznatih spisateljica i pisaca«.  

 Katapult, ZaPis, RiLit i Pokojni

– Kao odgovor na taj problem, još 2006. godine osnovana je udruga »Katapult« s misijom »katapultiranja« mladih i neafirmiranih pisaca i spisateljica na književnu scenu. U sedam godina udruga je izbacila knjige prvijence dvadesetak autorica i autora koji sada u svojim matičnim sredinama djeluju na razvijanju lokalnih književnih scena poput Ive Pejković iz Zadra ili Daniela Radočaja u Puli – kaže Kapidžić.

  Članovi udruge osvajali su razne nagrade, poput »Prozaka«, koje su osvojili Tea Tulić i Enver Krivac, a u najuži izbor bili su ušli i Igor Beleš i Alen Kapidžić. Osim toga, udruga je 2011. i 2012. provela projekt Izdavačka akademija koja je bila financirana u sklopu IPA programa iznosom od gotovo 100 tisuća eura, a čiji je rezultat 40 educiranih mladih visokoobrazovanih nezaposlenih ljudi iz svih područja nakladništva: prevođenje, uređivanje, lektura, knjižničarstvo, dizajn i marketing.

  Ono što je Rijeci »Katapult«, Zadru je »ZaPis«.

  – »ZaPis« je nastao iz želje da se u Zadru stvori nekakav krug unutar kojeg se može stvarati i promovirati književno stvaralaštvo. To je bila 2009. godina i Zadru je nedostajalo nešto što nosi atribut književno, a da je istovremeno i ležerno, urbano i izvaninstitucionano. Tako je nastao »ZaPis« i u protekle četiri godine organizirano je pedesetak književnih događanja, čitanja po gradu, županiji i državi, a u Zadar su dovođeni mnogi pisci iz države i oko nje – kaže pisac i književni aktivist Želimir Periš, urednik zbirke priča »ZaPisovih« autora »Samo ti pričaj« i autor prozne knjige »Mučenice«, objavljene u »Algoritmu«.

  – Trenutno nas ima četrnaest, širimo se polako ali konstantno, i nema nekog kišobrana koji bi nas sve pokrio u literarnom smislu. Među nama ima pjesnika i prozaista, pisaca na dijalektu i pjesnika na stranim jezicima. Zajednička nam je ambicija – kaže Periš i najavljuje kako će ove godine izaći će još najmanje tri pojedinačne knjiga »ZaPisovih« autora.

  Rijeka osvaja status književne perjanice i zahvaljujući djelovanju neformalne skupine »Ri Lit« koja je velik uspjeh požnjela lani nastupom pred dvjestotinjak posjetitelja u dvorani Filodrammatica, a nedugo zatim i u Maloj dvorani Tvornice kulture u Zagrebu. »RiLit« je i prije par dana pokazao da zainteresirane publike itekako ima, samo treba pronaći dobar pristup.

  A dobar pristup pronašla je i Kapidžićeva inicijativa oko bloga »Pokojni«, za koji je regrutirao osam autorica i autora koji su se jednim dijelom preklapali s »RiLitom«. Angažman »Pokojnih« rezultirao je stvaranjem nove skupine autora zainteresiranih za elektroničko izdavaštvo te u sinergiji s aktivnostima Milana Zagorca, postavio temelje za pokretanje prvo fejsbuk stranice »Književnost uživo«, a odmah potom i istoimenog e-časopisa.

   – Aktivnost izvorne skupine »Pokojni« u posljednje je vrijeme zamrla, ali neki od njenih članova u suradnji s nekolicinom novih koji su pratili blog otisnuli su se u vode samoizdavaštva e-knjiga međusobno djeleći iskustva, znanja i vještine u proizvodnji e-knjiga, distribuciji napisanog te potporu u kreativnom radu – kaže Kapidžić.

   Objavi knjigu

Sjajna je i inicijativa Milana Zagorca koji je na ruševinama Izdavačkog centra Rijeka razradio novu platformu za objavljivanje i distribuciju pisanog teksta »Objavi knjigu« koja omogućuje objavljivanje elektroničkog i tiskanog izdanja uz minimalne troškove u rangu od nekoliko tisuća kuna.  

  Među posljednjim većim aktivnostima riječkih pisaca bilo je i pokretanje fejsbuk stranice »Književnost uživo« i istoimenog e-časopisa na platformi ISSUU, a ovoj književnoj revoluciji priključila se i Gradska knjižnica Rijeka koja je, redizajnirajući svoje mrežne stranice, pokrenula Magazin GKR posvećen edukaciji, promociji i distribucijij pisane riječi.

  Nedavno je pak grupa riječkih autora na internetu objavila zbirku priča u formi besplatne e-knjige pod zajedničkim naslovom »Nova država Hrvatija 2033« koja tematizira mračnu blisku budućnost kao svojevrsni književni komentar društvene situacije.

  – Jedno je sigurno – u Rijeci je književnost življa nego što je ikada bila. Barem koliko trenutni sudionici to pamte – kaže Kapidžić.

  – Ali postoji jedna još opasnija vrsta centralizacije, a to je proizvodnja virtualne centralizirane stvarnosti koju provode poduzeća-države poput »epehazije« i državne televizije, odnosne pojedine emisije koje bi se na toj televiziji trebale baviti, između ostalog, i literaturom – napominje Zoran Malkoč, koji nije sklon uzletima pretjeranog optimizma.  

  Drugi ešalon

No, književnici okupljeni u udruge i inicijative, odlučni su boriti se i protiv onoga na što ukazuje Malkoč. O situaciji u Splitu razgovarali smo sa Sinišom Kekezom, pjesnikom koji je aktivno uključen u djelovanje nekoliko gradskih inicijativa, o kojima kao novinar kulture izvještava za »Slobodnu Dalmaciju«.

  – Split je sve do dvijetisućitih bio pojam književno uspavanog grada, gdje je djelovao jedino Jakša Fiamengo i nekoliko manje poznatih književnika. Situacija se mijenja kada se nekoliko istaknutih novinara uspješno okušava u fikciji (Jurica Pavičić, Ante Tomić, Renato Baretić, Boris Dežulović, Ćićo Senjanović…). Tada splitski pisci, podržavani i knjigama proze i poezije Viktora Ivančića i Predraga Lucića stupaju na književnu pozornicu, praćeni od publike, hvaljeni i od kritike. Split je tada izbio na nacionalni vrh, na krilima trećesiječanjskih promjena, FAK-a, mandata Mani Gotovac u HNK-u i novih knjiga, filmova i serija, i donio je dobrodošlo osvježenje cjelokupne nacionalne scene svojim duhovitim, angažiranim ili stvarnosnim pismom – prisjeća se Kekez.     No, iako navedeni splitski pisci svojim »drugijencima« nisu uspjeli dosegnuti kvalitetu i uspjeh prvijenaca, uspjeli su održati zanimanje poslovično zasićene publike. Scenu dodatno pokreće »drugi ešalon« predvođen Oljom Savičević Ivančević koja dobiva nagradu za knjigu priča »Nasmijati psa«, a poslije i za roman »Adio kauboju«.     – Uz nju je na nacionanoj razini zabljesnuo mladi pjesnik regionalnih dosega Marko Pogačar, a i putovanje romana Vlade Bulića dijelom je vodilo u srce splitskog proznog sna. Njihove knjige urednički potpisuje i po posebno povoljno cijeni reklamira i prodaje urednik AGM-a, a poslije »Algoritma« Kruno Lokotar, suosnivač FAK-a. Osim njih on urednički potpisuje Baretića i Lucića, poslije Tanju Mravak i Marija Glavaša, zanimljive i nagrađivane pisce, pa »Kuća slave splitskog pisma« dobiva novu nadogradnju. Ona je dodatno učvršćena proznim uspjesima Damira Karakaša, nastalim na splitskoj adresi, kao i uspjesima splitskog scenarista i redarelja Ognjena Sviličića. Hip-hop pjesnik Saša Antić pažnju još šire publike dodatno je svrnuo na splitsko stanje književnog uma – navodi Kekez.    

Pričigin, smrt »Ferala« i »Logosa«

No, dok su književna djela, Kekezovim riječima, »izbijala kao sumporni izvori«, promocije i tribine bile su negdje drugdje.

  – I onda je, kako to u Splitu često biva, ekipa izvana nešto poduzela. Zagrepčanin Renato Baretić prije sedam godina je s Petrom Filipićem suosnovao festival pričanja »Pričigin«, koji je privukao najprije na desetke pa na stotine oduševljenih slušatelja. Baretić je potom, s Osječankom Patricijom Vodopijom i klubom »Quasimodo« pokrenuo i tribinu »Bookvica« koja je predstavljala splitske i gostujuće pisce u dvotjednom ritmu pred ispunjenim klubom. Zagrebački pisci bili su ganuti brojem publike baš kao i igrači »Dinama« pred punim Poljudom.

  Ubrzo nakon toga krenula je i aktivnost udruge »Kurs«, predstavljene po Maji Vrančić i Ediju Matiću, uz sestrinsku njemačku logistiku Alide Bremer, s mjesečnim tribinama i gostujućim piscima na rezidenciji – skenira Kekez novo stanje.

  Split danas, kao i Rijeka, živi književnost punim plućima. I ondje je svoj doprinos dala Gradska knjižnica Marka Marulića, pokrenuvši seriju sjajno posjećenih tribina (vodi ih Ingrid Poljanić). Potom, studenti Filozofskog fakulteta pokrenuli su zapaženi časopis »The Split Mind«, iz kojeg su se oformili »Skribonauti« i pjesničke večeri »Rječilište« (njih je pak pokrenula goranovka Irena Delonga-Nešić). Tu je i eksperimentalna udruga »DADAdnti«. Ukratko – brojem i zalaganjem splitskih pisaca bio bi zadovoljan i sam Marul – kaže Siniša Kekez.

  Splitski književni san jedino nije pratilo nakladništvo. Ugasila se biblioteka »Feral Tribunea«; »Logos« je od uredničkog vremena Ive Sanadera daleko kao klinasto pismo od pisaćeg stroja; »Književni krug Split« uzima popriličan proračun i izaziva nezadovoljstvo mlađih pisaca jer vrlo malo sudjeluje u književnom životu, a njegovu aktualnu djelatnost preciznije bi opisalo ime »Povijesno-arheološki krug Split«. Tek Naklada »Bošković« ustrajno objavljuje nove naslove splitskih pisaca, ne pokazujući nikakve ambicije da pređe gradske granice.

  – Od obilja scena se danas malo ispuhala, splasnuo je angažman profesora i studenata Filozofskog, publika se zasitila raznih događanja i sve je možda malo previše u lakšem tonu. Čini se da je početni zalet pomalo izgubljen i da nije posve dao što se očekivalo. Iskreno rečeno, nije bilo lako njegovati pisanu kulturu u vrijeme četverogodišnje usmenosti Željka Keruma – napominje Kekez. 