Gorak okus

Reper za buduća izdanja: Završnica Festivala Europske kratke priče u Rijeci

Davor Mandić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Druga večer čitanja priča u Palachu spasila je festival, ali i ukazala da će organizatori ubuduće morati itekako misliti o izboru autora, priča i prostora održavanja, a publika osvijestiti da gostovanjem FEKP-a ima priliku osjetiti što je danas suvremena kratka priča u svijetu



RIJEKA » Sva je sreća da se desila druga večer čitanja Festivala europske kratke priče u Rijeci. Sva je sreća zato što je prva ostavila skoro pa gorak okus u ustima. Malo je toga štimalo. Priče su bile nešto lošije kakvoće od onih na koje smo navikli od FEKP-a, publike nije bilo previše, a i Palach se ponašao kao da mu je ovaj festival, za koji se u Zagrebu uvijek traži stolac više, neka dosadna muha.


Prostorima je čast da ugošćuju festival koji je Hrvatima otkrio brojne europske i svjetske kratkopričaške zvijezde, festival koji je uspio ozbiljan književni sadržaj upakirati u ležernu atmosferu literarnog druženja i minglanja. No ne i Palachu.


Sjajni autori


Prve večeri nije se dala stišati ni muzika sa šanka, a iza zatvorenih vrata nekolicina se nevoljnih šćućurila na plastičnim stolcima pa je sve izgledalo kao da će se FEKP zahvaliti na riječkom »gostoprimstvu« i zatražiti novog strateškog partnera s kojim će dogovoriti bijenalna gostovanja.




   Teško je, naravno, uprijeti prstom u krivca, ili krivce za tu prvu večer, ali čini se da su svi pomalo podbacili. No ključno je da se nije dogodila ona FEKP-ova energija, koja taj festival izdvaja iz uobičajenih književnih okupljanja.


   Ali zato se dogodila druga večer, koju je furiozno otvorio Zoran Ferić. Depresija koja je curila iz njegove priče o čudnoj seksualnoj igri tinejdžera i ostarije turistkinje, smještene na otoku Rabu, mogla se rezati nožem, a opet, njegov groteskni, hipertrofirajući duh uglavnom je činio da su usta slušača zakrivljena u čudan kez. Publici je već na tom samom početku ukazano da će te večeri biti sretna što je Tijelovo odlučila obilježiti na FEKP-ovom čitanju.


   Xaver Bayer, pisac kojem po izgledu preplanulog Španjolca razdrljene košulje nitko ne bi rekao da je Austrijanac dok ne progovori engleski kao Schwarzenegger, pročitao je pak dvije svoje kraće priče. Prvu, inspiriranu opsesivno-kompulzivnom potrebom za pospremanjem, sjajno je završio neočekivanim obratom, dok je drugu, odlično razrađenu taksi vožnju s Henryjem Kissingerom, završio nešto tanje. Kraj kao da je pojela inspirativna začudnost zamišljenog scenarija susreta s nekadašnjim pripadnikom »gornjeg doma« američkog političkog života u svakodnevnoj, običnoj situaciji.


   Najveća zvijezda ovogodišnjeg FEKP-a, Amerikanka s britanskom adresom Lionel Shriver, nije razočarala. Pročitala je pamlfetističku, ali iznimno snažnu kritiku političke korektnosti, uz obrnutu perspektivu pripovjedača koji opravdava svoj politički korektan nastup koji je pak doveo do tragedije. Pričom je ujedno potvrdila pitanje direktora festivala Romana Simića Bodrožića u uvodnom dijelu o tome je li joj ljutnja glavni okidač za pisanje i što misli o političkoj korektnosti.


   – Politička korektnost me izluđuje! – rekla je.


Reper za buduća izdanja


Nešto političke korektnosti, ali ironijski, provukao je i kanadski našijenac Josip Novakovich kroz začudnu priču o doseljeničkim iskustvima u Americi, u kojoj štakor rado sluša sviranje cimera studenata klasične glazbe pa bi čak i pljeskao, kad bi imao čime.


   I Bask Harkaitz Cano zanimljivo je postavio priču o smrti koja nema raj i pakao, nego eventualno limb u kojem se može zaglaviti ne izabere li se na vrijeme lik iz nekog djela svjetske književnosti ili pak pjesma koja se želi biti u vječnosti.


   Riječanin Enver Krivac potom je zaključio večer u Palachu pročitavši tri kratke priče iz svoje knjige »Ništa za pisati kući o«, koje povezuje lik pripovjedačeva pradjeda i Amerika, tematska okosnica ovog izdanja FEKP-a.


   Završilo je tako riječko FEKP-ovo ukazanje i drugom večeri postavilo reper za buduća izdanja. Izdanja u kojima će organizatori morati itekako misliti o izboru priča i autora, ne podcjenjujući riječku publiku, izdanja u kojima će publika morati osvijestiti da gostovanjem FEKP-a u Rijeci imaju priliku osjetiti što je danas suvremena kratka priča u svijetu, i konačno izdanja u kojima bi vlasnici i zakupci prostora kulture u gradu morali shvatiti kakvo značenje ima ugošćivanje jednog takvog festivala.