Objavio je preko dvadeset knjiga, a na njegova djela duboko je utjecala atmosfera u poslijeratnom Parizu i očevo zanemarivanje. Osim po književnim djelima poznat je i kao autor nekoliko scenarija prema vlastitim ili tuđim predlošcima
STOCKHOLM Patrick Modiano, jedan od najvažnijih suvremenih francuskih pisaca, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost u 2014. godini. Prema obrazloženju Švedske akademije, nagrađen je za »umjetnost pamćenja kojom je evocirao neuhvatljive ljudske sudbine«.
Ove godine na kladionici Ladbrokes vodio je japanski pisac Haruki Murakami, a za njim su slijedili Ngugi Wa Thiong’o, Svetlana Aleksijevič, Adonis, Patrick Modiano, Jon Fosse, Philip Roth, Peter Handke, Assia Djebar, Peter Nadas, Ismail Kadare, Joyce Carol Oates, Adam Zagajewski, Nawal El Saadawi, Milan Kundera, Mircea Cartarescu, Thomas Pynchon, Cees Nooteboom, Bob Dylan, Bei Dao, Ko Un, Umberto Eco i drugi.
Patrick Modiano rođen je 30. srpnja 1945. u Parizu. Otac mu je bio Židov podrijetlom iz Aleksandrije, a majka Belgijanka koja je u Pariz došla 1942. okušati sreću kao komičarka. Roditelji koji su se upoznali u okupiranom Parizu živjeli su napola u tajnosti. Mladi Patrick proveo je cijelo djetinjstvo u atmosferi natopljenoj »otrovnim vonjem okupacije«, povezanoj sa stanovitim očevim problematičnim vezama i pričama koje je slušao. Lutajući između škole i hotela, između odsutnoga oca i majke na turneji, vrlo rano prepušten sam sebi, Patrick Modiano sačuvao je iz svoga pustolovnog djetinjstva prvotnu nostalgiju, koja se odražava u gotovo svim njegovim romanima i koja je okrutno prekinuta tragičnom smrću mlađega brata Rudyja 1957. kojemu je posvetio svoje prve knjige. Škole je pohađao u nekoliko gradova francuske provincije i u Parizu, ali studij nikada nije upisao. Od 1967. profesionalni je pisac.
U izdanju zagrebačkog »Znanja« 1980. objavljena je Modianova knjiga »Ulica mračnih dućana«, a 2005. zaprešićka »Fraktura« objavila je njegov »Mali dragulj« – djelo koje predstavlja potragu za izgubljenim, idiličnim svijetom djetinjstva, za neostvarenim snovima, za toplinom doma i majčinskom ljubavi. Patrick Modiano jedan je od onih velikih pisaca koji riječima uspijevaju stvoriti čitav unutarnji svemir svojih likova. Stilski izbrušen, istančan poput najfinijeg nakita, »Mali Dragulj« napeta je i uzbudljiva emocionalna drama mlade djevojke u Parizu ranih šezdesetih. Prema Nathalie Meyer, Modiano zapravo u svim svojim djelima opisuje nestanak predmeta i bića. Svaki je element osuđen na nestanak, a likovi, ispunjeni nedostatkom i odsustvom, ne mogu prihvatiti te promjene, ne mogu živjeti u svijetu u kojem se orijentiri sve više i više brišu. Vrlo jasan i precizan stil – to »bijelo pisanje« koje karakterizira književnost druge polovine 20. stoljeća – daje svu svoju snagu romanu »Mali dragulj« čineći ga uzbudljivim i potresnim.
