ZAGREB Činjenica da je međunarodni festival suvremene poezije »Brutal« u poeziji posve nesklonom vremenu uspio izgurati do svoga sedmog izdanja i da se sad već može govoriti o tradiciji te male, dinamične godišnje manifestacije, još uvijek budi nevjericu u svome organizatoru Silvestru Vrljiću. 

– Da, plaši nas ta tradicija koja se oblikuje iz upornog godišnjeg odbijanja da se prilagodimo situaciji u kojoj raditi pjesnički festival možda doista graniči s ludilom – priznaje Vrljić. 

No preksinoć, na otvorenju sedmog »Brutala« u kinu Grič, nije bilo tragova ni straha ni ludila: šest pjesnika iz Hrvatske, Finske, Portugala, Austrije i Belgije pitomo je čitalo svoje pjesme u opuštenoj atmosferi i uz podršku publike koja je, činilo se, htjela još. Dok je u prijašnjim festivalskim izdanjima »Brutal« ugošćivao veći broj pjesnika iz regije i Europe, ovaj put suvremenu poeziju zastupa samo šest autora mlađe generacije. 

– Zvali smo one koji su stvarno dobri!, sažeto je Vrljić objasnio kriterije sastavljanja programa. 

Hrvatsku tako predstavlja Davor Mandić, pjesnik i novinar Novog lista koji je čitao svoje začudne stihovane eksperimente pune ludizma i nepravilnog ritma, te Martina Vidaić, prošlogodišnja dobitnica Gorana za mlade pjesnike, koja je posudila naslov »Plaža pored bolnice« zanimljivoj višejezičnoj festivalskoj publikaciji. Zvijezda sedmog »Brutala« (tako je barem predstavljen preksinoć u Griču) je Belgijanac Tom Van De Voorde koji piše suvremene pejzažne pjesme, ali je i agilan kulturni djelatnik i urednik časopisa. 

I da nije oduševio pjesmama o otuđenom modernom čovjeku koji pije pivo i šeće uz prugu, Finac Bosse Hellsten zaslužio bi mjesto na ovome festivalu svojom biografijom, koja je nalik kakvoj tvrdoj poeziji: rođen je u ružnom finskom industrijskom gradu, radio je u tvornicama, živio u napuštenoj željezničkoj stanici, gdje je i napisao prve dvije knjige. Sad živi u Helsinkiju i ima dvoje djece. 

U ovom »pročišćenom« programu »Brutala«, koji traje još danas, sudjeluje i Pedro Sena-Lino iz Portugala, pjesnik i prevoditelj strastveno zainteresiran za religiozno pjesništvo, legende i ženski doprinos povijesti književnosti. Dio svega toga pronašlo je odraz i u pjesmama koje je čitao preksinoć. Konačno, Sonja Harter iz Austrije, predstavila se refleksivnim, meditativnim, sjetnim pjesmama o samoći i – Keithu Richardsu. Osim u kinu Grič, festival se održava i u klubu Sublink.