Organizator "Kičme"

Krešimir Vogrinc: Rijeka mora odlučiti želi li imati sajam knjiga ili ne

Davor Mandić

Mi ne možemo u rujnu prijaviti gotov program za travanj bez kune u džepu. Odnosno možemo dogovoriti i 10 jakih stranih autora, ako ćemo svim tim ljudima lagati. I onda moliti Boga da dobijemo sav taj novac koja bi nam trebao 



Peti riječki sajam knjiga »Kičma« nedavno je završio, no još uvijek su vruća tema okolnosti koje su dovele do toga da sajma ove godine gotovo nije bilo. »Kičma« se na kraju ipak dogodila, a organizacijski se ponovno podijelila na Udrugu »parNas« za dio programskog segmenta te V.B.Z. kao partnera u prodajnom dijelu. Sajam je i preselio. pa se sa Sušaka spustio u središte grada. Je li to pomoglo odazivu na programe i kakva je uopće situacija s ovogodišnjom posjetom, pitamo organizatora Krešimira Vogrinca iz Udruge »parNas«. 


– Odaziv publike je razočaravajući. Ove godine sam puno više očekivao, budući da je program bio jak. Ne znam što se događa. Imali smo nekoliko vrlo dobro posjećenih programa, ali ostalo je bilo nedovoljno. I to otkako smo se spustili na Korzo, pobjegli iz HKD-a od bojazni da je »izvan grada«. 


Možda im je daleko drugi kat Filodrammatice?




– Da, možda, razmišljali smo da idemo od kuće do kuće, onako kao što Gradska knjižnica ima autobuse, jer to je očito jedino što fali. 


Ove godine sajam je bio upitan, no na kraju je ipak organiziran. Tko je potegnuo?


– Sajam je bio upitan jer nas je Grad prvo natjerao na fuziju s »Bookfestom« s idejom da ne žele podržavati dva suparnička sajma. I mi smo se krenuli ujedinjavati, budući da smo kao udruga ovisni o gradskoj potpori, no naš partner V.B.Z. pritom je otpao. Mi smo tu ipak vidjeli šansu za stvaranje pravog riječkog sajma, većeg i boljeg. Očito smo naivno vjerovali u to, jer nakon što smo se ujedinili, dobili smo nogu na javnim potrebama. 


Zajednička odbijenica


Govorimo o ujedinjenju Udruge »parNas« i Zajednice nakladnika i knjižara PGŽ?


– Da, zajednički smo prijavili taj sajam i dobili odbijenicu. Ostali smo u šoku i jedni i drugi, iako je i »Bookfest« kasnije organiziran. No oni iza sebe imaju Gospodarsku komoru pa su se očito uspjeli snaći, a s naše je strane V.B.Z. odlučio ići sa sajmom pa su nas zvali u organizaciju. Da nisu tako odlučili, »Kičma« se ne bi dogodila. 


Kako je strukturirano financiranje programskog dijela?


– Što se »parNasa tiče, radi se o 9.000 kuna od županije, dakle bez V.B.Z.-a, koji je dobio od Ministarstva kulture 20.000 kuna. 


»ParNas« za »Kičmu« od Ministarstva kulture još uvijek nije dobio ništa?


– Već petu jubilarnu godinu Ministarstvo ne prepoznaje ovaj sajam, što je žalosno kad se pogleda što sve podupiru. 


Obavljeni su razgovori s Gradom, u čemu je problem?


– Ja se bojim da je problem političke prirode. Jer ako Grad kaže da ne želi sponzorirati dva sajma, ne znam kome nije jasno što to znači. Nitko Grad ne prisiljava da financira bilo koji program. On može donijeti kriterije po kojima će poduprijeti jedan književni sajam, jedan festival plesa, kazališta i slično, a drugi ne…


Ali razgovarali ste nakon odbijenice. Kakva je bila reakcija na to da ste bili ujedinjeni, kao što su sugerirali, a da opet niste podržani?


– Pa to je ono najgore, što je Grad inicirao ujedinjavanje, mi smo na to pristali, oni su čak bili pozvani i na konstituirajuću sjednicu ujedinjenog novog sajma na kojoj se nisu pojavili, i onda su se nakon toga pravdali odlukom Kulturnog vijeća. To je sramotno. Diskvalificirali su nas zato što im u rujnu prošle godine nismo donijeli taksativno naveden program sajma za 2012. Koji se održava u travnju! I tu ću svakome reći da je potpuni amater ili da je svjesno i namjerno to sabotirao jer mi nitko ne može dati argumente da je moguće osam mjeseci unaprijed izložiti takvu manifestaciju. To možda može sajam koji postoji 15 godina i živi organizirajući se 365 dana u godini, a ni takvi ne mogu. Mi to sebi objašnjavano tako da su u ovakvoj situaciji, s manjkom novaca, oni iznašli način kako da se riješe što više korisnika. 


Kakav sajam?


Dodatna okolnost pritom je još jedan njihov prigovor koji se svodi na činjenicu da su neki od naših bivših suorganizatora samostalno poslali svoje prijave. Pa su to prokomentirali da nismo ujedinjeni, te da neće podržati nijednu od tih tri navodne prijave. 


Čije su to bile prijave?


– Mi, organizatori »Kičme« i »Bookfesta«, poslali smo svoju prijavu u rujnu. Budući da je V.B.Z. izašao iz te priče, oni su mogli prijaviti svoj sajam, što je mogao i bivši suorganizator »Bookfesta«, a mogli su i Marko i Pero prijaviti neki svoj sajam. Na Gradu je da onda procijeni koji sajam želi podržavati, a ne da priča priče, gotovo uvrijeđeno, da se nismo ujedinili. 


Dobro, a kakav sajam knjiga Rijeci treba, obzirom na kroničan nedostatak ljudi na programima? Ima li smisla riječki sajam koji neće biti puka prodavaonica knjiga s popustom?


– To sam se pitao već nekoliko puta i, zapravo, u HKD-u je prve tri godine bilo dobro; lani je krenulo lošije, ali mislim da ima smisla pokušavati stvarati scenu i atmosferu. Stvari se šire, ulazi se u nove geopolitičke zajednice, neminovno mora doći do promjena na bolje. I kriza će jednom završiti, pa ima smisla pokušavati. Na kraju, ovakva manifestacija ne događa se preko noći. Ni Pula u prvih pet godina nije napravila puno.  Problem Rijeke je i u neadekvatnom prostoru. Ovo je sve malo, skučeno. Bilo je nekih ideja, što je pročelnik Šarar predlagao, da se sajam organizira na jednom trajektu. To je dobra ideja, jer treba povezati neke komparativne prednosti grada s njegovim identitetom, ne treba bježati od onoga što jesi. Mislim da bi se to moglo realizirati, ali uz pravu podršku institucija, kad već nemamo gospodarski sektor koji to može pratiti.


Nedostižna Pula


A sadržajno? Petu godinu radite programski segment, može li se izdvojiti vrsta programa koji se radije podržavaju?


– Mislim da je to dosta univerzalno: najbolje prolaze najpopularnije teme, ali i tu opet uravnoteženo. Recimo, imali smo jednako ljudi i na Mirjani Krizmanić i na Borisu Dežuloviću. Ali imamo problem sa studentima. Nismo uspjeli ostvariti suradnju s fakultetima, što mi je jako krivo. A mislim da se radi o njihovoj nezainteresiranosti, jer smo mi pokušavali. 


Što dalje, hoćete li se prijaviti u rujnu s gotovim programom ili ćete pokušati razgovarati o nekim drugim modelima?


– Mi se ne možemo javiti u rujnu s gotovim programom jer se ne možemo krenuti dogovarati bez kune u džepu, odnosno možemo, možemo mi dogovoriti i 10 jakih stranih autora, ako ćemo svim tim ljudima lagati. I onda moliti Boga da dobijemo svu tu lovu koja bi nam trebala. Ali zanimljivo je da do ove godine toga nije bilo; u Gradu su znali da je to komplicirano i da se mnoge autore ne može dogovoriti toliko unaprijed. E sad, ili se to mora zanemariti, ili se mora promijeniti način financiranja. Mi smo se pritom malo i porječkali; oni i dalje tvrde da nisu ništa zgriješili i da nas i dalje misle podupirati, što su pokazali besplatnim prostorom i još nekim stvarima koje su dali, ali nije to ozbiljna potpora, na žalost. Nas se stalno uspoređuje s pulskim sajmom, ali o tome ne možemo razgovarati dok nama grad daje 40.000 kuna maksimalno. Budžet Pule je više do milijun kuna. Dakle Grad mora konačno odlučiti želi li poduprijeti sajam knjiga u Rijeci ili ne želi.