Nakon Franičevićevog, slijedili su mandati Mirjane Rakele, Ivana Kustića i Mladena Babuna u kojima će se koncept Poleta značajno promijeniti. Omladinskom je rukovodstvu nakon svih peripetija s Franičevićem bilo od presudne važnosti da list preuzme osoba koja će ponajprije biti omladinski aktivist, u stalnom kontaktu s »kockicom«, zgradom političkih struktura, a tek onda novinar koji će se baviti zanatskim problemima. Zbog sve slabijeg utjecaja na društvena kretanja, represivna mjera gašenja Poleta nije ocijenjena dobrim rješenjem, nego je vlast jednostavno zaključila da joj treba veća kontrola nad omladinskim medijima. Na čelo Poleta dolaze podobniji kadrovi.

Urbani rock tjednik

Polugodišnji mandat Mirjane Rakele u Poletu autor knjige Željko Krušelj ocjenjuje lošim za novine. Od prvog Rakelinog broja od 11. veljače 1981. stihija u uređivanju novina zapravo je bila posljedica svjesno prihvaćenog principa političke podobnosti – piše Krušelj. Dodatni udarac kvaliteti Poleta bio je i odlazak Predraga Figenwalda koji je godinama kvalitetno uređivao rubriku Pisma. Paralelno, događa se i poskupljenje proizvodnje lista i sve veći gubici.

Izdavač nije imao pritužbe na Rakelinu ulogu stabilizacije odnosa između »kockice« i redakcije, nego klasični prigovor na malobrojnu dopisničku mrežu, zbog koje se ne može ostvarivati republička koncepcija lista. Izuzetak su sredine poput Rijeke i Pule koje su uvijek davale ne samo brojne suradnike, nego i urednike Poletovih redakcija (Fernando Soprano, Edi Jurković, Ivan Molek, Nikola Petković, Giancarlo Kravar, Tomislav Wruss, Ranko Borovečki, Veljko Krulčić, Damir Strugar, Zoran Simić).

U rujnu 1981. uređivanje preuzima Ivan Kustić, što je značilo preusmjeravanje Poleta u nešto što bismo mogli definirati kao urbani nekomercijalni rock tjednik. Ivan Doroghy mijenja vizualni identitet lista. No, mnogo je važnije što je formiran Izdavački savjet Poleta kao novo sredstvo pritiska na redakciju. Kustićevo se razdoblje u najgrubljim crtama može usporediti s Pavićevim. U prvoj Kustićevoj godini uređivanja ističu se teme o zlostavljanju djece u domovima koje su dobile i sudski epilog. Bilo je puno golotinje i provokacije erotikom. Velika je tema u tom razdoblju bio i koncert Riblje čorbe u Zagrebu koji je izazvao stampedo i pogibiju 14-godišnje djevojčice, a Polet je tražio odgovor na pitanje kako je moguće da je u dvoranu ušlo nekoliko tisuća ljudi više nego je prodano ulaznica.

Valja izdvojiti i da su u tom razdoblju pokrenute i »Ekonomalije« Miodraga Šajatovića, vjerojatno najdugovječnija novinska kolumna koja je kasnije izlazila u još nekoliko dnevnih i tjednih novina.

Mika protiv Stipe

Globalno, u Kustićevu se mandatu preko medija počeo prelamati sukob Mike Špiljaka i Stipe Šuvara koji su predvodili reformatorsku odnosno dogmatsku skupinu unutar hrvatske partije. Taj je sukob eskalirao 1983. godine, a dva pola se nisu sukobljavala izravno, već preko institucija, medija i na terenu, u čemu je Polet imao važnu ulogu – piše Krušelj. U tom se razdoblju vode i oštre polemike sa Studentskim listom, nakon što je glavni urednik ove tiskovine Zlatan Gavrilović borbu za specifična rodna prava koja je promovirao Polet nazvao »ženskim sektašenjem«, čak i oblikom bolesti. U jednom od niza odgovora na taj tekst iskorištena je ilustracija koja prikazuje jedan zagrebački grafit na kojem je pisalo »Pajserom po pički« što je, dakako, izazvalo zgražanje dijela javnosti.

Kustićev mandat došao je kraju u proljeće 1983. kad ga je glavna partijska analitičarka Marina Selak zapravo smijenila svojom analizom u kojoj je istaknuta potreba za obračun s »otkačenom linijom«. Paralelno se dogodio i objektivni pad prodaje. No, to je razdoblje važno i zato što je na partijskom nebu zasjala nova omladinska zvijezda – Stipe Orešković. Čovjek koji će u iduće dvije godine imati neposredan utjecaj na redakciju Poleta preko novoustoličenog urednika Mladena Babuna.

SUTRA: Polet kao instrument borbe za vlast