Drugo izdanje

»Feral« je naprosto novinarstvo: “Smijeh slobode” predstavljen u Splitu

Nikola Lovrić

Foto Cenzura Plus

Foto Cenzura Plus

Prvo izdanje knjige Borisa Pavelića rasprodano je za nešto više od mjesec dana, a čini se da ni dvostruko veća naklada drugog, proširenog izdanja neće biti dovoljna za sve poklonike kultnog tjednika



SPLIT » Prepuna Kinoteka »Zlatna vrata« u Splitu nije mogla primiti sve one koji su htjeli prisustvovati premijernom predstavljanju drugog izdanja knjige Borisa Pavelića »Smijeh slobode, uvod u Feral Tribune« u izdanju riječkog »Adamića«, a u organizaciji Cenzure Plus. Izvan dvorane ostalo je barem 30-ak posjetitelja, među kojima i poklonice »Ferala« koje su došle iz Sarajeva.


  U predstavljanju drugog dopunjenog izdanja koje je krenulo iz Splita, »rodnog mjesta« Feral Tribunea, uz autora Borisa Pavelića sudjelovali su osnivači kultnog tjednika – Boris Dežulović, Predrag Lucić i Viktor Ivančić, direktor »Adamića« i urednik knjige Dragan Ogurlić, a tribinu je moderirao povjesničar Dragan Markovina. Prvo izdanje od 750 primjeraka planulo je u svega 40 dana – otkrio je nakladnik, a drugo je tiskano u dvostruko većoj nakladi i, ako je suditi po interesu u Splitu, ni to neće biti dovoljno za sve štovatelje »Ferala«.


Atipičan projekt


– Kad kažemo »Feral«, kažemo kritičan duh. Konstantno prešućivanje Feral Tribunea nije samo zbog svjetonazora; snaga prešućivanja leži u ambivalentnom odnosu divljenja i zavisti, jer »Feral« je naprosto novinarstvo – jedna je od poruka autora knjige Borisa Pavelića.




  – Jedan od motiva za pisanje knjige je taj što je »Feral« gurnut na marginu. Iz tog tjednika krenule mnoge važne priče i teme, pa su i deset godina nakon gašenja »Ferala« neki mediji objavljivali njihove priče kao »ekskluzivne«. Po mom mišljenju, Feral Tribune je veći od Charlie Hebdoa koji je radio u lakšim uvjetima. Također, jedan od motiva je i grižnja savjesti što nisam tamo radio – kazao je među ostalim Pavelić.


  Autor ne smatra da je knjiga spomenik »Feralu«, nego polazišna točka za otvaranje drugih pitanja, poput odnosa Splita i »Ferala«, a kako je Markovina primijetio, ovom knjigom se ruši i mit da je kvaliteta tekstova i tjednika opadala prema koncu izlaženja.


  – Ovo nije spomenik »Feralu«, ovo je naprosto odlično autorsko djelo! »Feral« je bio atipičan projekt za hrvatsko novinarstvo, i utoliko se nadam da će biti platforma za raspravu, nipošto za kanonizaciju. Ako te kanoniziraju, prvo te falsificiraju – istaknuo je Viktor Ivančić, uz dodatak da su Split i »Feral« imali sustanarski život: – Obožavam ovaj grad, ne bih otišao iz njega, ali »Feral« i Split nisu bili suživljeni koliko su mogli.


Pokret otpora


Prisjećali su se novinari nekih od kultnih reportaža, poput Dežulovićeve iz Vukovara, intervjua, spornih naslovnica, otkrivanja niza zločina, korupcije, kao i paljenja »Ferala« na Pjaci o kojem u »mainstream« medijima nije zabilježeno ni slovo.


  – »Feral« su bili ljudi koji su ga radili i ljudi koji su ga čitali – kazao je Lucić.


  Prisjećali su se kreativnosti, iskrene međusobne kritike u kojoj nije bilo taštine, nego samo želja da satira bude što bolja. Sve su pritiske lakše podnosili – čulo se – jer su funkcionirali kao pokret otpora, pogona od 20-30 ljudi koji su davali svoj maksimum i bili u svemu zajedno. Kako nije nedostajalo zafrkancije ni na promociji, tako se i publika uključila s duhovitim primjedbama o tome što im je značio »Feral«. Ipak, ostala je zabilježena i jedna ozbiljna zahvala »feralovcima«:


  – Bilo nam je lakše živjet čitajući »Feral«. Znala sam da nisan luda i da znam mislit – poručila je osnivačima tjednika gospođa iz publike.