Drugi pak reporter, Imre Szabo, također kaže da je ubojstvo »udešeno« radi snimanja, ali ne vjeruje da je Stojanović »naručio« ubojstvo. Kako bilo, fotografija koja je 1992. godine dobila »World Press Photo« nagradu krije mučnu i mračnu pozadinu. 

  Sramotne naslovnice

Ova priča pak samo je djelić velike priče o ratnoj fotografiji, koju je u svojoj knjizi »Rat slikama«, objavljenoj u nakladi »Algoritma«, ispričala autorica Sandra Vitaljić, fotografkinja i doktorica znanosti iz područja povijesti i teorije fotografije. Knjigu otvara poglavlje »Ratna fotografija i mediji«, koje se u najvećoj mjeri bavi ulogom fotografije u ratnoj propagandi što je pratila i raspirivala »jugoslavenske ratove«. 

   U ovom dijelu knjige vidjet ćemo naslovne stranice hrvatskih i srpskih medija, kojih bi se posramio svaki profesionalan novinski urednik. Te naslovnice garnirane su »jakim fotografijama« i pripadajućim opisima istih. Ti opisi za cilj su uglavnom imali proizvodnju ratne psihoze i mržnje prema neprijatelju. »Uhićen četnik usred grada« – grmi, primjerice, s naslovne stranice »Glasa Slavonije«, dok fotografija ispod naslova prikazuje osobu u uniformi kako iz automobila izvlači dugokosog mladića odjevenog u majicu s logom benda »Motorhead«. 

   Autorica knjige ukazuje na niz medijskih manipulacija s jedne i druge strane, koje za cilj imaju dizanje ratnih tenzija. Presudnu ulogu u tom sijanju mržnje imaju fotografije, bilo da se radi o načinu njihovog plasmana ili pripadajućim opisima. Jedna fotografija, primjerice, pokazuje vojnika koji trči ispred zapaljene kuće. Hrvatski mediji opisuju je kao foto-svjedočanstvo o hrvatskom vojniku koji brani svoj dom, dok srbijanski mediji istog vojnika opisuju kao palikuću. 

   Autorica se, također, u ovom dijelu knjige bavi »pornografijom zvjerstava«, medijskoj utrci tko će prikazati šokantnije fotografije i istom prigodom spretnije izmanipulirati javnost kojoj se obraća. U dijelu knjige koji govori o fotografijama kao trofejima također nalazimo niz šokantnih prizora. U pitanju su ubojstva koja su snimili krvnici. O fotografiji se u ovom poglavlju govori i kao o »pomagalu u mučenju«, o čemu autorica piše dajući na uvid fotografije mučenja u američkom zatvoru Abu Graib. 

  Iskrivljavanje stvarnosti

U poglavlju nazvanom »Etika fotožurnalizma« Sandra Vitaljić ukazuje na niz etičkih problema s kojima se susreću ratni reporteri na terenu. Jedno od tih pitanja nedavno je postavljeno i u filmu BiH redateljice Jasmile Žbanić, a ono glasi: Što bi trebao napraviti ratni reporter kad se suoči s ranjavanjem civila? Snimiti fotografiju ili potrčati u pomoć? Snimiti pa pomoći? 

Govoreći o fotografu kao sudioniku (ratnog) događaja autorica nam nudi priču s početka ovog teksta, ali i priču o okolnostima u kojima je snimljena slavna fotografija Eddieja Adamsa, na kojoj vidimo kako vijetnamski general na ulici ubija časnika Viet Konga. Na koncu, Sandra Vitaljić govori o ratnoj fotografiji kao prodaji patnje; o klišejima ratne fotografije i pomacima od uvriježene ratne fotografije što ih je odlučila napraviti nekolicina ratnih fotoreportera, koji danas svoje fotografije izlažu isključivo u umjetničkim galerijama. 

   Na kraju svoje izvrsne knjige Vitaljić donosi razgovore s nekolicinom istaknutih ratnih fotoreportera, koji daju svoj dragocjeni uvid u ratnu fotografiju i etiku foto žurnalizma. Volite li fotografiju, posebice ratnu fotografiju, odnosno želite li otkriti na koji način mediji fotografiju koriste kako bi kreirali određeno (poželjno) mišljenje javnog mnijenja, knjiga Sandre Vitaljić nezaobilazna je literatura. Riječ je o uistinu izvrsnoj knjizi.