Na prvi pogled radi se o nekoj vrsti mješavine komedije karaktera i komedije nesporazuma, no to je tek površina ispod koje se kriju prave ljudske drame, gotovo do tragičnih razmjera
Na kraju ove kazališne sezone Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izvela predstavu »Zoran e il cane di porcellana/Zoran i pas od porculana«, prema tekstu Arama Kiana te u režiji i dramaturgiji Andree Collavina. Predstava je inspirirana likovima iz filma »Zoran, moj nećak idiot« Mattea Oleotta, a nastala je u suradnji s La Contradom – Teatro Stabile u Trstu. Aram Kian predstavnik je nove talijanske drame, koji u »Zoranu i psu od porculana« razvija likove i situacije što prethode Oleottovom filmu – u kojemu četrdesetogodišnji Paolo jednog dana dobiva u privremeno skrbništvo nesigurnog 16-godišnjaka koji je odrastao u slovenskim planinama. Iako nevoljko, Paolo se mora brinuti o njemu, ali uskoro otkriva Zoranov neobičan talent: on fenomenalno igra pikado! Paolo pomisli da je to prava prilika da se osveti cijelom svijetu…
Mržnja i osveta
Radnja predstave smještena je u pogranično mjesto između Slovenije i Italije, gdje petnaestogodišnji Zoran živi s bakom Anyom. Riječ je o seoskom, provincijalnom ambijentu u kojemu se naizgled ništa ne zbiva, a jedini je »događaj« sajam s predmetima od porculana. Odatle i naslov predstave, jer će upravo pas od porculana razriješiti jedan davni sukob koji je prouzročila smrt bakina psa. Jedna večera u kući bake Anye izvući će na površinu traumu oko pogibije psa, za koju baka okrivljuje sunarodnjaka Bogdana Potulija. Baka mu to nikad nije oprostila, obuzeta mržnjom i željom za osvetom. Priču će dodatno zakomplicirati nekoliko ljubavnih zapleta – maloljetni Zoran zaljubljen je u mnogo stariju Mariju Potuli, Bogdanovu suprugu, dok je lokalni doktor Eugenio Plato oduvijek potajno zaljubljen u Anyju. Zašto će joj baš on u raspletu darovati psa od porculana, nećemo otkrivati. Na prvi pogled radi se o nekoj vrsti mješavine komedije karaktera i komedije nesporazuma, no to je tek površina ispod koje se kriju prave ljudske drame, gotovo do tragičnih razmjera. Elvia Nacinovich utjelovila je kompleksan lik manipulativne i prijetvorne bake Anye, duboko nesretne žene koja svoje frustracije iskaljuje na pomalo autističnom, posve nevinom i naivnom unuku Zoranu. Njeno ponašanje prema dječaku zapravo je zlostavljanje, što je u predstavi ublaženo crnim humorom.
Za naslovnu ulogu Zorana vrlo prikladno je odabran mladi glumac Stefano Bartoli, koji je upečatljiv u ulozi nesigurna, usamljena i krajnje iskrenoga tinejdžera suočenog s lažnim svijetom odraslih. Svu tu lažnost metaforički predstavlja kičasti pas od porculana.
U naizgled idiličnoj provincijalnoj sredini odvijaju se i druge drame. Bogdanova supruga Maria Potuli, mjesna knjižničarka koju tumači Rosanna Bubola, otkriva da je trudna, a sumnja – zbog jednog nesporazuma – pada na Zorana. Bogdan Potuli, kojega igra Maurizio Zacchigna, pak ne želi imati djecu, a zaokupljen je uzgojem nojeva. Tu je i lik doktora Eugenija Plata, koji krije tajnu iz prošlosti, a uvjerljivo ga je utjelovio poznati talijanski glumac Eugenio Allegri. Komično su oblikovani likovi policajaca koji istražuju slučaj ubijenih pilića, a glume ih Mirko Soldano i Giuseppe Nicodemo. U posljednjem prizoru jedan od policajaca donosi pikado, što je uvod u film »Zoran, moj nećak idiot« .
Pomak
Predstava »Zoran i pas od porculana« začudna je kombinacija realizma i pomaka u nadrealno. S ovakvom koncepcijom korespondira i scenografija Stefana Katunara, koji je u prvi plan smjestio detalje rustikalne kuće, a u stražnji plan njeno dvorište. Kuća je već pomalo obrasla u korov, a nadrealni element je ormarić u kojemu se skriva Zoran. Kostime je osmislila Manuela Paladin Šabanović, a oblikovatelj svjetla je Bruno Guastini. Na premijernoj izvedbi, naročito na početku predstave, pojedini glumci bili su pretihi. Dojam je i da bi se predstava još dodatno mogla razigrati i dinamizirati, što će se, vjerujemo, u daljnjim izvedbama i dogoditi. Nakon riječke premijere, reprize slijede u listopadu.
