Začudne i poetične plesne slike: "San Ivanjske noći" Lea Mujića u "Zajcu"

Naglašena tjelesnost »Sna Ivanjske noći« nadopunila je neoklasični balet Lea Mujića naglašenom mimikom i pantomimom, što je naročito prisutno u liku tkalca Vratila, ali svaki od plesača i plesačica kreirao je upečatljive likove

Dugotrajnim pljeskom i povicima »bravo!« riječka premijerna publika ispratila je ansambl Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca, koji je izveo neoklasični balet »San Ivanjske noći« u koreografiji i režiji gosta Lea Mujića. U godini kad čitav svijet obilježava 400. godišnjicu smrti Williama Shakespearea, kazalište u Rijeci postavilo je baletnu verziju njegove komedije s kraja 16. stoljeća. Pretpostavlja se da je »San Ivanjske noći« konačni oblik dobio 1598. godine, kad je prikazan prilikom nekog vjenčanja. Fabula ove komedije spletena je od tri niti: prva je dvorski zaplet gdje glavne uloge, uz Teseja i Hipolitu, igraju dva para zaljubljenika (Lisandar-Hermija i Demetrije-Helena); drugu, grotesknu nit fabule stvaraju tkalac Vratilo i njegovi drugovi zanatlije sa svojom predstavom o tragičnoj ljubavi Pirama i Tizbe, a treću nit priče čine Oberon, Titanija, Puk i ostale vile i vilenjaci.

»Ivanjski mjesec«

Tako se radnja »Sna Ivanjske noći« zbiva na tri različita plana: u stvarnom svijetu zanatlija, u vilinskom carstvu i na izvještačenom atenskom dvoru. Ova tri plana radnje redatelj i koreograf Leo Mujić ispričao je jezikom plesa i pokreta, stvarajući začudne poetske slike u kojima se isprepleću snovitost i java, svjetlost i tama.

Scenografski okvir, naglašen oblikovanjem svjetla Aleksandra Čavleka, stvorila je Aleksandra Ana Buković, čijom scenografijom čistih ploha, s nekoliko bočnih ulaza, dominira simbol kruga. U uvodnom prizoru predstave krug je u funkciji prikaza dvorske atmosfere, a zatim je jednostavnom transformacijom dočarana čarobna šuma obasjana mjesečinom. Mjesec i njegove mijene mogu se iščitati kao simboli ženskog principa, preobrazbe i plodnosti, ali i kao simbol sna i nesvjesnog. Folklor pak »ivanjski mjesec« povezuje s mahnitošću i ludovanjem. Prijelazom iz realnog svijeta u svijet čarobne šume počinju se događati neobični i bajkoviti zapleti jer se u odnose zaljubljenih parova upleću vilenjaci. Tri plana priče kostimima je naznačila Manuela Paladin Šabanović, koja je posebno maštovito oblikovala kostime bajkovitih likova.

Leo Mujić zadržao je okvir i osnovne motive Shakespeareova komada, sažimajući ga u predstavu koja traje nešto više od sat vremena. U odnosu na predložak, Mujić je u svojoj interpretaciji učinio i neke promjene i pomake. Glazbena podloga s djelima Philipa Glassa, Maxa Richtera, Antonija Vivaldija (rekomponirao Max Richter), Felixa Mendelssohna i Rodriga Martineza kreirala je dinamičnu zvučnu pozadinu izvedbe u kojoj je riječki baletni ansambl pokazao svoj izvedbeni potencijal. Naglašena tjelesnost »Sna Ivanjske noći« nadopunila je neoklasični balet naglašenom mimikom i pantomimom, što je naročito prisutno u liku tkalca Vratila.

Upečatljivi ansambl

Svaki od plesača i plesačica kreirao je upečatljive likove. Vilinskog kralja Oberona utjelovio je Balint Rauscher, a vilinsku kraljicu Titaniju pleše Marta Kanazir. U ulozi vilenjaka Puka – koji povezuje realni i snoviti svijet – dojmljiv je Owen Lane, koji u engleskom originalu čita i Shakespeareove stihove, dok groteskni lik tkalca Vratila tumači  Ali Tabbouch. Amazonsku kraljicu Hipolitu pleše Paula Rus, a atenskog vojvodu Teseja – Daniele Romeo. Hermija je Laura Orlić, Helena – Irina Köteles, Demetrije je Balazs Baranyai, a Lisandar – Svebor Zgurić. Joseph Cane pleše Filostrata, a Egeja – Andrei Köteles. Na premijeri su vile plesale Anca Zgurić, Marta Voinea Čavrak, Sabina Voinea, Tamara Szilagy i Cristina Lukanec. U autorskoj su ekipi i asistentica koreografa Oxana Brandiboura Kožul, pomoćnik dramaturgije Balint Rauscher te Svebor Zgurić koji potpisuje glazbeni miks.  

Začudne i poetične plesne slike: “San Ivanjske noći” Lea Mujića u “Zajcu”

»Ivanjski mjesec«

Upečatljivi ansambl