48. BITEF

Predstava »Aleksandra Zec«: paradigma stradanja djece u ratu

Svjetlana Hribar

Riječki ansambl odigrao je predstavu iste večeri dva puta, pred više od 400 gledatelja. Poziv HKD Teatru da se predstavi u službenom programu 48. BITEF-a, zasigurno je jedan od najvećih dometa ovog kazališta



BEOGRAD » Predstava »Aleksandra Zec« – autorski projekt Olivera Frljića u produkciji HKD Teatra iz Rijeke – ostavila je više od stotinu gledatelje ispred vrata Narodnog pozorišta, gdje je izvedena u sklopu BITEF-a. Riječki ansambl odigrao je predstavu iste večeri dva puta, pred više od 400 gledatelja, među kojima su bili brojnim glumci, redatelji, novinari, kritičari… Nakon izvedbe mnogi su prilazili Nenadu Šegviću čestitajući na odluci da se priču o bezrazložnom ubojstvu jedne dvanaestogodišnje djevojčice postavi na kazališne daske.


  


Okrugli stol


Dolazak Olivera Frljića koji je – zahvaljujući svojim provokativnim kazališnim projektima u svakoj sredini gdje je radio, pa i u beogradskoj, navukao na sebe mržnju određenih krugova društva – bio je jedno od najčešće spominjanih najava na ovogodišnjem BITEF-u. Neki su mediji donijeli vijest da će prisustvovati izvedbama predstave »Aleksandra Zec«, što se nije dogodilo zbog Frljićevih poslovnih obaveza.




   Poziv HKD Teatru da se predstavi u službenom programu 48. BITEF-a, zasigurno je jedan od najvećih dometa ovog kazališta. Ne samo što je svoje snage omjerio u selekciji jednog od najstarijih i u svijetu poznatih festivala, već je nastupio pred internacionalnim žirijem i brojnim inozemnim kazališnim stručnjacima, koji svake godine dolaze na BITEF.


   Sudbina djevojčice Aleksandre Zec, koju je Oliver Frljić scenski oživio kao paradigmu stradanja djece u ratu, bila je tema i okruglog stola nakon predstave. Vodila ga je Minja Bogavac, etablirana kazališna spisateljica i dramaturginja, koja je provela publiku pitanjima od ideje i odluke da se »Aleksandra Zec« igra u Rijeci, do onih upućenih roditeljima dvanaestogodišnjih djevojčica, koje igraju u predstavi.   

Moralna dužnost


Nenad Šegvić, direktor HKD Teatra i producent predstave rekao je kako prati rad Olivera Frljića od njegovih početaka i da ga je odmah – nakon otkazivanja zagrebačke premijere »Aleksandra Zec« – pozvao da svoj projekt realizira u HKD Teatru. Glumica Ivana Roščić, inače članica ansambla »Gavella«, Jelena Lopatić, Tanja Smoje i Igor Kovač – glumci Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca i studenti glume Nikola Nedić i Jurica Marčec, govorili su o moralnoj dužnosti ali i časti sudjelovanja u ovoj predstavi:


   – Radili smo kratko i intenzivno, kako inače nastaju Frljićeve predstave, ali i u nekom čudnom miru. Svi smo osjećali da je ispravno što se bavimo ovom temom, nastojali smo zanatski dati svoj maksimum, osjećajući obavezu prema realitetu, koji nam je bio stravično blizak kroz dokumente – policijska i sudska izvješća – koja smo detaljno pročitali.


   Publiku okruglog stola posebno su zanimale prva i završna scena predstave, pa je Jelena Lopatić objasnila kako je žestoki uvodni monolog koji izgovara, zapravo, glas onih koji su provocirali Frljića tijekom rada na predstavi »Aleksandra Zec«, postavljajući pitanje: Zašto srpska dvanaestogodišnjakinja, a ne netko od desetaka ubijenih njenih vršnjaka hrvatske nacionalnosti?   

Posveta svakom djetetu


Lopatić je konstatirala da je ova predstava posveta svakom djetetu stradalom u ratu, jer je svaka takva žrtva nepotrebna i nepravedna. A o završnom prizoru, govorile su članice dramske sekcije ZIM – Jana Mileusnić, Lucija Filčić, Nina Batinić i Morana Mladić, ali i njihovi roditelji, pred koje je, u samom početku rada Oliver Frljić postavio odluku hoće li dopustiti svojoj djeci sudjelovanje u predstavi s ovako teškom tematikom.


   – Osjetili smo da nam je dužnost podržati ovu predstavu, kako bi svijet u kojem živimo jednoga dana bio bolji. Suočeni s dokumentima o stradanju obitelji Zec i dvanaestogodišnje Aleksandre, vršnjakinje naše djece, brinula sam se kako će to moja kćerka doživjeti. Hoće li nakon svega imati noćne more? Na kraju sam shvatila – makoliko strašno bilo i kolikogod mi razgovarali o tome – da ova djeca nisu »potonula« u tu strašnu priču, što je dobro jer – na njima svijet ostaje!


   Članovi tima Olivera Frljića na ovoj predstavi, koja je pozvana na još niz festivala, su dramaturg Marin Blažević, scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Sandra Dekanić i dizajner svjetla Dalibor Fugošić.