Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 28° 4
Sutra: 28° 28° 4
23. kolovoza 2019.
Premijera u HNK

"Majstor i Margarita": Mihail Bulgakov sveden na postmodernistički ludizam

Foto: Marko Gracin
Foto: Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 19. rujan 2016. u 18:42 2016-09-19T18:42:55+02:00

Riječka predstava u dramaturškom smislu nije dovoljno kompaktna, raspršujući se u manje ili više uspjelim dosjetkama i referiranjima na suvremenost. Ovakvim uprizorenjem poznavatelji romana Mihaila Bulgakova mogli bi ostati zakinuti

Riječki HNK Ivana pl. Zajca počeo je novu kazališnu sezonu premijerom predstave »Majstor i Margarita«, koju je prema romanu Mihaila Bulgakova u Hrvatskoj drami režirala Selma Spahić. Riječ je o jednom od najznačajnijih romana svjetske književnosti – djelu vrlo složene strukture koje se temelji na legendama o Faustu i Margareti (u prijevodu je zadržan ruski oblik Margarita).

Isprekidanim slijedom, kroz 32 poglavlja, Bulgakov opisuje događaje u Moskvi tridesetih godina 20. stoljeća, kao i događaje koje je glavni lik, Majstor, opisao u svojem romanu o Pilatovu sudu i Isusovoj mučeničkoj smrti. Događaji u Moskvi opisani su kao fantastična priča o dolasku sotone Wolanda u Moskvu, gdje će se održati godišnji bal demona.

Problematika romana zahvaća temeljna filozofska, kulturološka i politička pitanja, osobito odnos umjetnika i vlasti, kao i vjerovanje u određenu ideologiju, a otvara i pitanja dobra i zla, istine, hrabrosti i kukavičluka. Roman je nastajao u Staljinovo vrijeme i svojim je kontekstom vezan uz to brutalno doba totalitarizma, no u interpretaciji Selme Spahić te autora adaptacije romana i dramaturga Dine Pešuta taj je političko-ideološki kontekst izostavljen, a motivi iz »Majstora i Margarite« – interpretirani suvremenim kazališnim jezikom – svedeni su na neku vrstu postmodernističkog ludizma u kojemu se satirička oštrica romana dobrim dijelom izgubila.

Dramatizacija ovog kompleksnog djela, s brojnim epizodama, sporednim rukavcima i referencama, svakako nije bila jednostavna i iz golemog materijala trebalo je napraviti izbor za inscenaciju. No, rezultat je takav da riječka predstava u dramaturškom smislu nije dovoljno kompaktna, raspršujući se u manje ili više uspjelim dosjetkama i referiranjima na današnje vrijeme.

Simbolika kruga

Ludizam je prisutan već od prvog prizora, kad izvođači odjeveni u bijele luđačke košulje sebi čekićima i čavlima pokušavaju zabiti letve za križ. Scenografija Aleksandre Ane Buković temelji se na jednostavnoj, a opet višeznačnoj simbolici kruga. U prizorima između Poncija Pilata i lutajućeg filozofa Ješue Ha-Nocrija (Isusa), kružna pozornica prekrivena je pijeskom, a motivi vode i vatre ludički su prikazani u obliku plastičnih boca s vodom i električnih pećica.

Nakon predugog i razvučenog prizora s Poncijem Pilatom i Isusom – koje su utjelovili Jerko Marčić i Dean Krivačić – na scenu stupa Wolandova družina koja će pjevušenjem pjesme »Personal Jesus« benda Depeche Mode (postoji i verzija Marilyna Mansona) velikim metlama pomesti »jeruzalemski« pijesak.

Sotona, koji se u djelu predstavlja kao Woland, stiže u Moskvu 30-ih godina prošlog stoljeća. U Moskvi živi Majstor, koji je napisao roman o posljednjim danima Ješue Ha-Nocrija i rimskom prokuratoru Ponciju Pilatu koji ga je osudio na smrt. No, Majstor sada boravi u ludnici, gdje ga je doveo bojažljiv odnos prema vlastitom djelu, podvrgnutom oštroj kritici cenzora i književnih suvremenika. Za vrijeme putovanja Wolanda (Dean Krivačić) prati njegova svita: Korovjov, mačak Behemot, Azazello i Hella, koje u predstavi tumače Jasmin Mekić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić i Anastazija Balaž.

Margarita na koturaljkama

Ovi likovi, kojima Bulgakov posvećuje dužnu pažnju, u predstavi su ostali uglavnom na razini skice, odjeveni u kupaće kostime i razigrani prepoznatljivim scenskim pokretom Mile Čuljak. Na kraju prvog dijela predstave, koja traje više od dva sata, upriličena je tombola za gledatelje, koji su u neposrednoj blizini kružne pozornice uvučeni u interakciju s izvođačima. Ovaj varijetetski dio mogao se shvatiti kao svojevrsna parodija i kritika nagradnih igara, humanitarnih priredbi i današnjeg potrošačkog društva.

U drugom, nešto boljem dijelu predstave, u središtu su likovi Majstora i Margarite. Krug je sada prekriven jastucima, onima u ludnici, a efektna je onirička scena s golemim crnim kracima hobotnice. Majstora je solidno glumački utjelovio Damir Orlić, no u ovakvom redateljskom konceptu nisu dovoljno došle do izražaja sve nijanse ovoga lika.

Margaritu glumi Nataša Kopeč, u čijoj interpretaciji ovaj lik postaje simbol ljubavi i požrtvovnosti, ali i slobode. Svojom snagom i ljubavlju ona uništava Wolanda, koji sa svojom svitom na raznim stranama zemaljske kugle izaziva tragedije. Ovoga puta kružna pozornica prekrivena je dječjim tepihom s motivima ulica i kuća, a kao ludički element pojavljuje se oslobođena Margarita na koturaljkama.

Woland i Ješua

Na kraju se dvije paralelne fabularne linije isprepleću – ispod crne Wolandove odore razotkriva se Ješua kao nosilac svjetla, na ovaj način doveden u gotovo neposredan odnos s Wolandom kao nositeljem mraka. U galeriji likova još se izdvajaju mladi pisac Ivan Nikolajevič Ponirjov, kojega igra Nikola Nedić, dok se ulogama judejskog prvosvećenika Josipa Kaife i grešnice Fride izdvojila Jelena Lopatić. Nenametljivu glazbenu kulisu kreirao je Draško Adžić, žanrovski raznovrsne kostime osmislila je Darinka Mihajlović, a svjetlo je oblikovao Boris Blidar.

Ovakvim uprizorenjem poznavatelji romana »Majstor i Margarita« Mihaila Bulgakova mogli bi ostati zakinuti, dok onima kojima sadržaj djela možda nije poznat neće biti posve lako povezati sve dijelove ovog raspršenog scenskog materijala.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka