HNK Ivana pl. Zajca

Koncert riječkog orkestra i tri solista: Matvejeff dirigira Beethovena i Šostakoviča

Kim Cuculić

Na programu je Beethovenov Koncert za violinu, violončelo i klavir, odnosno za tri solista, te potresna Šostakovičeva 11. simfonija u g-molu o revoluciji i masakru 1905. godine



RIJEKA Koncert »Ville Matvejeff dirigira Beethovena i Šostakoviča« bit će izveden u HNK-u Ivana pl. Zajca sutra s početkom u 20 sati. U prvom dijelu na programu je Beethovenov »Koncert za violinu, violončelo i klavir« (Triple Concerto) u C-duru. To djelo, skladano 1803. godine, jedinstveno je u svom žanru. Čak je i skladatelj, šaljući ga izdavačima godinu kasnije, posebno naglasio da se radi o nečem posve novom – najavili su organizatori.


Radi se zapravo o svojevrsnoj sintezi koncerta grosso i koncertantne simfonije, jedinom Beethovenovom koncertu koji je napisao za više od jednog solo instrumenta. Sva su tri solistička dijela jednake važnosti, a ravnoteži među njima Beethoven je poklonio naročitu pažnju.  Solistički dijelovi istodobno su tehnički vrlo zahtjevni pa njihova izvedba zahtijeva tri vrsna solista, a to će na koncertu biti Riječani, pijanist Filip Fak i violončelist Petar Kovačić, te violinist Martin Draušnik iz Zagreba – stoji u najavi.


Drugi dio koncerta predstavlja jednu od najpotresnijih simfonija skladanih u 20. stoljeću – 11. simfoniju u g-molu Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča, poznatu i pod nazivom »Godina 1905«. Slavljen, ali i osuđivan i proganjan, Šostakovič je cijeli život djelovao u Sovjetskom Savezu boreći se za slobodu stvaranja. Slavni čelist Mstislav Rostropovič njegova simfonijska djela nazivao je još i »skrivenom poviješću Rusije«.




No, 11. simfonija »govori« o revoluciji iz 1905., godine prije Šostakovičeva rođenja, kojoj je svjedočio njegov otac i o kojoj se često razgovaralo u obitelji. Priče o masakru gladnog naroda nakon njihova mirnog okupljanja ispred Zimskog dvorca duboko su se dojmile senzibilnog dječaka. Simfonija o duhu revolucije, iako one nasilno ugušene, dijelom počiva na revolucionarnim pjesmama, a bliska je filmskoj glazbi pa je nerijetko nazivana i »filmskom glazbom bez filma«, koja jednostavnošću i snagom melodije izaziva snažne emocije.