Odgovor Nade Matošević-Orešković

Dug »Zajca« je kumulativan i potpuno transparentan

Nada Matošević-Orešković

Foto S. DRECHSLER

Foto S. DRECHSLER

Dug koji je nastao tijekom cijele moje intendanture ne prelazi osam posto jednog godišnjeg budžeta našeg kazališta, a za njega su znali svi – od Kazališnog vijeća do Ureda gradonačelnika



RIJEKA » Nada Matošević-Orešković odgovara na tekst novinarke Kim Cuculić od 29. prosinca 2014. godine u Novom listu pod naslovom »Ukupni dug riječkog kazališta veći od 4 milijuna kuna«: 


  – Za očekivati je da Novi list kao respektabilni dnevni list temelji svoj opstanak na istini i objektivnosti, stoga i šaljem svoje očitovanje. Ali, prije nego odgovorim na netočne navode u tekstu, smatram neophodnim čitateljstvu navesti pravi razlog mog progona i dosad neviđene harange u riječkom kazališnom miljeu koja traje već četiri mjeseca, a čiji je dio i najnoviji tekst novinarke Cuculić.


  Nakon što sam mandat i poziciju miroljubivo ustupila u dogovoru s Gradom Rijekom novoj upravi sedam mjeseci ranije, protiv mene je uslijedila lavina najbrutalnijih napada, zabrane rada, prijetnje otkazom. Zato, i samo zato, navodim sljedeće: možda je agresivna netrpeljivost nove uprave posljedica onog što predstavljam u svojoj struci. Kao umjetnica koja u svojoj karijeri ima oko tisuću dirigentskih nastupa pred domaćom i međunarodnom kulturnom javnosti, prijetnja sam neiskusnima koji se predstavljaju iskusnima. O pohvalama struke kao i podršci javnosti mom radu bilo bi neukusno da sama govorim. Čini se i da sam prijetnja drugačijem ukusu, poimanju ljepote u umjetnosti, drugačijem umjetničkom standardu i razini.


  Manjak utvrđen na primopredaji




A sada odgovaram kako slijedi:


  1. Službena primopredaja dužnosti intendanta HNK Ivana pl. Zajca obavljena je tek 28. studenoga 2014. godine, u prostorijama interne revizije Grada Rijeke, dva mjeseca nakon što je trebala biti izvršena, iako sam svo to vrijeme bila na raspolaganju. Umjesto primopredaje koja je trebala biti obavljena do 30. rujna 2014. godine, ja sam bila izložena neprofesionalnim medijskim istupima nove uprave.


  Naime, već 5. lipnja 2014. godine, kada su započeti pregovori o prijevremenom dolasku nove uprave s 1. rujna 2014. godine, započela je neslužbena primopredaja u kojoj je nova uprava dobila sve relevantne financijske, kadrovske i programske podatke, pristup svim stručnim službama kazališta, o čemu postoje materijalni dokazi, a sve u koordinaciji s pročelnikom Odjela za kulturu.


  2. Na primopredaji je utvrđen kumulativni rezultat poslovanja – manjak u iznosu od 4.247.956 kuna


  3. Utvrđeno je da bi kumulativni dug bio manji za iznos od 665.119,13 kn; od čega 465.119,13 kuna nenaplaćenih prihoda u 2014. godini za redovni program, 150.000 kuna za projekt »(Za)voli kazalište«, koji sam dogovorila sa Primorsko-goranskom županijom te 50.000 kuna nenaplaćenog prihoda od Turističke zajednice grada Rijeke za festival Riječke ljetne noći.


  4. Nadalje, na kumulativni dug pogubno je utjecala izmjena zakona o PDV-u od 1. 7. 2013. zbog koje kazalište gubi procijenjenih milijun kuna godišnje.  

Za program sedam puta manje


5. Budući da sam u dogovoru s Gradom, a »in favorem« novoj upravi, odstupila sedam mjeseci prije isteka mandata (s datumom 31. 8. 2014.) utvrđeno je da je to, za mene i moju upravu, gledajući kroz prizmu financijskog rezultata, bio izrazito nepovoljan trenutak. Naime, u tome trenutku kazalište nije uprihodovalo veći dio vlastitih godišnjih prihoda kazališta – prihod od prodaje pretplate u rujnu i listopadu (cca 700.000 kuna) te prihod od prodaje ulaznica u prosincu u kojem je, primjerice, kazalište pod mojim vodstvom u 2013. uprihodovalo preko pola milijuna kuna. Samim time, godišnja bilanca s datumom primopredaje (31. 8. 2014.) nije realna bilanca poslovanja kazališta.


  6. U primopredaji Interne revizije apsolutno nema govora o »utaji« duga od 840.000 kuna, iz čega proizlazi da su navodi novinarke Cuculić u tom smislu u predmetnom tekstu blago rečeno netočni.


  7. Uslijed financijske krize samo je osnivač kazališta – Grad Rijeka – od 2008. do 2014. godine smanjivao sredstva za program (redovni program, Riječke ljetne noći, Zajčevi dani, Kamovfest) kako slijedi: 2008. godine 2.740.000 kuna; 2009. godine 2.686.350 kuna; 2010. godine 1.623.000 kuna; 2011. godine 1.369.000 kuna; 2012. godine 750.000 kuna; 2013. godine 600.000 kuna; 2014. godine 400.000 kuna.


  8. Istovremeno je Grad Rijeka od mene zahtijevao da se održi razina kvalitete i još bitnije – broj premijera. Primjera radi, osnivač je kazalištu, meni i mojoj upravi, bez ikakvih dodatnih financijskih sredstava podario čast i odgovornost da organizira možda najsvečaniji trenutak u Rijeci zadnjih godina, ulazak Hrvatske u Europsku uniju, a u sklopu otvaranja Riječkih ljetnih noći. Pitam se da li se gđa Cuculić uopće sjeća tog dana, programa i koliko je Grad Rijeka time uštedio?


  9. O svim negativnim financijskim kretanjima i okolnostima u kojima je kazalište poslovalo bio je obaviješten Grad Rijeka (nadležni Odjel za kulturu) i gradonačelnik. Kazalište je izvršavalo sve zakonske obveze podnošenja financijskih i programskih izvještaja nadzornom tijelu Grada, Kazališnom vijeću.  

Partneri kratkog pamćenja


Kako je dug rastao, naplata prema potpisanim ugovorima bivala sve teža, a ja i moja uprava stalno naglašavala da je trend rasta duga neminovnost, Kazališno vijeće je odlučilo »primati na znanje« financijske izvještaje od 2013. godine, umjesto da ih prihvati ili odbije. Upravo uz pomoć prestrašenog i zabrinutog Kazališnog vijeća, a na temu trenda rasta duga kazališta zbog održavanja standarda programa nacionalne kuće u uvjetima radikalnih smanjenja budžeta, 19. 7. 2013. godine organizirao se sastanak Uprave kazališta i Kazališnog vijeća s gradonačelnikom i pročenikom za kulturu u Uredu gradonačenika. Prisutni su bili obaviješteni o bojazni, i tada samo pretpostavkama i projekcijama, da će novi Zakon o PDV-u, koji je stupio na snagu 19 dana prije toga sastanka (1. 7. 2013.) pogubno utjecati na likvidnost kazališta te financijski rezultat kazališta (zbog nemogućnosti odbitka pretporeza te priznatoj 3% stopi PDV-a ).


  Danas, iz pozicije koja mi je nametnuta, kada živim noćnu moru u kojoj moji dojučerašnji partneri imaju problem s pamćenjem, kada mi »nova i odgovorna« uprava pokušava oduzeti pravo na rad svim raspoloživim sredstvima, moram reći da žalim što sam slijedila upute osnivača i vjerovala u našu strategiju produkcije predstava kojih se ne bismo posramili nigdje u svijetu. Griješila sam, priznajem, radeći puno i tražeći puno od svojih suradnika, uvijek u grču radi financija i prejakom tempu. Valcer je uvijek pametnija opcija.


  Dakle, da zaključim: kumulativni, posve transparentan, dug koji je nastao tijekom moje intendanture iz gore navedenih vrlo razumljivih razloga, ne prelazi osam posto jednog godišnjeg budžeta našeg kazališta. Utoliko bih postavila pitanje gđi. Cuculić da li joj je poznato koliko je javnih ustanova u Hrvatskoj uspjelo tijekom ovih kriznih vremena kvalitetno poslovati s manjim gubitkom, a srazmjerno veličini i proračunu ustanove?