Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1n
Sutra: 5° 5° 1n
3. travnja 2020.
Piše Kim Cuculić

Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja? Cenzura definitivno nije stvar prošlosti

Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja?  Cenzura definitivno nije stvar prošlosti
Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja? Cenzura definitivno nije stvar prošlosti
Autor:
Objavljeno: 20. siječanj 2020. u 7:32 2020-01-20T07:32:00+01:00

Učinci cenzure, agitacije i manipulacije u današnje se vrijeme jasno odražavaju na kulturu i medije, autore kritičkih apela nerijetko se zloupotrebljava u političke svrhe, a njihove pozicije i izjave iskrivljavaju se kako bi se njima utažilo potrebu za senzacionalizmom

Kakvo je stanje slobode u Europi? Koju bi ulogu umjetnost trebala imati u toj sferi? Je li moguće postaviti granice slobodi izražavanja? I, koliko zbog takvih ograničenja trpi demokracija?, neka su od pitanja koja postavlja skupna izložba »Cenzura i sloboda izražavanja – O regresiji sloboda u Europi« otvorena u zagrebačkoj Galeriji Forum. Ova izložba upozorava da kultura i mediji, ne samo da ni u 21. stoljeću nisu pošteđeni cenzure i pritisaka, već su im sve više izloženi. Autori umjetničkog koncepta izložbe su Katalonsko kulturno društvo u Beču i Galerija »Rudolf Leeb«.

Kako je navedeno uz izložbu, učinci cenzure, agitacije i manipulacije u današnje se vrijeme jasno odražavaju na kulturu i medije, autore kritičkih apela nerijetko se zloupotrebljava u političke svrhe, a njihove pozicije i izjave iskrivljavaju se kako bi se njima utažilo potrebu za senzacionalizmom. Umjetnike se također sve češće osuđuje na kazne zatvora, njihova su umjetnička djela podvrgnuta cenzuri, a oni postaju izloženi agresiji medija, no pod sve većim pritiscima su i novinari, izloženi napadima kojima je krajnji cilj autocenzura.

– Kritička umjetnost i neovisno novinarstvo sve teže osiguravaju novčana sredstva za neometano funkcioniranje, a novinari i kulturni radnici koji postavljaju nelagodna pitanja suočeni su s ozbiljnim posljedicama i nailaze na prepreke u karijeri. Ovom izložbom želimo izraziti našu bezuvjetnu potporu, kako umjetnosti i kulturi, tako i novinarstvu, te vlastitim primjerom utrti put visokim standardima slobode mišljenja i ljudskih prava, ističu organizatori izložbe.

Okosnica izložbe je rad »Politički zatvorenici u suvremenoj Španjolskoj« Santiaga Sierre, čije je predstavljanje na ARCO-u, najvećoj umjetničkoj izložbi u Španjolskoj, bilo 2018. otkazano, ukazavši na krhkost demokratskih struktura u Europi. Europska unija je događaj opisala kao »unutar-državne razmirice«, a njezina je kritika izostala. Organizatori izložbe smatraju da se takvim postupcima otvaraju vrata regresiji sloboda, koja se odvija prešutno i potajice. Istovremeno pojmovi poput »demokratskog fašizma«, koje bismo prije svega nekoliko godina proglasili proturječnima, postaju sve izraženiji.

Rad »Demontiranje_Audiowalk Seestadt« umjetnica Silke Maier-Gamauf i Romane Hagyo upozorava na znatno veću zastupljenost muškaraca u okviru historiografije – umjetnice su napravile svojevrsni gradski parkour uličnih tabli s imenima poznatih ženskih povijesnih ličnosti. Jedna od njih, posvećena Silke Maier-Witt, članici frakcije Crvene armije, izazvao je negativne reakcije članova Austrijske narodne stranke i Slobodarske stranke Austrije, te žutog tiska koji je započeo žestoku kampanju protiv umjetnica.

Kurdska umjetnica Mirkan Deniz sa švicarskom adresom djeluje u mediju kiparstva, videa i instalacije, a u svom se radu intenzivno bavi poviješću kurdskog naroda, potlačenošću manjina, učincima imperijalizma i nedostatkom pomaka u svijesti o tim praksama. Njezin rad odlikuje ne samo kritičko preispitivanje struktura moći, već i usmjerenost na osobnu odgovornost svakog pojedinca. Arye Wachsmuth živi i radi u Beču, a u svojim se umjetničkim istraživanjima bavi temama poput tehnologije, povijesti i percepcije, a radovi su mu prikazani na brojnim međunarodnim izložbama i u sklopu filmskih ciklusa.

Posljednjih godina preuzima aktivnu ulogu u izbjegličkom pitanju, aktivno pridonoseći poboljšanju uvjeta u prihvatnim kampovima u istočnoj Europi te se na ovoj izložbi predstavlja njegovo dokumentarističko istraživanje stanja na terenu »Ničija zemlja«. Ana Garcia-Pineda, likovna i performativna umjetnica rođena u gradu Sabadellu, nedaleko Barcelone, u svojem radu pokazuje da je kritičkim razmišljanjem moguće suprotstaviti se jednostranom oblikovanju mišljenja koje se, između ostaloga, nastoji postići cenzurom ili autocenzurom. Ona predstavlja rad »Gospoda koji sjede i crtaju granice«.

Najsvježiji primjer je i najava da će riječki multimedijalni umjetnik Nemanja Cvijanović u sklopu svoga rada i u okviru Rijeke-Europske prijestolnice kulture postaviti zvijezdu petokraku na Riječki neboder. Do realizacije rada još nije ni došlo, a već je krenula lavina reakcija. Na aktualnom saborskom prijepodnevu uključio se i zastupnik Zlatko Hasanbegović, koji je ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek upitao o postavljanju crvene zvijezde na Riječki neboder. Ministrica je odgovorila Hasanbegoviću da »živimo u demokratskoj državi u kojoj nećemo cenzurirati umjetnike«. U Rijeci se nedavno dogodilo i javno spaljivanje Kožarićeve umjetničke instalacije »Stog sijena«, kao čin vandalizma pojedinca.

A kakvo je stanje medijskih sloboda? Kako je prošle godine u Liberalu pisao Mario Nakić, sloboda medija u Hrvatskoj je ozbiljno ugrožena poput mnogih drugih osobnih i ekonomskih sloboda u Hrvatskoj.

– To je očito ne samo nama koji ovdje živimo i koji smo u novinarstvu, već i stranim organizacijama koje prate slobodu medija u svijetu i ocjenjuju kako medijske slobode u Hrvatskoj već godinama stagniraju. Srž samog problema u hrvatskom novinarstvu ista je kao i većine drugih problema Hrvatske danas – zakonodavstvo, pravosuđe i prevelik utjecaj politike...

Hrvatska ima zakone koji su često u suprotnosti sa samim Ustavom RH, pa tako tuženi novinar mora dokazivati na sudu svoju nevinost umjesto da je obratno (težište dokazivanja trebalo bi valjda ležati na tužitelju, a ne tuženiku). Prema tome, čim počnete pisati nešto, pretpostavlja se da ste krivi dok ne dokažete suprotno – piše Nakić.

Prema indeksu razvijenosti slobode medija, Hrvatska se 2019. na tradicionalnoj listi Reportera bez granica našla na 64. mjestu. Svrstana je u skupinu problematičnih zemalja, daleko od, primjerice, Slovenije koja je u tom poretku na 34. poziciji. Nema slobode medija bez slobodnih novinara, a hrvatski su novinari »zarobljeni« na više načina, što vodi prema autocenzuri.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.