RIJEKA Mitar Matić mladi je i zapaženi riječki slikar koji je ove godine osvojio prestižnu glavnu nagradu 32. izdanja Salona mladih. Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu bio je mjestom na kojem se tijekom srpnja ove godine moglo vidjeti radove 40-ak mladih domaćih umjetnika od kojih je, prema odluci žirija, Matić najbolje odgovorio na postavljeno pitanje sukoba trendovske pomodnosti i izvorne suvremene umjetnosti. 

   Matić je inače završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci, smjer kiparski dizajn, a slikarstvo je diplomirao 2005. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi Gorkog Žuvele. Dosad je imao sedam samostalnih i osam grupnih izložbi. 

   Nagrada Salona mladih koju je osvojio Matić dvomjesečni je rezidencijalni program u Parizu iduće godine. 

  Grand prix Salona mladih, koji ste nedavno osvojili, značajna je domaća likovna nagrada. Kako ste reagirali kad ste saznali da ste pobijedili?

   – Pa mislim da nisam još skroz reagirao (smijeh). Puno mi ta nagrada znači, i kao potvrda kvalitete mog rada i kao prilika za uspoređivanje toga što radim s radom drugih umjetnika iz cijelog svijeta. 

  Kakva vam se činila konkurencija ove godine?

   – Izložba je bila opsežna, izlagalo je četrdesetak umjetnika. Bilo je odličnih radova koji su također mogli dobiti ovu nagradu. Imao sam prilike vidjeti radove ljudi koje poznajem od ranije, a bilo je i meni potpuno novih umjetnika. 

  Slikanje i prskanje

  – To je pitanje na koje nema konačnog odgovora, odnosno odgovor daje svaki čovjek i daje ga konstantno. 

  Nagrađeni rad, slika »Bez naziva«, urađena je vašom, ako se ne varam, omiljenom tehnikom – kontroliranim kapanjem boje na platno. Kako to izgleda u vašoj izvedbi i kako vas je privukla baš ta tehnika?

   – Da, to je kombinacija prskanja boje i slikanja kistom. Kombinacijom tih dvaju načina dobijam ravnotežu u slici. Slikanje kistom je dosta strogo kontrolirani proces, dok kod prskanja nema baš puno kontrole. Ne sviđa mi se kad je slika predefinirana u smislu prikaza detalja, lako se dogodi da se detalji odvoje od cjeline. 

   Teško je reći zašto sam se tome posvetio, izdvojiti najbitniji razlog. Čini mi se da je dobrim dijelom to uvjetovano karakterom digitalnih alata, tj. njihovom »točkastoću«, pri čemu mislim na piksele. Takvim načinom slikanja postižem ono što me zanima – namjera neodređenosti, razgradnje, preobražaja forme… 

   Dugo vremena nakon akademije tražio sam primjeren način za izražavanje stanja u kojem se kao pojedinac i kao društvo nalazimo u ovom trenutku. Izgubljenost, raspadanje temeljnih uvjerenja, nedostatak vrijednosnih uporišta… Pritom nisam pesimist. Mislim da to raspadanje nosi u sebi nešto lijepo, mogućnost novog života. Kao i u prirodi, ono što umre i raspadne se, istog trenutka postaje hrana za novo. 

  Oživljavanje Križanićeve

– Stanje spavanja, i sanjanja, bilo mi je interesantanto prije svega zbog sličnosti s procesom slikanja. Koliko god se dobro pripremio za slikanje, i u konceptualnom i u praktičnom smislu, uvijek se u praktičnom dijelu slikanja događaju nepredviđeni događaji. Te događaje se može tretirati kao greške pa ih se odbaci, a može ih se i prihvatiti pa onda postaju dio slike, dio koncepta. Slično je i sa spavanjem, odnosno sanjanjem, i jedno i drugo su nepredvidivi procesi s izravnim posljedicama. 

  Trenuno dijelite atelje u Rijeci s još dvoje umjetnika, Majom Vodanović i Petrom Đakulovićem. Cijela ta Križanićeva ulica, odnosno pasaž iznad Konta kao da postaje riječki Montmartre. Jeste li zadovoljni tamo, jesu li ateljei način da se tradicionalno pustom pasažu u kome je sve propalo konačno dade neki smisao?

   – Zadovoljni smo, prostor je dobar, a najam nije prevelik. Mislim da je to dobar način oživljavanja prostora, slične prakse postoje u Europi. Čini se da se u Rijeci lakše dolazi do ateljea nego u drugim gradovima u Hrvatskoj. To sve više primjećuju i moji kolege iz drugih gradova, što je za Rijeku odlična promocija. 

  Kakve planove trenutno imate, spremate li kakvu novu izložbu?

   – U planu ih je nekoliko – prva sljedeća je samostalna izložba u Galeriji umjetnina u Splitu na jesen. Otvorenje je planirano za 23. rujna.