ZAGREB » Gole barbike, stari filmovi i nostalgične crno-bijele fotografije najblistavijih holivudskih diva čine okosnicu izložbe »Hollywood Dolls« Mercedes Bratoš u galeriji Matice hrvatske u Zagrebu. Ovi su motivi iskolažirani na velikim platnima na kojima su fotografije dobile slikarsku nadogradnju u raznim tehnikama; postali su zapravo djelić slagalice izgrađene pomoću akrilnih boja, krede, ugljena i tuša.

   Dubrovačka umjetnica birala je za ovaj ciklus portrete u kojima su zvijezde masovno idealizirane i medijski izdignute na razinu simbola – prikazane s ogoljenim komadićima ljudskosti: predivna, bolna melankolija vidi se u pogledu Audrey Hepburn, u šarmantnom pozerstvu holivudskog mačo frajera Clarka Gablea nazire se neka prigušena ranjivost, a i Marylin Monroe kao da je ironična prema vlastitom javnom liku.

   Zanimljivo je da je ishodište ovog projekta jedan obični, pomalo sladunjavi kalendar s holivudskim zvijezdama. Dobro se poklopilo i što romantična nostalgija radova Mercedes Bratoš komunicira s predblagdanskom atmosferom.

Bezbrižna lakoća življenja

– Poigravajući se suptilno, u popartovskoj maniri, publici obično omiljenom tematikom, umjetnica uranja u svijet obožavanih filmskih scena na iskren i nepretenciozan način. Gotovo vudialenovskom elegancijom jasno izriče poruku o nezanimljivom vremenu koje nas tlači i zavlači. U naše doba lažnih puritanaca i sveznajućih vođa, lišeni smo istinskoga glamura i bezbrižne lakoća življenja kojom je umjetnica natopila kolaže. Njezina djela nisu patetični uzdasi žaljenja za izgubljenim vremenom. Dapače, premda odišu nostalgijom, ostaju vedra te ne jadikuju nad izgubljenom bitkom za spas ljepote minulih vremena. Upravo suprotno – ističe u katalogu izložbe Anita Ruso.

   Ovo nije prvi put da se Mercedes Bratoš bavi Hollywoodom. Nakon što se prvi put javnosti predstavila izložbom »Hollywood Stars« (2013, galerija »Flora«, Dubrovnik), nadopunila je osobni postav i prikazala ga u izložbi »Moj život, moj put« (2014, galerija »Dulčić, Masle, Pulitika«). U početku se intenzivnije utjecala geometrijskoj apstrakciji, a kasnije je djela obogatila dodatnom rasvjetom i popratnom glazbom.

   – Ovaj ciklus spaja više različitih stvari koje su me zaokupljale posljednjih godina. Odabrala sam najizraženije od tih elemenata i pustila ih da komuniciraju – geometrija i portretna fotografija, kolaži i boje, skice i instalacije… Spajala sam te stvari u cjelinu vodeći se intuicijom i nagonom za igrom, kaže umjetnica, koja nadahnuto govori o ulozi slučajnosti u procesu stvaranja umjetnosti.

Gole lutke

No ovaj se ciklus ne iscrpljuje u zaigranosti i emotivnosti koju u tekstu izložbe podcrtava Anita Ruso. Slike glamuroznih diva nisu tek dopadljivi eskapizam. Mercedes Bratoš svojim radovima o zlatnim pedesetima posredno progovara i o nasrtljivom konzumerizmu modernog vremena. Ta je kritika najsnažnije koncentrirana u instalaciji s golim barbikama izloženima u nekovrsnom lijesu.

   – Zapravo to nisu barbike, nego neke modernije inkarnacije te popularne lutke – trendi sirene i »winxice« koje potrošačko društvo silom nameće kao igračke za djevojčice, kao nešto što se u određenoj fazi mora kupiti. Zato se instalacija i zove »Proljeće – ljeto 2016.« – objašnjava umjetnica, koja je opresiju konzumerizma uperenog na djevojčice osjetila i izbliza, kao majka dviju curica.

   – Meni su te »winxice« grozne. I smeta mi što se kroz reklamnu industriju djevojčicama diktira da ih moraju »skupiti sve«… Baš kao što i modni trendovi površno, ali agresivno, diktiraju kako se moramo odijevati. Zato su moje lutke gole – prisjelo im je što sve moraju raditi, i odlučile su odbaciti sve, rekle su »e sad ćemo biti gole!«, priča Mercedes Bratoš o instalaciji koja se može »čitati« i kao ironični epilog grandiozne priče o dobu diva.

   »Car je gol i bolje mu je da je takav nego da je izgubio posljednju trunku dostojanstva: ne biti kao konj ograničena pogleda što slijedi rulju, žrtvujući život za barem jedan komad iz nove kolekcije«, piše Anita Ruso.

   Mercedes Bratoš (1979) diplomirala je na Accademia di belle arti u Firenci, u slikarskoj klasi profesora Umberta Borelle. Članica je HDLU-a i LIKUM-a. Imala je više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.