PULA » I desničari i ljevičari se zapravo srame vlastitog života, vlastite prošlosti u Jugoslaviji i socijalizmu, kakva god da je bila. Ljudi se srame nečeg usred čega su živjeli godinama, mnogi i desetljećima, kazao je u uvodu Bojan Munjin, voditelj tribine Trećeg programa Hrvatskog radija »Medijska spektakularizacija socijalizma« koja je, uz izravan radijski prijenos, održana u prepunom Crvenom salonu pulskog Sajma knjige. 

 Lijevo-desna ravnoteža

Reagirao je sarajevski književnik, novinar i publicist Ivan Lovrenović, rekavši da bi u ovoj raspravi isključio ljevičare i desničare budući da su, iako su neki entiteti, marginalni za temu sjećanja na Jugoslaviju i socijalizam. 

  – Postoje, naime, oni treći koji su najbrojniji i najvažniji, a to smo svi mi ostali. Tema Jugoslavije i socijalizma je strahovito kompleksna, s toliko dubine, različitih lica, i iznimno dugog razdoblja od 50 godina. Smatram da je jako važno diferencirano mišljenje, pa i diferencirano sjećanje. Evo, iz mojeg osobnog iskustva: moja djeca i ja imamo dva potpuno različita pogleda; oni se sjećaju onih vremena kad je Jugoslavija već dosegla visoke civilizacijske vrijednosti, dok se moja sjećanja odnose na razdoblje koje nije bilo tako veselo – kazao je Lovrenović. 

  Usporedio je ta sjećanja s onima na razdoblje Austrije, koja se žive na bipolaran način. »Jedni ga smatraju klasičnim mitskim zlatnim dobom, dok ga drugi, formirani ideološkim inputima, smatraju robovanjem. Slično je i sa sjećanjima na Jugoslaviju. Crno-bijele interpretacije su u startu potpuno promašene« – dodao je. 

  Na pitanje o čestim aktualnim upozorenjima o crvenoj opasnosti i moći Udbe, povjesničar Tvrtko Jakovina (kojeg neistomišljenici nazivaju »crvenim povjesničarom«), odgovorio je: 

  – Onoliko koliko sam ja crveni povjesničar, toliko je i danas opasna Udba. Osjećam se najporaženijim zbog toga kakvo smo mi to društvo izgradili u ovih 20 godina; posve nespremno da prihvati argumente. Dok ne budemo bili spremni otvoreno govoriti, imat ćemo negativnu estradizaciju i iritantnu medijsku produkciju lijevo-desne ravnoteže. 

 Zabranjeno sjećanje

– Pazite, kad me pozivaju na televiziju, uvijek se tu pazi na tu ravnotežu, bez obzira koliko jedni koristili argumente, a drugi besmislice. Ove je godine navršena 70. obljetnica AVNOJ-a, a o tome se u ovoj zemlji nije reklo ništa, premda je već u Jajcu određeno da sve republike imaju pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Imamo u ovoj zemlji deset, ponavljam, deset studija povijesti, a proizveli smo masu loših učenika, kazao je Jakovina. 

  Mladi slovenski pisac, scenarist i redatelj hrvatskog podrijetla Goran Vojnović, autor romana »Čefurji raus« i »Jugoslavija moja dežela«, rekao je da je 1991. i u Sloveniji napravljen velik rez spram prošlosti. Zavladala je potpuna tišina i zabrana sjećanja, uključujući i pop kulturu i književnost, da bi se prije nekoliko godina to vratilo spektakularizacijom nečeg »tako dalekog«. 

  – To je tako daleko, u magli, estetizirano i jako prikladno za desničarsku demonizaciju ili ljevičarsku idealizaciju. Sve je pretvoreno u tajnu, kao »nitko se ne sjeća«. Desničari ne žele vidjeti dobre strane, a ljevičari loše strane Jugoslavije. To je jako crno-bijeli pogled. Svi smo potrgani iz prošlosti. I premda se to dogodilo prije 20 godina, čini se kao da se to zbilo prije nekoliko stoljeća. Ljudima su zabranili da se sjećaju, zaključio je Goran Vojnović.