Spasiteljica

HDP uz 70. rođendan Daše Drndić: Autorica koja predstavlja prekretnicu naše književnosti

Sandra Sabovljev

Daša Drndić  / arhiva NL

Daša Drndić / arhiva NL

Daša Drndić na novi način koristi povijesne dokumente, ironizira prvo sebe kao spisateljicu, potom kontekst u kojem piše, pa onda i povijest, a takvo je tretiranje povijesti okrepljujuće je za društvo zapelo u ulozi žrtve



Stvaralaštvo Daše Drndić dostojno svijetu prezentira dignitet hrvatske književnosti unatoč dozi osporavanja rada ove spisateljice u njezinoj matičnoj sredini – ustvrdio je književni kritičar i leksikograf Velimir Visković jučer u Vili Arko na proslavi 70. rođendana spisateljice. Tim povodom Hrvatsko društvo pisaca organiziralo je skup na kojem su govornice i govornici s raznih aspekata rasvjetljavali njezin bogat opus koji pripada vrhu ne samo hrvatske, nego i južnoslavenske književnosti.


Visković je u uvodnom slovu istaknuo nekoliko biografskih referenci koje su nužne za razumijevanje autoričina djela. Ona je dijete istarskog partizana, kasnije diplomata pa je tako, iako rođena u Zagrebu, veći dio života provela u Beogradu koji je napustila 1992. godine »zamijenivši jednu nacionalističku rupu drugom«. Doselila je u Hrvatsku, odnosno u Rijeku čiju skrivenu, mračnu i uskogrudnu stranu pokazuje u svojim romanima.


Prekretnica u književnosti


Asistentica na Katedri za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dubravka Bogutovac osvrnula se upravo na spisateljičine rane romane objavljene početkom osamdesetih u beogradskoj »Prosveti« – »Put do subote« i »Kamen s neba« koji su i danas provokativni i estetski relevantni. U njima je zametnuta prepoznatljiva poetika koja će se stilski razgranati u nadolazećim romanima Daše Drndić.




O povijesti u njezinim romanima, arhivu, traumama i iskupljenju govorila je docentica je na Katedri za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Marina Protrka Štimec koja je istaknula da autoričino korištenje povijesnih dokumenata, svjedočanstava i fotografija u književnosti nisu, naravno, nikakva novost, no novina je način na koji Drndić tu povijesnu građu koristi i u tom pogledu ona predstavlja prekretnicu u našoj književnosti. Iščitavanje njezine historijske metafikcije mogao bi našem kolektivu biti put iskupljenja iz zatočeništva mitske uloge povijesne žrtve na kojoj, ustalom, počiva hrvatski novopovijesni roman.


– Daša Drndić na potpuno novi način koristi povijesne dokumente, ironizira prvo sebe kao spisateljicu, potom kontekst u kojem piše, pa onda i povijest, i takvo je tretiranje povijesti okrepljujuće je za jedno društvo zapelo u ulozi žrtve. No, autoričino upiranje prstom u povijesnu odgovornost raznih promatrača današnje društvo ignorira. Stoga je iznimna važnost iščitavanja literature Daše Drndić za novo, zdravo poimanje povijesti, zaključila je Protrka Štimec.


– Kao stilistici, opus Daše Drndić predstavlja mi golemu poslasticu, priznala je Anera Ryznar s Odjela kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu čije je područje interesa, između ostaloga, i teorija stila i suvremena hrvatska proza.


– Interdiskurzivnost je od središnje važnosti za njezine romane u kojima iščitavamo digresivnost, hibridnost, polifoničnost, fragmentarnost, dokumentarizam, esejizam… Riječ je o otvorenom tekstu, poroznih granica koji se lako povezuje s drugim tekstovima i izvanknjiževnim sadržajima – kazala je Ryznar.


Filozofkinja Nadežda Čačinović govorila je o Dašinom djelu kao njezina čitateljica i štovateljica kazavši da je Drndić je bila i ostala glas neprilagođenih.


Plodna autorica


Donedavna urednica Hrvatskog radija Biljana Romić referirala je o Dašinom kratkom izletu u Kanadu od 1995. do 1997. te rekla da je na zapažen, poseban i originalan način pridonijela kanadskom korpusu imigrantske književnosti.


Daša Drndić rođena je u Zagrebu 1946. godine. Studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući »Vuk Karadžić«, kao profesorica engleskog jezika na Narodnom univerzitetu »Đuro Salaj« i urednica-dramaturginja na Radio-televiziji Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje.


Objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima te igrane i dokumentarne radiodrame. Dosad objavljena prozna djela su: »Put do subote« (1982), »Kamen s neba« (1984), »Marija Czestohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu« (1997), »Canzone di guerra« (1998), »Totenwande« (2000), »Doppelgänger« (2002), »Leica format« (2003), »After Eight« (2005), »Feministički rukopis ili politička parabola« (2006) te »Sonnenschein« (2007), »April u Berlinu« (2009), »Belladonna« (2012) i »EEG« (2016).


Roman »Sonnenschein« osvojio je 2007. godine nagradu »Fran Galović« za najbolju knjigu zavičajne tematike i nagradu »Kiklop« za prozno djelo godine. Dobitnik je nagrade »Independent« za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction READERS Prize) za 2013. godinu. Daša Drndić dobitnica je i međunarodne književne nagrade Prozart 2014.