"Stripaonica" u Rijeci

Dubravko Mataković djeci otkrio tajne zanata: Crtanje istog lika je kao vožnja bicikla

Ingrid Šestan Kučić

Dubravko Mataković sa svojim malim domaćinima u Striboru / Snimio Ivica TOMIĆ

Dubravko Mataković sa svojim malim domaćinima u Striboru / Snimio Ivica TOMIĆ

Na dvosatnoj radionici u Striboru Gradske knjižnice Rijeka Mataković je uz savjete i tajne svog zanata domaćinima rekao i ponešto o sebi, kao to da ne voli raditi stripove po tuđim scenarijima



RIJEKA Puno čitanja knjiga, stripova i gledanja filmova jako su važni u stvaranju stripa, jer oni donose iskustvo, a kod stripa jako je važno i životno iskustvo – otkrio je jedan od najznačajnijih hrvatskih strip-autora Dubravko Mataković polaznicima Stripaonice, radionice stripa u Dječjem odjelu Stribor Gradske knjižnice Rijeka.


Mataković je jučer sudjelovao na dvosatnoj radionici koja je okupila sadašnje i bivše polaznike, redom ljubitelje stripa, a uz savjete i tajne svog zanata Mataković je domaćinima otkrio i ponešto o sebi.


– Uvijek mi je najvažnije napraviti kraj. Taj kraj mora imati neki štos ili geg. Kada imam kraj onda imam sve. Tek tada krećem raditi scenarij i priču koja se tijekom rada i crtanja često mijenja i dorađuje. Kod stripa je najteže izabrati temu, ako imate temu koja vam je »legla« onda se priča bez problema počne plesti. Meni je još od osnovne škole dobro išlo pisanje pa mi je i to puno pomoglo. Za strip sam se zainteresirao još prije škole, jer u ono doba nismo imali ništa osim stripa. Nije bilo mobitela i igrica, a ni svaka kuća nije imala televizor. Imali smo samo stripove koje smo međusobno razmjenjivali. Svoj prvi strip objavio sam u Studentskom listu, a u gimnaziji smo u razredu imali zidne novine na kojima sam objavljivao stripove u nastavcima i svi su to voljeli čitati – prisjetio se Mataković.


Dugme i Čorba




Bilo je to zlatno doba izdavaštva stripa, a već u predškolskoj dobi, dodao je, počeo je izrađivati crteže inspirarne stripom. Mataković nije samo poznati i nagrađivan strip-autor koji iza sebe ima nebrojeno objava u dnevnim novinama, časopisima i albuma stripa, već i ilustrator knjiga, udžbenika, autor animiranog filma, a njegova su djela prenesena i na kazališnu pozornicu. Osnivač je i glazbenog sastava Septica, a svojim je domaćinima otkrio i stvari koje ne voli.


– Ne volim raditi stripove prema tuđem scenariju. Svega nekoliko takvih stripova sam napravio, a među njima su i priče o »Bijelom dugmetu« i »Ribljoj čorbi«. Međutim, za mene je to kao nekakva tezga, posao koji radiš zbog novca. Kao glazbenici koji sviraju po svadbama, a možda su u stanju napraviti vlastitu glazbu – kazao je Mataković.Mladi ljubitelji stripa, koji i sami jednom tjedno u Striboru već sedam godina stvaraju svoje prve uratke, za iskusnog su autora imali cijeli niz pitanja, a posebno ih je zanimalo kako više puta nacrtati isti lik.

Za početak kratko


– To je vještina koja se stječe. Riječ je o dugom procesu, kao kada učite voziti bicikl. Najprije se mučite i patite, a onda kada jednom naučite, više nikada ne zaboravite. Isto je i s crtanjem likova. Treba lik nacrtati u nekoliko varijanta i u raznim kostimima i onda to postane lako – uputio je svoje domaćine Mataković.


Polaznicima riječke Stripaonice sukladno njihovoj dobi najpoznatiji su Matakovićevi dječji serijali »Super Di« i »Desmozgenes«, koji izlaze već više od 20 godina, a ono što ih je zanimalo bilo je odakle potječe naziv »Desmozgenes«.


– Imao sam susjeda koji je bio slabije školovan, narodni čovjek. Koristio je neke čudne riječi. Primjerice kupite novu mašinu, a on onda kaže kako je dobra, ali ne ide u rikverc. Tako je riječ »desmozgenes« koristio kada bi njegov sugovornik zaključio nešto pametno. Ta mi se riječ svidjela pa sam je iskoristio – pojasnio je autor.


Mlade riječke stripaše Mataković je tijekom dvosatne radionice uputio u osnove stripa, izradio s njima kratki strip za koji je ustvrdio da je za njih kao početnike najvažniji, jer zapetljavanje u dugu sagu česta je početnika greška koja završi bez dovršenog stripa. Strip je priča u slikama, zaključio je, koja ima vremenski tijek, ali i grafičke te likovne elemente karakteristične upravo i samo za strip.