Prvosiječanjski koncert

Bečki Novogodišnji koncert glazbeno savršen, produkcijski skromniji

Svjetlana Hribar



Bečki Novogodišnji koncert koji se tradicionalno održava u Zlatnoj dvorani Musikvereina i ove godine izravno, televizijskim prijenosom, stigao je u domove gledatelja širom svijeta. Najpoznatiji koncert na svijetu, osim onih sretnika koji su se domogli ulaznica, pratilo je 50 milijuna televizijskih gledatelja u 90 država svijeta, a čast dirigiranja – uz 75-tu godišnjicu održavanja – pripala je (treći put u životu!) latvijskom dirigentu  Marissu Jansonsu. Ovaj iznimni glazbenik surađuje s Bečkom filharmonijom od 1992. godine, a novogodišnjim je koncertima u Beču dirigirao je 2006. i 2012.



Latvijski dirigent svjetskoga glasa Mariss Jansons rođen je 1943. godine u Rigi, odrastao je i glazbeno se školovao u SSSR-u. Kao sin dirigenta Arvidsa Jansonsa, studirao je u Lenjingradu i to violinu,violu i klavir te dirigiranje. Budući da je diplomirao s najboljim ocjenama, nastavio je usavršavanje u Beču kod Hansa Swarovskog, a u Salzburgu kod Herberta von Karajana.  Godine 1971. dobitnik je nagrade kao najbolji dirigent na natjecanju koje priređuje Karajanova fundacija iz Berlina. Na Marissa Jansonsa veliki utjecaj imao je i Evgenij Mravinski, čiji je bio asistent dok je ravnao Lenjingradskom filharmonijom. 





Koncert je izveden u dva dijela, s filmskim intermezzom koji je ove godine bio posvećen Salzburgu i Mozartu.


Živa dirigentska legenda, Mariss Jansons, za prvi dio koncerta napravio je svoj programski izbor koji se kretao od skladbi Roberta Stolza, preko valcera i polki Johanna Straussa (sina), Carla Michaela Ziehrera i Eduarda Straussa. U drugom dijelu koncerta slušali smo i djela   Josefa Straussa, zatim “francuskog Straussa” Èmilea Waldteufela, Josef Hellmesberger, Johanna Straussa (oca) i tradicionalno završio izvedbom valcera Na lijepom plavom Dunavu i Radetzkim maršem.



Budući da za Novogodišnji koncert u Musikvereinu već desetljećima vlada veliko zanimanje, među ljubiteljima kulturnog turizma iz cijelog svijeta vlada prava jagma za ulaznice. Opće je poznato da je njihov broj ograničen, jer neke bečke obitelji imaju rezervirana mjesta u dvorani “do kraja života”, onda su tu mjesta za diplomatski kor, pa za VIP-ove koji požele nazočiti ovom događaju, a za običnu publiku ostaje nevelik broj ulaznica, za koje se može internetski aplicirati od 2. siječnja do posljednjeg dana veljače, a potom se vrši izvlačenje nakon kojeg će sretnici biti obaviješteni jesu li među onima koji smiju kupiti mjesto u dvorani. 


Budući da se radi o prestižnom događaju, Bečka filharmonija održava čak tri novogodišnja koncerta – uz ovaj planetarno poznati u jutarnjem terminu prvog dana nove godine, mogu se kupiti ulaznice za generalnu probu te večernji koncert na Novu godinu. Za sva tri termina oni koji su aplicirali za ulaznice izvlače se iz bubnja, s tim da za elitni, jutarnji termin mogu kupiti samo po dvije, a za ostala dva koncerta i više karata. Cijena varira – od 35 eura do 1090 za Novogodišnji (jutarnji) koncert, od 25 do 720 eura za večernji te od 20 do 450 eura za generalnu probu. Sva tri koncerta imaju identičan program, a internetske aplikacije vrše se za svaki posebno! Tehnika ide u prilog i Bečkoj filharmoniji i ljubiteljima glazbe, jer ovim sustavom “loto-ulaznica” svi imaju jednake šanse da se nađu u dvorani, bez čekanja u redovima i bez obzira odakle dolaze te kojeg su datuma, tijekom dva mjeseca, aplicirali.



Čuli smo i Zbor bečkih dječaka koji je s kora Zlatne dvorane odpjevao francusku polku Pjevačeva radost Johanna Straussa (ml), a pralelno smo (iz popratnog filma) saznali ponešto i o internatskom životu Bečkih dječaka. Ovaj najpoznatiji dječački zbor na svijetu otpjevao je i polku Josefa Straussa “Praznično putovanje”, razgalivši publiku, a poklicima su im se pridružili i članovi Bečke filharmonije!


Iako je i ovogodišnji koncertni prijenos iz Beča bio glazbeno savršen, sjedeći pred televizijskim ekranom a prethodno imajući iskustvo desetljeća gledanja prijenosa dobila sam osjećaj  nešto skromnije produkcije iz koje su, u prvom redu, gotovo izostali baletni brojevi (svega dva, jedan s hipodroma drugi iz Schonbruna) s raskošnom kostimografijom koju smo gledali ranijih godina potpisanu od vrhunskih kostimografa ali i svjetski poznatih modnih dizajnera. Osim toga, i cvjetni su aranžmani ove godine bili nešto skromniji. Naime,  umjesto suradnje s cvijećarima San Rema, Bečka je filharmonija potpisala  ugovor s Bečkim vrtovima i parkovima koji su ukrasili Zlatnu dvoranu u narančasto-crvenim tonovima. Ovo je tek prva godina ukrašavanja Musikverina za bečke umjetnike hortikulture, koji ovu čast doživljavaju i kao svoju promidžbu na međunarodnom tržištu i trudit će se da svake godine njihov doprinos bude sve upečatljiviji.