Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 29° 2
Sutra: 29° 29° 2
19. srpnja 2019.
Zemlja koje nema Borisa Pavelića

Pronađena zemlja

Pronađena zemlja
Pronađena zemlja
Autor:
Objavljeno: 27. lipanj 2013. u 13:27 2013-06-27T13:27:30+02:00

EU je prva politička zajednica na kontinentu koja je uspjela otvoriti granice, pomiriti demokratske zemlje i ujediniti ih u ostvarivanju zajedničkoga ideala, utemeljenog na slobodi pojedinca i miru nacija.

Zajedničke humane vrijednosti – to je smisao EU. Mir, osobna sloboda, odbacivanje nasilja, kompromis, vladavina prava – te su vrednote naličje europske zbrke. Iza kaosa politike slobodno je izražena želja europskih nacija da žive u miru, prema zajedničkih pravilima koja jamče mir i ljudskih prava.

   Zvuči kao fraza? Ali sjetimo se: kako je Hrvatska živjela dosad? Kako se živjelo pod Bečom? Nacija jedva da je o čemu odlučivala sama. Kako u kraljevini Jugoslaviji? Formalno demokratska, bila je to prosrpska policijska država. U NDH? Zločinaštvo genocida, rase i šovinizma. Kako u SFRJ? Formalno federalna, bila je to mekša varijanta komunističke diktature, zemlja bez slobode da se govori i živi po vlastitome odabiru. Tuđmanova Hrvatska? Formalno demokratska, a uistinu nacionalistička deokratura organizirane pljačke vlastitih ljudi, zataškavanja zločina i toleriranja govora mržnje. Ni u jednoj mir i ljudska prava nisu bila najviše djelatno načelo.

   Članicama EU jesu. EU je prva politička zajednica na kontinentu koja je uspjela otvoriti granice, pomiriti demokratske zemlje i ujediniti ih u ostvarivanju zajedničkoga ideala, utemeljenog na slobodi pojedinca i miru nacija. Za Hrvatsku, nema bolje procjene vrijednosti EU od usporedbe iz devedesetih: kakav je bio Balkan, kakva Europa?

   Zato, kada sudimo, nije mudro suditi samo po vlastitome džepu. Siromaštvo prijeti neovisno o EU. Da je Hrvatska ostala izvan, bilo bi joj samo gore. Paradoksalno, Hrvatska će manje ovisiti o EU kao članica, nego da je ostala izvan: o tome jasno svjedoči pouka Piranskog zaljeva. Ali nije novac najvažniji, nego mir i sloboda. Umjetnik nemogućega u politici, Vaclav Havel, rekao je jednom da Europa »nije samo cijena krumpira«. Na Balkanu to je naročito važno. Jer ovdje nismo navikli ustrajati na vrijednostima. Razumljivo: prečesto smo imali dobre razloge osjećati se prevarenima. Ideali su na ovim vjetrometinama često pokretali ljude, ali se i prečesto pokazivali pukim maskama za prevaru.

   No sada nastupa mogućnost da se to promijeni. Prihvaćajući pravila EU, vlastitom smo voljom odbacili samovolju. A važno je steći samopouzdanje da sami ostvarujemo vrijednosti koje smo sami i odabrali. Ubuduće nitko više neće moći u drugoj državi ratovati, tvrdeći da je tako dobro za naciju.

Nitko više neće moći zataškavati nedjela, tvrdeći da je tako bolje. Nitko više neće moći politiku temeljiti na radosti što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka. Ali nitko bogme više, kako upravo uči Milanović, neće moći ni mijenjati zajednička pravila kako mu padne na pamet. Utoliko Hrvatska, od zemlje koje nema, postaje pronađena zemlja: odsad znamo što jest, a što nije prihvatljivo.

I zato, u važnome i svečanom času, dopustimo si srh dobroga, ali i opominjućeg sentimenta. Sjetimo se melankolične zdravice što ju je časni pisac Ivan Lovrenović 2004. izrekao obnovljenome Starom mostu u Mostaru: »Dok se lastavice u hrpama igraju s vjetrom sunovraćujući se niz njegove svrtkove pa ispod lukova Mosta, nazdravljam oštrim i dobrim pićem: evo nas opet«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka