– Unatoč migrantskom pritisku, naša policija je hrvatskim građanima osigurala miran život u sigurnoj zemlji, rekordnu turističku sezonu, stotine događanja na kojima su se okupile tisuće ljudi – prenijela je Hina ministrove riječi.

I uistinu: time se hrvatski političari u protekla dva desetljeća nisu mogli pohvaliti. Kada je politička Europa govorila o ljudskih pravima i zaštiti manjina, ovdašnji politički glas fatalno je kaskao za njom; danas, kada je Europa progovorila jezikom straha, zatvaranja i militarizacije, Hrvatska se uklapa kao u za nju stvoren kalup. Političkim egzekutorima današnjice – i ovdašnjim, i briselskim – grije dušu ta spoznaja. Trebaju li na nju, međutim, pristati i građani? Dolaze li »migranti« uistinu da unište sigurnost ove zemlje? Da razore turističku sezonu? Onemoguće »stotine događanja na kojima su se okupile tisuće ljudi«?

Ili su današnji »migranti« – taj maleni postotak nepregledne, milijunske mase izbjeglica iz Azije i Afrike koji su smogli novca, snage i hrabrosti da se domognu Balkana – ipak nešto drugo, a ne vojska zla poslana da poremeti miran san dobrodušnih Hrvata?

Nisu li oni, kako netko dobro ovih dana reče, »suvišni ljudi«, odbačena izbjeglička gomila na rubu opstanka koja svjedoči o dubokoj nepravdi današnjega naopakog svijeta? I ne zavređuju li, ako ništa drugo, a ono bar pošteno promišljanje – što zapravo slušamo, i na što zapravo pristajemo, kada šutimo na tvrdnje hrvatske vlade, da od tih nevoljnika čuva našu sigurnost i mir?

Da bismo odgovorili, dovoljno je znati jedno: rečenice slične onima koje je na graničnom prijelazu Maljevac izgovorio Davor Božinović, mogao je izgovoriti i mnogi drugi europski ministar policije – u Silvestarskoj noći 1938.