TVRDI REŽIM

Slovenci o uvođenju policijskog sata: “Da mi je netko ovo rekao prije godinu dana…”

Biljana Savić

Foto I. ŠČEK

Foto I. ŠČEK

Dok kod kuće gledaš i slušaš kako mediji pričaju o apokalipsi, zabrineš se i postaneš tjeskoban. Ali, čim izađeš i vidiš da svi vani poštuju mjere i da se ljudi ne bune, spoznaš da situacija nije tako loša, kaže Ivan Šček



U Sloveniji je na koronavirus pozitivna četvrtina svih testiranih osoba. »Otrijeznite se«, poručio je slovenski premijer Janez Janša sugrađanima nakon što su u toj zemlji u utorak potvrđena 1.503 nova slučaja zaraze, što je rekord.


Prekjučer u 21 sat prvi put u povijesti neovisne Slovenije na snagu je stupio policijski sat ili ograničenje kretanja između 21 i 6 sati ujutro. Osim toga, okupljanje ljudi ograničeno je na najviše šest osoba te je zabranjeno kretanje između regija.


Protiv nametnutih mjera u Mariboru je prosvjedovalo stotinjak ljudi koji su se okupili na Glavnom trgu. Uzvikivali su da policijski sat nije ustavan, a nekoliko prosvjednika bilo je bez maske pa su dobili i kazne.




I dok Slovenci najavljuju nove prosvjede, mi iz prve ruke doznajemo kako dišu i kako sad izgleda život u Ljubljani.


Ivan Šček, 32-godišnji diplomirani ekonomist, suvlasnik i direktor RENTY rent a car agencije iz


Ljubljane, jučer nam je kazao da situacija u Sloveniji djeluje smireno.


– Kad si vani na ulici ili na poslu, skoro pa zaboraviš da je uvedena restrikcija prelaženja regija i da je nastupio policijski sat. Tek kada ogladniš na poslu i želiš ići na marendu u omiljeni restoran, sjetiš se da ne radi i da moraš ili u trgovinu po sendvič ili naručiti da ti dostave hranu. Noćni klubovi zatvoreni su još od ožujka. Ljudi se u toplim mjesecima u unutrašnjosti kafića ni nisu zadržavali, nego su voljeli sjediti vani i piti kavu ili pivo.


Distanca se uvijek držala sve od prvog vala pa do danas, kaže nam Ivan i podsjeća da su se maske u Sloveniji nosile u zatvorenim prostorima odmah kad je 13. ožujka bila proglašena epidemija i da su ih Slovenci tek negdje u svibnju ili lipnju prestali nositi, iako ih je većina ljudi i dalje nosila. A sad su obavezne i na ulicama. Policijski sat u Sloveniji uveden je prvi put nakon talijanske okupacije Ljubljane u Drugom svjetskom ratu.


Bez panike


– Većina ljudi koje znam policijski je sat primila sasvim bez ogorčenja i bez osjećaja zatvora ili straha, više kao neki izazov – hajde da vidimo hoćemo li izdržati svaki dan biti u 21 sat doma. U centru Ljubljane sve djeluje dosta živo, popodne i predvečer ima šetača i ljudi na klupama, ali s distancom i s izuzetkom da kafići ne rade. Negdje oko 20 sati sve se počinje prazniti, a do 21 sat kada se zatvaraju i trgovine malo je ljudi, kaže nam Ivan i prisjeća se kad je u svibnju prvi put nakon lockdowna ušao u Hrvatsku i išao na Hvar.


– Ljudi nigdje nisu nosili maske. Ni na trajektu, niti u trgovinama, nigdje, dok je u Ljubljani to još onda bilo normalno. Eto, sad ne rade restorani ni kafići, škola je online za učenike iznad šestog razreda, frizerski saloni rade, ali unutra može biti samo jedna mušterija, jedino trgovine rade i imamo policijski sat.


Foto I. ŠČEK


Dok kod kuće gledaš i slušaš kako svi mediji pričaju o apokalipsi, upališ TV i glasnogovornik vlade najavljuje kako će uskoro biti kraj svijeta, zabrineš se i postaneš tjeskoban. Ali, čim izađeš iz kuće i vidiš da svi vani poštuju mjere i da se ljudi ne bune, spoznaš da situacija nije tako loša. Svi Slovenci poštuju mjere jer znaju da to ne trebaju raditi samo zbog sebe, nego zbog »dobrog za sve«, po principu »malo se moramo svi sada žrtvovati da nam bude onda svima dobro«.


Čak i oni koji su uvjereni da virus ne postoji i protive se restrikcijama vlade, ipak u principu poštuju mjere. Budu li se u Sloveniji uvodile dodatne mjere i zatvaranja, smatram da će Slovenci opet početi više kuhati kod kuće i hodati u planine i prirodu, kao u prvom valu, i čekati da prođe bez prevelike panike, smatra Ivan koji nam je jučer poslao »friške« fotografije iz Ljubljane.


Ljudi zabrinuti


Ravnatelj Međunarodne gimnazije Bežigrad u Ljubljani dr. Mirko Mrčela kaže nam da neki profesori, iako je škola online, rade od kuće, a neki idu u školu, ovisno o vlastitom izboru.
– Iznenadilo nas je sve ovo, ovaj lockdown za škole, nismo to očekivali, mislili smo da će biti neki model nastave po kojemu bi polovina djece bila u školi, a polovina kod kuće, pa tako na smjene, ali vlada se ipak odlučila na online nastavu. Moji kolege i ja se trudimo raditi što je moguće uobičajenije i recimo normalnije, ali sve ovo nije dobar osjećaj, pa i taj policijski sat.


Policijski sat izgleda stvarno tako kako i zvuči, možete se naći na cesti nakon 21 sat ako idete s posla ili na posao ili ako imate neku obavezu, ulice su stvarno prazne nakon 21 sat. Iako je bilo protesta zbog toga, a najavljuju i nove, mislim da će ljudi prihvatiti i policijski sat, kao što su prihvatili i nošenje maske na otvorenom, ma koliko to smatrali besmislenim, kaže nam dr. Mrčela i ističe da je broj zaraženih sve veći i veći, te da je bolnički sustav već sad preopterećen.


– Što će se u događati sljedećih nekoliko dana, teško je predvidjeti. Ne izgleda dobro ni lijepo, ljudi su dosta zabrinuti, kazao nam je dr. Mrčela.


– Da mi je netko prije godinu dana rekao kakva će biti moja svakidašnjica danas, rekla bih mu da je paranoičan. A eto nas u novoj normalnosti: maske na ulicama, zatvoreni lokali, prazne ulice nakon 21 sat, redari… Vrlo duhomorno. Teško se na to priviknuti pa se nadam da će makar imati učinka. Sreća da imam kreativan posao koji me okupira, i koji zasad teče bez promjena, naravno na distanci. Pomažu i sanjarenja o sljedećem ljetu bez COVID-a, kaže nam doc. arhitektica Sonja Miculinić, Riječanka koja živi i radi u Ljubljani.