Obrazovanje za život

Irski školarci su za razliku od naših pri vrhu PISA ljestvice. Doznajte u čemu su glavne razlike dva sustava i tajna uspjeha

Ljerka Bratonja Martinović

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Irska je, uz Estoniju i Finsku, na testiranju PISA 2019. imala najbolji rezultat među zemljama OECD-a u čitalačkoj pismenosti, zauzevši visoko osmo mjesto, a u matematici i znanosti već je godinama iznadprosječna, s dvostruko boljim rezultatima od nas



ZAGREB  Osmaši u Hrvatskoj imaju u prosjeku 14 predmeta, a u Irskoj tek pet ili šest obaveznih te četiri izborna. Učenici su, u matematici na primjer, svrstani u tri skupine: visoki stupanj, prosječan i osnovni stupanj. Sati im nisu strogo podijeljeni u jedinice od 45 minuta, a nastava im je cjelodnevna i u pravilu traje do 15 sati.


U vrijeme kad se kao tinejdžeri trebaju odlučiti za daljnji obrazovni smjer, imaju prijelaznu godinu gdje mogu puno toga iskusiti da bi donijeli pravu odluku.


Irska je, uz Estoniju i Finsku, na testiranju PISA 2019. imala najbolji rezultat među zemljama OECD-a u čitalačkoj pismenosti, zauzevši visoko osmo mjesto, a u matematici i znanosti već je godinama iznadprosječna, s dvostruko boljim rezultatima od nas. Irsko iskustvo s nama je podijelio Damir Belavić, učitelj matematike iz OŠ Ludina koji je u okviru Erasmus projekta imao prilike boraviti u školama u Finskoj, Estoniji, Švedskoj, Češkoj, a u svibnju ove godine proveo je tjedan dana u školi u Dublinu u Irskoj. Na primjerima ovih zemalja pokazuje da su naši rezultati na PISA 2019, kao i svim ranijim PISA testiranjima, posljedica sustava, a ne manjka kreativnosti ili entuzijazma naših učitelja.


Damir Belavić


Damir Belavić





– Kod nas u 8. razredu, ako učenik izabere vjeronauk i informatiku, što je gotovo pravilo, ima 14 predmeta, a uz neki dodatni strani jezik i 15 predmeta. Isto toliko ima i u prvom razredu opće gimnazije. U Irskoj učenici imaju pet ili šest obaveznih predmeta (engleski, irski, matematika, znanost, strani jezik i tjelesni). Ostala četiri biraju od ponuđenih 26 predmeta, od domaćinstva i tehničke kulture do biznisa, geografije ili glazbe. Kad sam pitao maturante imaju li oni 10 ili devet predmeta, samo su se nasmijali i rekli da jedino nadobudni imaju osam predmeta, priča Belavić.Slično je i u Švedskoj, gdje učenici imaju osam predmeta, od njih tri obavezna (švedski, engleski i matematika), dio predmeta bira škola, a učenici po dva ili tri predmeta koja će slušati. Sve je razrađeno po bodovima, i zna se koliko učenici moraju skupiti bodova na kraju jednog obrazovnog ciklusa.

Prilagođeni zadaci


U Irskoj su, priča prof. Belavić, učenici u matematici svrstani u tri skupine: High level, Ordinary i Fundamental. »Kada uđete u High level razred, znate da su tu učenici koji mogu više i žele više.


Lijepo je vidjeti 28 učenika kako marljivo rade na zahtjevnim matematičkim zadacima. Dok sam u razredu od 16 učenika, koji je slušao osnovnu razinu matematike, uz dva učitelja i dva pomoćnika u nastavi i ja imao posla.


Ali, kao što je rekao moj domaćin učitelj, to su dobra djeca, samo im baš matematika i ne ide. No, zato slušaju domaćinstvo ili nešto rade rukama, jer takve su predmete odabrali«, kaže. I nitko se ne buni što su učenici tako podijeljeni, niti to njihovi roditelji smatraju diskriminacijom. Svjesni su mogućnosti svog djeteta, mjere njegov napredak i ne uspoređuju ga s drugima.


U Irskoj samo nadobudni maturanti imaju osam predmeta / NL arhiva


U Irskoj samo nadobudni maturanti imaju osam predmeta / NL arhiva



– Učenici imaju adekvatno obrazovanje prema svojim mogućnostima, dok ja u osmom razredu istu matematiku učim kuhare i doktore, inženjere i trgovce, iako nekima treba drugačiji pristup i fokusiranje na različite dijelove matematike – veli Belavić.


Dok Hrvatska uopće nema vanjskog vrednovanja u osnovnoj školi, učitelji u Irskoj na kraju svakog ciklusa daju djeci prilagođene zadatke izrađene na državnoj razini. Prema tim rezultatima, učitelji i učenici znaju što trebaju popraviti i kako dalje usmjeriti svoje obrazovanje.


– Kolega koji predaje tehnički bio je u Finskoj, i čim se vratio potpuno je promijenio način rada. Nije baš odbacio udžbenike, ali je u nastavu vratio pilice i rad rukama. Našu je školu Erasmus program okrenuo za 180 stupnjeva. Vidjeli smo da oni u Finskoj ili Irskoj nisu puno drugačiji od nas, ali imaju druge metode i malo bolje uređene sustave. Mi smo u našoj školi pogledu metoda rada i informatizacije stigli daleko, ali nas sada sputava neizbornost i strogih 45 minuta – ističe Belavić.


Neke su promjene škole već napravile. Jedna je vukovarska škola tako promijenila kompletan raspored održavanja nastave tako da su fiziku, kemiju i biologiju zamijenili poviješću i geografijom, pa je jedno polugodište jedan razred slušao samo fiziku, kemiju i biologiju, i to intenzivno, kroz projektnu nastavu.– Promjene se mogu pokušati i u našim, tvrdim okvirima, ali bilo bi bolje da ih sustav potiče – kaže naš sugovornik.


Belavić je proveo tjedan u irskoj školi koju polaze učenici od 12 do 18 godina, a paralela je našoj srednjoj školi. To je, inače, jedna od rijetkih škola u Irskoj u kojoj se ne nose uniforme.– To je iskustvo promijenilo moje razmišljanje o obrazovnog reformi. Kad malo izađete iz naših okvira, jasnije vidite kuda bi trebalo krenuti, veli. Ono što je vidio boraveći na nastavi u tim zemljama nisu bile nikakve revolucionarne ideje koje se ne bi mogle provesti u nastavi u Hrvatskoj, ali neke od tih ideja ne može se ostvariti zbog sustava, zbog krutih 45 minuta i velikog broja obaveznih predmeta te nimalo izbornosti.


Sustav ocjenjivanja


Irska je kao i mi krenula u reformu kurikuluma, fokusira se na ishode, a svake godine uvodi po jedan novi kurikulum. Postupno se mijenja i sustav ocjenjivanja, iako Irci već sada ocjenjuju samo dva do tri puta godišnje. »Učenik se prati, pišu se ispiti, ali samo za povratnu informaciju, a ne za ocjenu. Pravi ispiti pišu se jednom, na kraju godine iz svakog predmeta«, ilustrira Belavić.Učitelj iz Ludine fasciniran je prijelaznom godinom pauze koju ima svaki 15-godišnjak u Irskoj. Nakon šestogodišnje osnovne škole njihovo školstvo predviđa dva trogodišnja ciklusa, juniorski i seniorski, a prva godina seniorskog ciklusa je prijelazna godina. U njoj učenici nemaju obvezu redovitog polaženja nastave, niti strogi kurikulum koji moraju proći i mogu birati čak 11 ili 12 predmeta.
Irci već sada ocjenjuju samo dva do tri puta godišnje / Foto M. GRACIN


Irci već sada ocjenjuju samo dva do tri puta godišnje / Foto M. GRACIN


U toj godini učenici uz nastavu imaju još neke obaveze: moraju otputovati u stranu zemlju, nakratko se zaposliti, napraviti predstavu, volontirati, organizirati izložbe, moraju napraviti hrpu projekata u školi. Učitelji jako vole prijelaznu godinu, a neki od njih priznaju da su postali učitelji upravo zbog nje.


– Začudilo me da djeca moraju pronaći posao od dva tjedna sami. Bilo gdje. To me oduševilo. Ne ocjenjuje se, nitko te ne pita jesi li završio kurikulum za tu godinu. Ali nitko time nije zakinut. To bi kod nas mogao biti osmi razred. Zamislite da s 15 godina možete imati neobaveznu nastavu, da učenici biraju predmete i odabiru srednju školu na temelju tog iskustva – veli Belavić. Ovaj je učitelj matematike zadovoljan novim kurikulumom po kojem radi, ali ne i drugim promjenama. Trebalo bi ih, smatra, biti puno više, ali zato »nedostaje prave volje«. U Irskoj i drugim zemljama na vrhu PISA ljestvice su odavno postigli konsenzus oko reforme, i zato su danas tu gdje jesu, zaključuje.