Kanoćal

Damir Cupać: Ravno do dna u blues mutne vode

Damir Cupać

Davor Bernardić / Snimio Darko JELINEK

Davor Bernardić / Snimio Darko JELINEK

Dan poslije, Bernardić je u potpunosti nestao, čovjek ga nije mogao pronaći ni u jednoj vijesti, ali zato je s naslovnica vrištalo da je Plenković već sastavio vladu



Predsjednik Zoran Milanović u ponedjeljak, 6. srpnja 2020. godine, probudio se vedar i nasmijan. U dobrom raspoloženju došao je na Pantovčak. A čim je u dobrom raspoloženju predsjednik, svi su u dobrom raspoloženju.


Nikola Jelić je odahnuo kada ga je vidio tako raspoloženog, odmah mu je u ured odnio kaficu i novine, a računalo je već bilo upaljeno. Milanović je otpio gutljaj kave, pružio ruku prema dnevnim novinama i odmah je vratio. Spustio je ekran prijenosnog računala i stavio ga u pripravno stanje i otpio drugi gutljaj kave.


Pogledao je kroz prozor gdje su oni pauni što su tako živcirali njegovu kolegicu Kolindu Grabar-Kitarović da su ih morali loviti i smirivati pripadnici Prvog gardijskog zdruga. Nasmijao se iskreno i od srca. Nasmijao se samom sebi kada se sjetio da je samo prije nekoliko dana razmišljao kako će mu propasti ljetovanje jer će morati odraditi najmanje 26 krugova konzultacija, dok Andrej Plenković ili Davor Bernardić ne dođu sa 76 potpisa.




Nije mogao vjerovati da ankete mogu tako promašiti, a promašili su i svi novinari, kao i njegovi savjetnici, ali i pripadnici službi zaduženih za analitiku domaćih političkih zbivanja. Bio je duboko zahvalan kolegi Plenkoviću i već je to jutro umjesto analize dnevnih tiskovina i portala krenuo u analizu što će ponijeti na ljetovanje.


Znao je sigurno da će u torbi morati biti mjesta za onu kompilaciju riječkog rocka koji toliko voli slušati, a na pamet mu je pala pjesma Leta 3 »Sam u vodi« dok je zamišljao kako se brčka u moru na ugodnih 25 stupnjeva.


U isto vrijeme u jednom zagrebačkom stanu slušala se sasvim druga muzika. Na stolu je bio omot Azrinog »Ravno do dna«, a iz zvučnika je svirala pjesma »Užas je naša furka«.


Davor Bernardić nije oka sklopio cijelu noć. A treba otići na Predsjedništvo i donijeti odluku što napraviti. Nisu mu se javili ni Komadina, ni Ostojić ni Fabijanić. Nazvao je, a iz slušalice je krenuo onaj tupi glas kako je birani broj nedostupan. Znao je da je ostao sam, znao je što mu se sprema jer je znao tko mu sve sprema.


A znao je jer je u sličnoj situaciji prije nekoliko godina on bio taj koji je s istom ekipom spremao istu stvar Zoranu Milanoviću. I tada su akteri bili isti, ali ovaj put je on taj koji je u ulozi predsjednika SDP-a koji mora podnijeti ostavku zbog katastrofalnog izbornog rezultata.


Znao je da će tako biti čim mu je Zlatko rekao jučer navečer da treba otići, znao je da su donijeli odluku i da im više nije bio potreban. A samo prije nekoliko dana stiskali su mu ruku, grlili ga i ljubili koroni unatoč jer je, eto, razvalio Plenkovića na sučeljavanju. Iz zvučnika je krenuo »Jablan«, Bernardić je tupo gledao u zid, a na refren »Drugom stranom, jablane, kreni…« gorko je zaplakao.


Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina dok su suze lile niz obraze Davora Bernardića još je jednom provjerio je li mu mobitel stišan kako ne bi morao odgovarati na pozive, naročito Bernardićeve, i pojačao je stvar Đorđa Balaševića »Blues mutne vode« koja je svirala u automobilu.


Čak mu je bilo malo žao Bernardića, ali morao je misliti kako pozirati pred fotoreporterima kada Bernardić otkrije da će on nekoliko mjeseci biti stečajni upravitelj SDP-a do unutarstranačkih izbora. Znao je da mora ostaviti dojam odlučna čovjeka koji je dostojanstven u tom teškom trenutku. Bilo mu je lakše kada se sjetio onoga što mu svi govore, a to je da ga kamera voli. Na neki morbidan način bilo mu je drago da se dogodilo to što se dogodilo jer će napokon biti prvi čovjek SDP-a. »Istina, nekoliko mjeseci. Ali bio sam ja i ministar nekoliko mjeseci pa što mi fali«, tješio se Komadina već sada pred naplatnim kućicama na ulasku u Zagreb.



Dan poslije, Bernardić je u potpunosti nestao, čovjek ga nije mogao pronaći ni u jednoj vijesti, ali zato je s naslovnica vrištalo da je Plenković već sastavio vladu. Znači 24 sata je trebalo da nestane D. B. (podaci poznati redakciji), a još manje da Plenković sakupi 76 potpisa. Ravno do dna u blues mutne vode.