ZAGREB Prva tri kola netom okončanih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo Vedran Ćorluka pratio je kao umirovljeni reprezentativac i navijač, a od sredine svibnja našao se »unutra«, u ulozi jednog od asistenata Zlatka Dalića.

– Ono prvo je definitivno bilo najlakše. Svi mi koji gledamo sa strane volimo puno pametovati i filozofirati. Sjećam se i igračkih dana. Tu si koncentriran samo na svoju izvedbu i imaš određeni utjecaj na ono što se događa na terenu. Trenerska uloga je najzahtjevnija – kaže Ćorluka.

Zašto?

– Moj posao nije samo naša reprezentacija, već i milijun drugih stvari vezanih za, na primjer, suparnika, prekide igre na obje strane… Tu je odgovornost puno veća. Jedan propušteni detalj, sitnica na koju nisi ukazao igraču može koštati momčad gola. Bez obzira na to što novinari i javnost često misle da je gol iz prekida pao zato što netko nije ispratio svog igrača, možda je to greška pomoćnog trenera. Najlakše je biti igrač, a funkcija u stručnom stožeru nosi najveću odgovornost i stres. Recimo, mislim da smo protiv Rusije napravili sve da naša momčad ima najveće izglede za pobjedu i da se to vidjelo na terenu. Međutim, lopta nije htjela u gol. Uloga trenera nosi daleko najveći stres, a to se, na kraju krajeva, vidjelo na izborniku nakon te utakmice. Na njemu se vidjelo koliko je taj posao stresan.

Bolja momčad

Kakvi su dojmovi s Poljuda nakon što su prošla tri dana?

– Iz ove perspektive tu utakmicu mogu sagledati smirenije glave. Dojmovi su jako dobri jer mislim da smo od prve minute pokazali da smo puno bolja momčad od Rusije, bez obzira na uvjete. Mislim da smo zasluženo otišli u Katar. Isto tako, treba priznati da se nismo smjeli dovesti u situaciju da odluka pada u zadnjem kolu, s obzirom na to koliko smo kvalitetniji od ostalih reprezentacija u našoj kvalifikacijskoj skupini. Morali smo to ranije riješiti.

Jeste li u nekom trenutku pomislili da bi se Rusija mogla provući?

– Tijekom drugog poluvremena, kada je lopta počela zapinjati u lokvama po terenu. U takvim uvjetima nismo mogli zabiti gol, a zaslužili smo ga, prema prikazanoj igri. Gledao sam dosta utakmica Rusa, u kojima su bili inferiorni, a ipak su nekako uspijevali doći do pozitivnog rezultata. Uoči zadnjih petnaest minuta to mi je prošlo kroz glavu, ali nadu su mi davali naši igrači, koji su davali zadnji atom snage na terenu.

Nekada ste i vi bili dio toga. Kako vam je sada, s druge strane auta?

– Ljudi su više-manje isti, ali promjena je velika. Nije bilo lako, ali mislim da sam se dobro prešaltao, a u tome su mi pomogli svi u reprezentaciji. Kada si igrač, dođeš na trening, slušaš što ti se govori i to radiš. Igrač se nakon treninga može malo više informirati o suparniku, ali takve stvari uvijek saznaje od stručnog stožera. Posao igrača traje dva-dva i pol sata, a trener radi cijeli dan i vodi brigu o jako puno detalja.

Važna uloga

A kakav je odnos s dojučerašnjim suigračima? Sada ipak imate drugačiju ulogu u momčadi.

– Mi jesmo prijatelji i ostat ćemo prijatelji, ali, s obzirom na to da sam sada na poziciji trenera, koji ukazuje na neke stvari, dogodit će se i neugodne situacije. Kao igrač nisam bježao od rasprave, a to sigurno sada neću mijenjati. Mislim da se dečki polako privikavaju na tu promjenu. Najvažnije je da svi pušemo u isto jedro i imamo zajednički cilj, da hrvatska reprezentacija bude što bolja.

Vjerojatno ste imali određena očekivanja kada ste prihvatili poziv da budete dio stručnog stožera. Budući da je od tada prošlo pola godine, možete li reći koliko su bila precizna?

– Kada se nečega ozbiljno uhvatim, očekujem važnu ulogu. Sigurno ne bih prihvatio tu ponudu da je stožeru trebalo ime ili poveznica sa svlačionicom. Očekivao sam da budem aktivno uključen u sve što se događa, da budem netko koga će se nešto pitati. To je tako, i zato mogu reći da je sve u skladu s mojim prijašnjim razmišljanjima. Novi sam u trenerskom poslu i nisam očekivao da ću biti netko tko će donositi najteže odluke. To je posao glavnog trenera, a ja sam tu da mu pokušam pomoći napraviti najbolju moguću pripremu za utakmicu i ukažem na stvari onako kako ih ja vidim. Naravno, zatreba li neki savjet s moje strane, ponudit ću najiskreniji mogući odgovor, bez okolišanja i povlađivanja tuđim stavovima. Mislim da zdrav stručni stožer samo na taj način može dobro funkcionirati i napredovati. Od kada je završio EURO, kod nas se promijenilo puno stvari. Mislim da je to sada dobro, a sigurno je da može i bolje. Do Svjetskog prvenstva imamo dovoljno vremena da se sve to skupa podigne na još višu razinu.