RIJEKA Rukomet na pijesku u široj sportskoj javnosti izaziva egzotične asocijacije, međutim, u danima dok je staro i mlado diljem kontinenta tražilo neko mjesto u hladu bježeći od ljetnih vrućina, ovaj sport je i na grčkoj Kreti na netom okončanom Svjetskom prvenstvu potvrdio da sve dublje pušta korijenje i da će se njegove grane još itekako razlistati. Ni svjetska smotra održana u Heraklionu, poznatom središtu slavnog grčkog otoka, nije mogla proći bez riječkih imena. Riječ je o poznatom riječkom sudačkom paru Ivici Botinčanu i Dariju Rupčiću, koji dijele pravdu na rukometnim utakmicama već dvadesetak godina, sucima koji sude najviši rang hrvatske lige, očito toliko dobro da dobivaju i međunarodna priznanja u svojoj dugoj karijeri, sude, naime, od 2004. godine, a godinu dana kasnije počinju dijeliti pravdu u paru. Sada su dobili itekakvo priznanje, povjereno im je, između ostalog, i suđenje finala rukometašica.

– Rukomet na pijesku možda i djeluje egzotično, ali to je inačica rukometa u kojoj je igra malo više brža i dinamičnija – mišljenje je Darija Rupčića, rođenoga 1985. godine, a inače po struci zubnog tehničara. – Pritom su i izmjene brže. Igra se na kraćem terenu.

Dinamika je jedan od aduta ovog sporta u razvoju, rukometa na pijesku, koji ima lijepu perspektivu, mogućnost da zainteresira i najširi rukometni auditorij.

– Naravno da je pred rukometom na pijesku lijepa sutrašnjica – kaže Ivica Botinčan, sudac rođen 1983. godine, po struci elektroničar, koji se između ostalog, bavi popravkom i bankomata. – Tako će, primjerice, 2024. godine rukomet na pijesku imati pokazni turnir na Predolimpijskim igrama u Parizu, a i inače je cilj IHF-a, Svjetske rukometne federacije, da taj sport jednoga dana implementira na Olimpijske igre. Nadam se da će jednoga dana i ovaj sport biti olimpijski – dodao je Botinčan, na kojeg se nadovezao Dario Rupčić.

Šlag na tortu

– Svaki sport prije nego što uđe u sustav, odnosno u krug kao pokazni sport za Olimpijske igre, mora proći kroz selekciju Svjetskih igara. Konkretno, rukomet na pijesku je već godinama bio zastupljen na Svjetskim igrama. Za nešto manje od dva tjedna u Birminghamu, u Alabami, održavaju se Svjetske igre na kojima će se reprezentacije također nadmetati u rukometu na pijesku. Taj sport na tom svom putu mora zadovoljiti kombinatoriku Svjetskih igara, potom postaje pokazni sport, a tek poslije svega toga Međunarodni olimpijski odbor odlučuje hoće li ga uvrstiti na Olimpijske igre.

Već sama činjenica da su delegirani za suđenje na svjetskom prvenstvu donijela im je itekakvu ljetnu radost, Rupčić samo potvrđuje da je suđenje finala, u ovom slučaju između španjolskih i njemačkih rukometašica, bilo šlag na njihovu rukometnu tortu.

– Naravno da je ovo značajan poticaj i nagrada za naš cjelokupni angažman tijekom svjetskoga prvenstva. Suđenje finala je velika stvar, a budući da hrvatska reprezentacija često igra u finalu, naši suci nemaju mogućnosti dijeliti pravdu u tim utakmicama. Kada se pak dogodi da sudiš finale, to je veliko priznanje i zadovoljstvo.

Botinčan je, kao i njegov prijatelj i kolega u sudačkom paru, sa zadovoljstvom mogao slušati komentare o njihovom suđenju u finalu.

– Mi i inače već godinama sudimo rukomet na pijesku, imamo samim time i dosta prijatelja u tom sportu. Razgovarali smo i s nekim igračicama i igračima, tako i s našim reprezentativkama i reprezentativcima, sukus je da imaju dobro i pozitivno mišljenje o našem suđenju. Nakon utakmica koje smo sudili na Svjetskom prvenstvu na Kreti razgovarali smo kratko s izbornicima reprezentacija i od njih smo dobili stvarno odlične povratne informacije. Bili su jako zadovoljni s našim suđenjem. Kao što je Dario već rekao, suđenje ženskog finala je uistinu nagrada za naš cjelokupni rad u dva tjedna prvenstva, ali i cjelokupni angažman od naših početaka 2006. godine kada smo prvi put sudili utakmicu na pijesku.

Nasljednici

Riječki rukomet se može dičiti dugim nizom svjetskih igračkih zvijezda, asova koji su osvajali odličja na najvećim natjecanjima. Ponos riječkog rukometa je i višedesetljetna tradicija proslavljenih sudaca, pa Stanislav Kažić – Čako, Vlado Vujnović, Ratomir Jajaš, Hrvoje Janović, Dubravko Konjuh i Darko Tomović u Rupčiću i Botinčanu imaju dostojne nasljednike.

– Smatram da riječki Zbor rukometnih sudaca u cijeloj Hrvatskoj jako dobro kotira i pritom svi znaju da je kvaliteta suđenja na visokoj razini kada sude riječki suci. U suđenju pokušavamo održavati najviši standard, a u prilog tome govori podatak da smo uvijek zastupljeni u najvišim ligama. S druge strane imamo bazu novih, mladih sudaca. Trudimo se raditi što bolje možemo.

Suđenje Svjetskog prvenstva u rukometu na pijesku zaslađeno dijeljenjem pravde u finalu rukometašica između Njemačke i Španjolske sad je iza riječkog rukometnog para, osvrćući se na tu etapu u dugogodišnjoj uspješnoj karijeri gledaju na sutrašnjicu sanjajući lijepe sportsike snove.

– Naravno da su naše ambicije ostati u najvišem rangu suđenja i pokušati pritom mlađim sucima prenijeti naše iskustvo i znanje da bi lakše prošli svoj put sazrijevanja. Danas se, naime, igra puno utakmica u kojima oni mogu stjecati iskustvo, ali nemaju iskustvo suđenja utakmica u najvišim rangovima u kojima smo mi godinama zastupljeni. Prenoseći naše znanje mlađima cilj nam je ostati u rukometu koliko god budemo mogli, isto tako se nadamo da ćemo jednoga dana suditi i na Olimpijskim igrama. To bi bio šlag na tortu naše sudačke karijere – poručio je Ivica Botinčan.