RIJEKA Dinamo i Rijeka suvereni su vladari domaćeg Kupa posljednjih desetak godina, Modri još i više, od hrvatske samostalnosti s čak 16 naslova. U eri Mišković trendovi su se poprilično promijenili, Dinamo je zadnje desetljeće osvojio pet, Rijeka četiri, a Hajduk jedno Rabuzinovo sunce. Riječani su pritom čak tri puta u finalima matirali baš Modre. Stoga sutrašnji četvrfinalni ogled u Maksimiru između Dinama i Rijeke budi posebno pozornost, neki su ga (ne)opravdano proglasili i »finalom prije finala«. Bilo kako bilo, riječ je hrvatskom kup-klasiku, sudaru posljednjih godina dviju najboljih hrvatskih momčadi. Iz prikrajka vrebaju Osijek, Hajduk i Gorica, koje nikako ne treba otpisati, dok su šanse Lokosa, a posebno i Farmacueta, ipak nešto manje. No, kup je toliko nepredvidivo natjecanje da je teško bilo što prognozirati već u četvrfinalnim dvobojima.

Dinamo vs. Rijeka? Po mnogima otvorena i neizvjesna utakmica, što su pokazale i dvije nedavne prvenstvene, koje su obje završavale rezultatima 3:3. Na Dinamovoj strani je neosporna kvaliteta, uostalom Modri vrijede više nego ostatak HNL-a zajedno, iskustvo i već pomalo rutina u osvajanju trofeja. No, s druge strane je »nabrijana« Rijeka, nabujala unatoč porazu u Jadranskom derbiju, također s važnom širinom i onim najvažnijim – motivom. Bijeli, predvođeni Goranom Tomićem, u Maksimiru žele istaknuti prepoznatljivi gard, iznenaditi Dinamo i bitno si prokrčiti put prema finalu. Pod manjim su imperativom, ali ovaj put s posebno velikom željom. Uzdaju se i u trenutačno bolju formu i činjenicu da se »razapeti« Dinamo na tri fronta dosta muči u posljednjim utakmicama.

O kvaliteti Dinama za hrvatske okvire suvišno je i govoriti, riječ je o momčadi s europskim pedigreom i papirnatim favoritom u svakom domaćoj utakmici. Ipak, i Rijeka ima svoje adute koji mogu itekako biti kobni za »toplo-gladne« igre sastava Damira Krznara. I jedni i drugi žele uhvatiti suparnika na »krivoj nozi«, detektirati mu najbolniju točku… Ili možda odluči trenutak inspiracije pojedinca ili pokoja majstorska obrana vratara.

Ratni finale

Zanimljivo, kup-sudari Dinama i Rijeke datiraju još od 1992. godine. Našli su se tada u polufinalu, a nakon što su obje momčadi pobijedile 2:1, odluka je pala s »kreča«. Adžić, Panadić i Ladić su zabili za Modre, Vlaović promašio jednako kao Grubor, Vulić i Šarić kod Bijelih uz gol Škerjaneca i Dinamo je otišao u finale. Dinamo je vodio Vlatko Marković, a Rijeku Marijan Jantoljak… A onda je Dinamo senzacionalno ostao bez trofeja, koji je osvojio Inter za svoj najveći klupski uspjeh.

Dinamo i Rijeka potom su se još deset puta susretali u Kupu i imali polovične uspjehe. Posebno napet bio je jedino »ratni finale« 1994. godine, kad su momčadi vodili Ćiro Blažević i Srećko Juričić. Tadašnja Croatia je u Zagrebu slavila 2:0, u uzvratu punom tenzija pred 15.000 gledatelja na Kantridi, rani gol pokojnog Pavličića (3’) nije bio dovoljan Riječanima.

U sljedeća tri međusobna okršaja Dinamo je izlazio kao pobjednik. Dvaput u četvrfinalu i jednom u polufinalu. Prvo je u sezoni 1999/2000. Dinamo prošao dalje nakon pobjede na Kantridi (1:2) i remija u Maksimiru (2:2), kada je Marijan Vlak nadmudrio u dvije utakmice Nenada Gračana, a potom je u sezoni 2001/02. s dvaput po 1:0 sastav Ilije Lončarevića bio uspješniji od onog Ivana Katalinića koji je vodio Riječane. Sezona 2003/04. donijela je polufinalni sudar i opet je Dinamo izašao kao ukupni pobjednik u dvije utakmice (4:2, 0:1).

Rijeka je potom dvaput u nizu osvajala Rabuzinovo sunce, ali bez sudara sa Zagrepčanima. Godine 2005. u dvije utakmice je bila bolja od Hajduka (2:1, 1:0) kad je trofej potvrdio gol Mitua pred 20.000 gledatelja na Poljudu, a samo godinu dana kasnije u dramatičnom finalu Rijeka je spasila obraz protiv Varteksa. Na Kantridi je pobijedila 4:0, u uzvratu izgubila 1:5 i prigrabila trofej baš zahvaljući jedinom golu Varaždinca Vugrineca. U Splitu su na klupama bili Igor Štimac i Elvis Scoria, u Varaždinu Zlatko Dalić i Dragan Skočić.

Renesansa

Rijeka je potom ispadala uglavnom u četvrfinalima i osmini finala od Segeste, Zagreba, Šibenika, Varaždina, Osijeka…, a u sezoni 2013/14. počela svoju kup renesansu. I baš protiv Dinama… I s Matjažom Kekom.

Rijeka je tada u oba susreta bila bolja od Dinama (2:0, 1:0) u finalu, dok je godinu dana kasnije momčad Zorana Mamića u polufinalu izbacila Bijele nakon dva ogleda (2:1, 0:0). Šok je potom donijelo polufinale i ispadanje od Slaven Belupa (2:1, 0:3), ali već 2017. Rijeke je stigla do novog trofeja. Mjesto radnje bio je Varaždin u povijesnoj godini dvostruke krune, a rezultat Rijeka – Dinamo 3:1 (Gavranović 2, Župarić/Olmo). Godinu kasnije Dinamo je bio uvjerljiv u maksimirskom polufinalu protiv Kekove momčadi, pobijedivši 3:0.

Rijeka tu nije stala, naprotiv. Eurupciju radosti i navijačku invaziju na Istru izazvala je 2019. godina. Momčad Igora Bišćana, koja nije bila u ulozi favorita, odlično je postavljenom igrom vratila Rabuzinovo sunce. Sastav Nenada Bjelice tada su svojim golovima (3:1) iznenadili Čolak, Halilović i Kvržić. Fešta na Korzu bila je neizbježna…

Posljednji put Modri i Bijeli u kupu su se sreli u sezoni 2019/20., a Rijeka je u četvrfinalu bila bolja golom Čolaka, potom i vizirala šibensko finale s Lokomotivom. U toj utakmici Lokosi su bili bolji predvođeni upravo današnjim trenerom Tomićem, ali im je snove uništio jedini gol Halilovića u završnici (76’).

Prošle sezone Rijeka je senzacionalno ispala u polufinalu od Istre 1961 u Puli (2:3) od koje je Dinamo bio bolji u golijadi finala (6:3).

Dinamo i Rijeka imali su puno velikih i svijetlih trenutaka u kupu, ali i ispadanja od potpunih autsajdera. Modri tako pamte Naftaš Ivanić i Dugo Selo, Nedelišće, Grafičar Osijek, Orijent 1919. Kao igrači gubili su u tim utakmicama Modrić, Ćorluka, Eduardo, Viduka, Bišćan… s jedne te Peršon, Mladenović, Agić, Hasančić te Kreilach, Močinić, Benko, Brezovec… s druge strane. Sve su to bile draži uvijek nepredvidljivog kupa.