RIJEKA HNK Rijeka u odnosu na roster, koji je s 24 igrača najmanji u HT Prvoj ligi, ima najviše stranaca, njih 14, odnosno 58,3 posto momčadi. Generalno, odnosno brojčano najviše ih ima Šibenik, odnosno 16, ali i najširi roster od 31 igrača što u konačnici znači da na Šubićevcu igra 51,6 posto igrača izvan Hrvatske.

Više od 50 posto stranaca u svojoj momčadi ima još jedino Gorica (56 posto), dok je Istra 1961 točno na polovini tog udjela stranih i domaćih igrača.

Od momčadi iz kvarteta najboljih nakon Bijelih Dinamo ima 41,4 posto stranih igrača, odnosno njih 12, Hajduk 38,5 (10), a Osijek najmanje, 30 posto (9 igrača). Očekivano najmanji broj stranaca ima Hrvatski dragovoljac, tek njih četvoricu za 13,8 posto, a tu je i Slaven Belupo s malim postotkom (21,4, šest igrača).

Velik broj stranaca u HNL-u s tendencijom rasta nije nikakva novost. Poglavito što je liga iz sezone u sezonu sve bolja i kompetitivnija, za mnoge igrače ona je dobra za »povratak u život« ako su negdje zastali u karijeri, ali i kao odskočna daska za transfere u bogatije lige i klubove.

Kako u cijeloj toj priči ove sezone stoji Rijeka kao klub s najvećim postotkom stranaca? Zanimljivo, Bijeli iz svoje škole i bazena u rosteru prve momčadi imaju tek dva igrača (Smolčić, Liber) što svakako nije podatak za pohvalu. No, Rijeka je već godinama stvorila uhodan i solidan sistem kupnje i prodaje u kojem je klub zadržao kvalitetu, ali pritom se posljednjih sezona pojavio jedan naoko bezazlen, ali jako važan problem. Rijeka se previše počela oslanjati na posudbe.

I samim tim trenerima je svake sezone sve teže stvarati novu momčad. Uvijek su nekako na početku ili u zaostatku, momčadi se stvaraju u hodu, a samim time zna patiti forma i rezultat. Drugi važan segment cijele priče su ulaganja. Rijeka više niti izbliza ne ulaže u nove vrijednosti kao prije, a konkurencija (Hajduk, Osijek) je uz nedodirljivi Dinamo iz sezone u sezonu sve jača i financijski izdašnija.

Ampem i Vukčević

Što su stranci donijeli Rijeci ove sezone? Generalno, svojim izvedbama zadovoljili su Drmić, Vučkić, Ampem, Vukčević, Gnezda Čerin, Selahi i Velkovski, u nekoj sredini su Zlomislić, Abass, Solano i Obregon, a svakako iz raznih razloga u rubrici minusa ostali su Merkulov, Stanić i Čestić. No, to je generalna ocjena, svaki od igrača ima razloge zašto je dao više ili manje, što se prije svega odnosi na oscilacije forme, ozljede, kasnije priključivanje i slabije dobivanje šanse.

Sasvim je jasno da je Drmić u dosadašnjem dijelu sezone prvo ime Bijelih, koji ima i stranu putovnicu. Na Rujevici se vratio u nogometni život i još većem profesionalizmu. Bivši švicarski reprezentativac skupio je najviše, 2.978 minuta u svojim nastupima (34), zabio čak 24 gola uz tri asistencije. U ovom trenutku s 3 milijuna eura najvrjedniji je Rijekin stranac, drugi ukupno iza Murića (3.5). Gledano minutažu odmah do njega je Vukčević, nekadašnji crnogorski U-21 igrač s 2.808 minuta, 40 nastupa i četiri asistencije, a potom Ampem s 2.774 minute iz 39 nastupa uz pet golova i sedam asistencija.

Velkovski, aktualni prvotimac Sjeverne Makedonije, nakon sezona čekanja počeo je zapaženije igrati, što se odmah vidi i po četvrtoj minutaži među strancima s 2.559 minuta u 30 nastupa te po jedan gol i asistencija. Slijedi Selahi, bivši albanski A reprezentativac, s 2.404 minute, 33 nastupa i dva gola, dok se krug šestorice zatvara sa slovenskim reprezentativcem Gnezdom Čerinom koji je igrao 2.404 minute u 34 utakmice s dva gola i četiri asistencije. Međutim, u taj krug poboljih igrača svakako treba svrstati i Vučkića (1.673 minute) koji ima svoje proljeće, za razliku od Rijeke, s 12 golova i pet asistencija.

Solano i Čestić

Zlomislić je solidno odradio svoj posao među vratnicama kada je uskakao, jednako kao i Solano, koji se kasnije priključio i učvrstio na mjestu desnog beka. Abass je zabljesnuo golovima protiv Dinama, ali kasnije puno oscilirao i pao u drugi plan, jednako kao i Obregon, koji je bio teže ozlijeđen, a i teško mu se kao napadaču bilo probiti pored Drmića u udarni sastav tako da od 34 utakmice niti jednu nije odigrao cijelu.

Merkulov, bivši ruski reprezentativac, došao je zavidnom karijerom iz Rubina Kazana, ali nije se snašao niti prilagodio na Rujevici, iako je slovio kao bitno pojačanje za lijevi bok.. Skupio je tek 245 minuta u šest nastupa, ali i zabio jedan gol po kojemu će ga se posebno pamtiti. Bio je to njegov prvi pogodak u karijeri, onaj protiv Osijeka u produžecima, gol vrijedan skorašnjeg finala SuperSport Hrvatskog kupa.

Stanić, prinova iz Širokog Brijega, nije se također previše naigrao (198 minuta) s osam nastupa, dok je perspektivni Čestić došao najkasnije, sakupio 414 minuta, ali s dva nesretna autogola nesretno je pao u rubriku stranaca koji nisu zasad ispunili očekivanja. No, Čestić je, tvrde na Rujevici, budućnost kluba, nakon dolaska iz Kölna, a i s obzirom na godine (21), s njim je potpisan ugovor do 2024. godine, jednako kao i s 24-godišnjim Kolumbijcem Solanom, koji je stigao iz druge momčadi Atletico Madrida.

Još dvije godine ugovor imaju i Selahi, Obregon i Ampem, Stanić tri, a još godinu Zlomislić, Vukčević i Merkulov. Puno veći problem u ovom trenuku predstavljaju završeci ugovora s Drmićem, Vučkićem, Abassom, Gnezda Čerinom i Velkovskim od stranaca, no neki su na dobrom putu da se riješe i da neki od ovih igrača i sljedeće sezone nose dres redizajnirane, vjerojatno pomlađene Rijeke.