RIJEKA Taman je krenula još jedna, uvijek zanimljiva i atraktivna bundesligaška utrka, a nogometnom Njemačkom i cijelim nogometnim svijetom je u ovom valu vrućina kao iznenadni ledeni tuš stigla vijest da je preminuo Gerd Müller, jedan od najvećih i najlegendarnijih golgetera u povijesti ove, na svijetu najpopularnije loptačke igre. Po onoj »nogomet se igra za golove«, on je bio šlag na tu tortu budući da se nadavao golova kako za svoj tada europski trofejni Bayern, tako i za tada trofejnu njemačku reprezentaciju. Nakon što je izgubio svoju dugu, čak šestogodišnju borbu s Alzheimerovom bolešću, o tom pobjedniku brojnih bitaka u šesnaestercu poruku je prenio klub koji ga je proslavio i čije je ime on proslavljao godinama.

»Cijeli svijet Bayerna miruje. Najuspješniji njemački klub i njegovi navijači žale za Gerdom Müllerom, koji je preminuo u rano jutro u nedjelju. Imao je 75 godina«, poručio je Bayern, koji je dva dana ranije remizirao na otvaranju sezone u Mönchengladbachu, a strijelac za Bavarce bio je više no dostojan Müllerov nasljednik, Poljak Robert Lewandowski.

Osobnost

Gerd Müller ušao je u povijest s Bayernom i njemačkom reprezentacijom. Zabio je nevjerojatnih 566 golova u 607 natjecateljskih utakmica za Bayern i postavio neviđen rekord od 365 golova u Bundesligi. Također je sedam puta osigurao titulu najboljeg strijelca. Za njemačku reprezentaciju postigao je 68 golova u 62 utakmice. »Bombarder«, koji je u ljeto 1964. došao u Bayern, jednom je osvojio Svjetsko prvenstvo, tri puta Kup europskih prvaka i jednom Kup europskih kupova. Također je četiri puta bio prvak Njemačke i četiri puta osvajač Kupa DFB-a. S reprezentacijom je postao europski prvak 1972. i svjetski prvak 1974. godine, postigavši ​​pobjednički pogodak u finalu u Münchenu protiv Nizozemske. Nakon karijere dugo je ostao u klubu kao trener u mlađim kategorijama. Iza sebe ostavlja suprugu Uschi i kći.

– Ovo je tužan, crn dan za Bayern i sve njegove navijače. Gerd Müller bio je najveći napadač koji je ikada postojao – i dobra osoba, osobnost u svjetskom nogometu. Ujedinjeni smo u dubokoj tuzi s njegovom suprugom Uschi i njegovom obitelji. Bez Gerda Müllera Bayern ne bi bio klub koji svi danas volimo. Njegovo ime i sjećanje na njega živjet će vječno – rekao je Bayernov predsjednik Herbert Hainer.

– Vijest o smrti Gerda Müllera duboko nas pogađa. On je jedna od najvećih legendi u povijesti Bayerna, njegova postignuća su nenadmašna i zauvijek će biti dio velike povijesti kluba i cijelog njemačkog nogometa. Kao igrač i kao osoba, Gerd Müller zaslužan je za Bayern i njegov razvoj u jedan od najvećih klubova na svijetu. Gerd će zauvijek biti u našim srcima – poručio je Oliver Kahn, slavni golman, sada Bayernov izvršni direktor.

Brojke kažu puno u nogometu, tako i ova kiša golova Gerda Müllera, ali ne mogu otkriti sve, među inim i onaj njegov nevjerojatni njuh za šansu i postizanje pogotka. Ne iznimno visok i brz, u šansama je reagirao munjevito kao kobra, ne gubeći se u tehniciranju, uvijek je znao naći najkraći put do mreže.

Rašlje

U bogatoj karijeri Müller je imao itekakvog kontakta sa slavnim igračima hrvatskog nogometa. Recimo u skupini za završnicu Europskog prvenstva u Italiji u Beogradu Jugoslavija je pobijedila Njemačku 1:0, a strijelac je, vidi slučaja bio, tko će drugi no Joško Skoblar. Müller je i u toj utakmici bio u šansama, no sjajno je branio Ilija Pantelić. Osvetio se godinama potom na Svjetskom prvenstvu 1974. u Njemačkoj, kada je njegova reprezentacija s mega momčadi Jugoslavije vodila 1:0 golom sjajnog Paula Breitnera »iz susjedne općine«.

U jednom duelu našli su se na travi on i izvrsni centarhalf Željezničara Josip Škija Katalinski. Opet je dokazao da je pred golom kao riba u vodi i s poda je svladao Envera Marića, nanovo potvrđujući poruku davnih slavnih trenera kako se igrača za svaku poziciju može nekako stvarati, ali da se golgeter jednostavno rađa i točka. Inače, kada smo kod trenera, Müllera i Hrvata, u tom nezaboravnom Bayernu vodila su ga dva velika zagrebačka trenera, slavni igrači, a onda isto tako i stratezi, Branko Zebec i Zlatko Čik Čajkovski, dok je ovaj igrao s asovima kalibra Franza Beckenbauera, spomenutog Breitnera, golmana Meiera i ostalih. Golman Dinama Zlatko Škorić je tada bio među Bavarcima kao rezerva Meieru. Čik je prepričavao zgodu kada je Müller na treningu iz penala loptu zakucao u rašlje, a Čajkovski ga je zezao u stilu »to je slučajnost«. Ovaj je naljutio, tražio je loptu i pet penala zaredom je zabio u rašlje.

Sada je lijepoj priči došao kraj, strijelac bez mane rođen u Nordlingenu 3. studenoga ratne 1945. godine je na drugom svijetu, ali podvizi mu ostaju u pričama nogometnih fanova.