RIJEKA Menalo – Liber – Drmić. Trokut akcija na prvu loptu, najljepša na utakmici, a možda i ove godine doda li joj se ona maksimirska, donijela je Riječanima tri važna boda na Šubićevcu. Rijeka nije igrala bajno, naprotiv sasvim prosječno, no trener Goran Tomić povukao je u završnici, pokazalo se, prave poteze. U igru su ušli Menalo i Liber, donijeli napadačku energiju i kreaciju te Drmiću servirali ono što igrač njegovog kalibra ne promašuje. Za svoj treći prvenstveni gol…

Rijeka je u goste vrlo dobrim Šibenčanima došla bez Andrijaševića i Lončara, dvaju bitnih kotača prve postave, ali Tomić je znakovito najavio kako je odmah nakon Gorice imao ideju. Ideju koju je i pretočio u djelo.

Drmić je odigrao malo povučenije, Kulenović preuzeo ulogu prvog napadača, a Pavičić crtanje akcija u napadu što mu baš i nije išlo najbolje, jednako kao i Mudražiji u prvom redu veze iza njega. U konačnici za Riječane je ispalo najbolje što je moglo, uzeli su tri boda na terenu gdje samo kolo ranije to nije uspjelo najboljoj hrvatskoj momčadi, sastavu europskog Dinama. I to je za Tomića u debiju na riječkoj klupi u gradu rođenja i momčad u usponu u ovom trenutku najvažnije. Piše se trobod, a dojam brzo zaboravlja.

Što se dogodilo?

Pogled na ljestvicu iz riječke perspektive sada je puno obećavajući, Rijeka za Goricom zaostaje samo četiri boda, prije nešto više od mjesec dana to je bilo čak 15 bodova. Što se dogodilo u međuvremenu?

Riječki mini preporod i »crna rupa« Gorice, koju je netom prošla Rijeka, što je kulminiralo odlaskom Simona Rožmana s Rujevice. Rijeka je u posljednjih pet kola osvojila 13, a Gorica samo tri boda! Riječani se uz Dinamo i Osijek promovirali u najbolji sastav u tom razdoblju, Velikogoričani među najlošije momčadi zajedno s Lokomotivom, Šibenikom i Varaždinom. Zanimljivo, sastav Siniše Oreščanina u HNL-u nije dobio pet posljednjih utakmica, triput je remizirao i dvaput izgubio. Jedini veći benefit u tom razdoblju je izbacivanje Hajduka u četvrtfinalu Kupa.

S druge strane Rijeka je došla do čak četvrte pobjede u seriji (Slaven Belupo, Varaždin, Gorica, Šibenik) iako pripremna forma i poraz od Kopra (0:3) nisu to niti izbliza sugerirali uoči posljednjih dvaju dvoboja. No, Tomić u ovom trenutku izvlači maksimum iz momčadi i kadra, koji poprilično oscilira na planu igre. Ali zato momčad sada prate rezultati. A kada je tako, »nitko ne pita za igru«…

Tomić je na Rujevicu došao u nezahvalnom trenutku i u kratko vrijeme pronašao dobitničku formulu čije je ime – pragmatika i rezultat. Novi trener osvojio je 76 posto bodova, a zanimljivo, četiri od pet pobjeda ostvario je u gostima (Osijek, Slaven Belupo, Gorica, Šibenik).

Pragmatika

Šibenski kormilar pragmatično je postupio, shvativši da u kratkom vremenu koje zahtijeva visoke ciljeve ne može puno mijenjati, ali može povući nekoliko poteza koji su se na kraju pokazali i ključnim. Osim rasporeda bitnije je promijenio mentalitet momčadi, ostao kod ideje da momčad mora težiti golu u svakoj utakmici i probudio dva bitna igrača – Murića i Drmića. Murić na Šubićevcu nije bio onaj pravi kao u prijašnjim utakmicama, ali je od dolaska novog trenera standardan, asistira i zabija. A to je počeo činiti i Drmić.

Nevistić je na vratima vratio prijašnju sigurnost, a zadnja linija se standardizirala s Capanom i Galovićem kao središnjim braničima te Tomečakom i Štefuljom/Vukčevićem na bokovima. No, šibenska je utakmica pokazala problem Rijekine igre u veznoj liniji. Pavičić i Mudražija nisu na pravi način zamijenili Andrijaševića i Lončara, Gnezda Čerin još uvijek nije na najboljoj razini, dojam je da mu nedostaje »desna ruka«, kvalitetnija podrška suigrača u srcu momčadi. Stoga Kulenović u prvom te Drmić na mjestu prvog napadača u drugom poluvremenu nisu dobivali kvalitetne lopte. Učinio je to mladi Liber odmah po ulasku i jednim, ali vrijednim potezom riješio pitanje pobjednika. U samoj završnici se čak mogao proslaviti, dvije akcije u nadoknadi mogle su riječku pobjedu učiniti upečatljivijom.

Dobro je što je u ovom trenutku Tomić »prepoznao« i Libera u kratko vrijeme boravka na Rujevici. Ali i još jednom saznao da mu momčad igra ispod onog što sam očekuje. Rijeka nije bila ni bajna niti sjajna, ali pobjeđuje. A rezultat je u sportu svetinja, daleko ispred dojma. I to je najvažnije za trenera i momčad koju već u srijedu čeka novi veliki ispit. Gostovanje kod Istre 1961 na Drosini u kojem je ulog finale Kupa. A Riječani ne kriju da žele Rabuzinovo sunce i treći put zaredom u svojim vitrinama. Momčad Bijelih još nije nabujala, ali s Tomićem bi to mogla u zadnjoj četvrtini prvenstva.