RIJEKA Ivica Kostelić je skije zamijenio jedrima, snijeg oceanom. Kostelić je ispunio san, prejedrio je Atlantik na jedrilici »Croatia Full of Life«, zauzeo 17. mjesto u konkurenciji 45 jedrilica klase 40 na regati dvojaca Transat Jacques Vabre, zajedno s Francuzom Antoineom Callisteom. Za putovanje od Le Havrea u Normandiji do Martiniquea hrvatsko-francuskom dvojcu trebala su 22 dana, 14 sati, 29 minuta i 51 sekunda.

– Osjećam se umorno. Iscijeđeno. Ali, zadovoljan sam – kaže Ivica Kostelić, koji se javio s druge strane zemaljske kugle, s otoka u Antilima smještenog u Karipskom moru. Umoran i pospan, ali sretan. Misija je ispunjena.

VELIKA AVANTURA – Ivica/Foto J.M. ALEA/FACEBOOK

– Malo je bilo spavanja u protekla tri tjedna. Ako su uvjeti teški, onda moraš biti na kormilu i paziti na brod. Mislim da smo u ona dva dana, kada je stisnulo kod Portugala, možda spavali četiri sata u dva dana. Ako je sve normalno, onda se čak možeš dobro naspavati, ali nikad u komadu. Spava se maksimalno sat vremena u komadu, odnosno noćne gvardije su po dva sata, što znači da spavaš po sat i pol. Tako nekoliko puta po sat i pol, malo po danu, malo zadrijemaš i skupi se šest sati…

Za Ivicu to je bila priprema za jedan novi pothvat, preko Atlantika u samcu. No, i ova 23 dana bila su puna doživljaja.

– Očekivao sam da ćemo imati jednu hladnu frontu prije dolaska na Madeiru, što je uobičajeno za ovo doba godine. No, imali smo samo jednu toplu frontu, ali to nije bilo ništa posebno. Nikad nismo imali vjetar jači od 30-35 čvorova. Regata je bila specifična po tome što su uvjeti bili relativno lagani i na sjevernom Atlantiku i u pasatima. Očekivalo se više vjetra i jedna hladna fronta prije dolaska do Madeire. To se nije dogodilo. I bolje da smo vozili po normalnom vjetru od 15-20 čvorova, nego se borili na 40 čvorova. Drugo, nisam očekivao da ćemo biti među prvih deset, a kamoli među prvih pet. To je premašilo očekivanja svih. Naime, mi imamo stariji brod koji vrijedi između 25. i 35. mjesta. Sve drugo je ljudski faktor…

Treće mjesto

– Bez lažne skromnosti, možemo reći da smo do Zelenortskih otoka izvrsno odjedrili. Na Cape Verdeu smo bili treći zahvaljujući dobroj taktici i hrabrom jedrenju. No, tamo smo napravili prvu pogrešku, koja je onda, kao i sve pogreške u oceanu – dugoročna. Morali smo dva-tri dana ispravljati pogrešku i tu smo, nažalost, izgubili priključak s vodećima. Ali realno, mi se s njima nismo mogli držati. Prije ili poslije morao je doći trenutak kada će se odvojiti, jer su jednostavno imali brže brodove. Mi smo si zacrtali, a i ja sam priželjkivao, plasman u prvih 20 i taj smo cilj ostvarili. Zato smo jako zadovoljni.

Jedrilica »Croatia Full of Life« ostaje do ožujka na Martiniku, kada Kostelića čeka još jedno putovanje preko Atlantika kroz nepregledno plavetnilo. A kroz nešto manje od godinu dana preko Atlantika kreće – sam.

– Start utrke je 6. studenog. Start je iz Saint Maloa u Francuskoj. Utrka se zove Ruta ruma i ima cilj u Karibima. Uvijek pitam iskusnije jedriličare kako se osjećaju kada se zateknu u teškim uvjetima. Kažu da je to kao u ratu, nikad nisi na to spreman. Naravno, ovakve regate učine te boljim jedriličarom. Sljedeće sezone više će regata biti samačkih da se na to priviknem. Dosta sam dobro pripremljen na taj izazov, no ono što mi je bilo neugodno, a događalo se u ovoj regati kod Bretagne, bilo je jedrenje protiv osam čvorova kurenta, a oko nas su bile pličine, metar ispod kobilice virile su stijene u noći.

To je nešto na što se neću priviknuti i to je strašno za čovjeka koji je došao s Mediterana, za kojega su te stvari nezamislive. Iduće godine barem u nekom lažnom solo-treningu, uz prisustvo trenera na brodu, morat ću se pozabaviti tim jedrenjem u plićinama, s kontrakurentom, jer u tim slučajevima nisi u potpunoj kontroli i brod ide unatrag. No, ne postoji drugi način da se probiješ kroz takav vjetar. Morat ću i dogodine u Ruti ruma zaobići vrh Bretagne i na to se treba pripremiti jer ja nisam mornar s Atlantika, nego s Mediterana. Potrebno se priviknuti na jedrenje u pličinama i uz kontrakurent.

Ivica Kostelić i Calliste Antoine/Foto J.M. ALEA/FACEBOOK

Antoine i Ivica, to je prijateljstvo za cijeli život. I više od toga.

– Sigurno. To je pobratimstvo. Pogotovo ako je bilo napetosti. Ali, toga nije bilo. Obojica smo dosta strpljivi likovi, karakterno kompatibilni. Offshore je za strpljivije karaktere. Njegova obitelj je na Martiniku, iznajmili su kuću i tu su na ljetovanju. Otok je prekrasan, plaže velike i pješčane.

Brada

Ljubav prema skijanju i moru Ivici je ugradio otac Ante. Što je Gips poručio poslije prelaska Atlantika?

– Bilo mu je drago. Čuli smo se na Cape Verdeu. Poručio mi je da moramo ostati koncentrirani do kraja, da je to utrka izdržljivosti i da će mnogima pred kraj početi padati koncentracija i snaga. Morat ću mu sve ispričati. Zanima ga. Moji dečki? Kada me mali vidio s bradom, rekao mi je da on neće da tata tako izgleda, da želi da budem normalan.

Martinik, ljeto i – kokteli na bazi ruma? Malo će pričekati.

– U srijedu smo prebacili brod iz luke gdje je bio cilj u luku gdje će prezimiti. Četvrtak je bio rezerviran za surfanje, Calliste je inače surfer, dok sam ja uzeo lopticu i lokalnim ljudima predstavio picigin. Malo smo kajakom istražili neke uvale na južnom kraju otoka, gdje smo smješteni. Žao mi je što moja obitelj nije tu i da mogu dulje ostati. More je toplo… Priviknuo sam se na ugodne večeri, tople dane i ne nedostaje mi snijeg.

Ali život ide dalje, za tjedan dana moram ići u Val d’Isère. Treba se što prije vratiti u formu jer sada imam »pileća krila« umjesto nogu jer ih tri tjedna nisam koristio. Mislim da će mi klecati koljena kada stanem na skije. Sada tek kreće sezona punom parom jer Sölden i Lech su bili izvan kalendara. Val d’Isère, Alta Badija… i siječanj klasike.

Kostelić će biti uz Filipa Zubčića i mušku ekipu. Kod skijašica Leona Popović je u tri slalomske utrke ove sezone osvojila bodove.

– Tri tjedna sam bio odsječen od svijeta, ali znam da je promijenila materijal ove sezone. To je bila dobra odlika i očito joj odgovara. Bio joj je to i psihološki podstrek, novi početak. Ona je fizički izniman potencijal. Imao sam priliku vrlo malo raditi s njom, i to, nažalost, kada se ozlijedila u Lake Louiseu prije nekoliko sezona. Fizički, pa i po skijanju, bila je dobra na treninzima, ali na utrkama to nije mogla pokazati. Nadam se da se dogodio taj pomak, da je otklonila tu blokadu s obzirom na posljednje rezultate.