RIJEKA Kapetanica Ženskog nogometnog kluba Rijeka Dunja Štokan svoju je sportsku karijeru ove zime krenula razvijati u jednom novom smjeru. Nakon što se početkom sezone u Grobničanu zaposlila kao administrativna tajnica, riječka je nogometašica od ove godine postala i pomoćnom trenericom Dušanu Gruevskom na klupi grobničkog trećeligaša.

Kao igračica je bila članica Torina i Rome, nakon što je u SAD-u završila fakultet i igrala u tamošnjim sveučilišnim klubovima. A sada je jedna od rijetkih žena u Hrvatskoj s ulogom trenerice u muškoj nogometnoj momčadi.

– Ništa u životu nije slučajno, ali eto, igrom slučaja sam došla u klub na Mavrince nešto odraditi, a oni su u tom trenutku tražili »team managera«, koji radi i u tajništvu. Završila sam fakultet sportskog menadžmenta i marketinga te sam se vratila 2020. godine u Rijeku igrati nogomet i tražiti posao. Sve se nekako posložilo… U klubu smo onda krenuli razgovarati i o pomoćnom treneru, razmišljali tko bi bio dobar za tu poziciju, a Gruevski je kroz razgovor rekao: »Pa zašto to ne bi bila ti?« Na prvu sam bila malo iznenađena, ali odmah sam znala da to želim, iako sam uzela nekoliko dana da razmislim mogu li trenerski posao kombinirati sa svojom igračkom karijerom.

Moja jedina ljubav je ipak nogomet i voljela bih, i kada završim igračku karijeru, nastaviti u tom trenerskom smjeru. Igrači su me od početka odlično prihvatili, nisam ni sama očekivala takvu podršku i pozitivnu atmosferu – govori 28-godišnja Dunja Štokan.

Povratak

Riječanka je svoju inozemnu igračku karijeru završila prije dvije godine u Torinu. Tada ju je prekid natjecanja zbog koronavirusa vratio u Rijeku, a ona je potom s riječkim prvoligašem izborila promociju u Prvu ligu. Štokan je s klubom sjajno otvorila i novu sezonu, ali ju je teža ozljeda privremeno udaljila s travnjaka.

– Ozljeda se činila bezazlena, ali na kraju se ispostavilo da je ipak dosta teža. Dvije kosti u stopalu su bile slomljene, kao i dva velika ligamenta, tako da je jako dug oporavak, ali nadam se i činim sve što je u mojoj moći da se vratim što prije na teren. Obožavam igrati i na Kantridi jer je ekipa odlična, nadam se da bi mogla zaigrati drugo ili treće kolo u novoj polusezoni. Igračka mirovina? Ne, tu se još ne dam. Lijepo je igrati i biti kapetan mladim djevojkama u ekipi, uvijek im govorim da sam im na raspolaganju za pomoć, što god im treba.

Želim to svoje iskustvo prenijeti na njih i da sezonu završimo na što boljem mjestu. S njima ću sada trenirati navečer, dok sam s dečkima na Mavrincima poslijepodne. Bit će gust raspored, subotom utakmice muškog kluba, a nedjeljom ženskog, ali mislim da to sve padne u drugi plan kada radiš ono što voliš.

Riječanke su trenutačno na četvrtom mjestu lige s 15 osvojenih bodova u osam utakmica. Četvrto mjesto ujedno je i posljednje koje vodi u Ligu za prvaka.

Uspješan start

– Jako sam zadovoljna startom, moram tu istaknuti i donedavnu trenericu Tihanu Nemčić, koja je jednostavno ove sezone u početku donijela taj neki novi vjetar u ekipu. Ona je vrhunski trener i puno smo naučile od nje. Meni osobno je to bilo predivno iskustvo, ali i sada s Robertom Krznarićem se neće puno toga promijeniti. Možemo kvalitetno nastaviti raditi, teško mi je sada prognozirati što do kraja sezone možemo ostvariti jer se dosta klubova pojačalo, ali vjerujem da možemo ostati u top četiri ekipe. Naša ekipa je jako mlada, ali kvalitete imamo, kao i želje za radom i borbom.

U medijima je nedavno izašla informacija kako će i Grobničan krenuti sa svojom školom nogometa za djevojčice, ali to će ipak još neko vrijeme biti na čekanju.

– Radi se o jednoj krivoj informaciji. Mi bismo voljeli imati jednoga dana školu nogometa za najmlađe djevojčice, jer ih trenutačno ima nekoliko koje treniraju s dječacima. Ali ove sezone, kao i sigurno cijele ove kalendarske godine, to neće biti moguće jer nemamo mogućnosti da to netko kvalitetno pokrije. U klubu žele u budućnosti oformiti jednu ili dvije kategorije za najmlađe djevojčice, što bi zapravo bila neka razvojna akademija. Niti ja ne zatvaram tu opciju da se jednoga dana uhvatim toga posla, ili u Rijeci ili ovdje u Grobničanu – zaključuje Dunja Štokan.