KOMENTAR STRUČNJAKA

Damir Matovinović, ugledni riječki nogometni sudac o “slučaju Bebek”: “Snimka mu se nije smjela dogoditi”

Igor Duvnjak

Dr. Damir Matovinović/Foto: M. GRACIN

Dr. Damir Matovinović/Foto: M. GRACIN

Bebek je miran, sabran čovjek, znalac u suđenju, no svakako mu se to nije smjelo dogoditi s obzirom na njegov značaj i pozitivne karakteristike kao suca i čovjeka - smatra Matovinović



RIJEKA Doktor Damir Matovinović, ugledno riječko i hrvatsko nogometno ime, djelitelj pravde koji je još u bivšoj Jugoslaviji sudio na najznačajnijim prvoligaškim utakmicama, uostalom i na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj, a potom obavljao najviše funkcije u sudačkoj organizaciji, uz to je bio cijenjeni ortoped u lovranskoj bolnici, koju je i vodio, danas je živahni osamdesetogodišnjak. U »motu« je i zbog stalnih vožnji iz Rijeke do Zagreba, gdje mu živi obitelj, dani mu često proteknu »na četiri kotača«, kada dođe u Rijeku rado se susreće sa starim sportskim prijateljima, evociranje uspomena mu je uvijek ugodno, ćakule o nogometu su uvijek zanimljive.


– Tako je to samo 50 godina – veli Damir Matovinović o neprekidnim putovanjima od Rijeke do Zagreba. – Ima već dosta vremena kako sam prestao s nogometnom aktivnošću, kako nisam nikada vodio statistike u sportu, bit će tome 10-15 godina da sam napustio nogomet. Bio sam na raznim funkcijama, bilo mi je žao, no bio sam na to primoran zbog nekih događaja. Od mene se očekivalo da određene suce pošaljem na teren kada sam ih određivao. Ja sam to odbijao. Nema smisla da tu nekoga imenujem. Ostalo je nakon svega lijepih uspomena. Čovjek dosta toga zaboravi, ali nekih događaja, utakmica ili poznatih nogometaša se ne možete riješiti. Isto tako i ljudi iz moje struke, liječnika. Sudio sam jugoslavensko prvenstvo od 1975. do 1986. godine.


Dugi niz riječkih prvoligaških sudaca

Velika je tradicija riječkih nogometnih sudaca na saveznoj razini, istaknutih još sedamdesetih i osamdesetih godina. Mlađi su nastavili putem njihovih prethodnika.




– Rijeka je imala dobru ekipu prvoligaških sudaca. Ima ih čitav niz, možemo nabrajati razna imena kao što su Josip Arnold i Vlado Kregar. Počnimo od našega Josipa Pina Glažara, preko Veljka Matkovića, Veljka Malovca, Alda Soldatića, Veselka Bebeka, Pere Dundovića, Ivana Perajića pa Domagoja Vučka… Recimo, dr. Boris Nemec je sudio Drugu ligu, prestao je zbog zauzetosti na poslu. I danas imamo istaknutih sudaca kao što je Ivan Bebek, koji je već godinama jedan od najboljih sudaca.

Riječ je o kvalitetnom prvoligaškom natjecanju s nizom jakih klubova i brojnim igračkim zvijezdama, koje nisu mogle izvan granice do svoje 28. godine.


Posebna pravila


– Velika je razlika ondašnjeg i sadašnjeg nogometa. Tada niste znali koju biste ekipu više nahvalili. Tu je bila »velika četvorka«, a sjetimo se kakvu su momčad imali Zagreb i Osijek, isto tako Vojvodina, Radnički, Budućnost, Olimpija, također i klubovi ih BIH. To su bili nogometni velemajstori. Recimo, dobro se sjećam golmana Kneževića iz Niša, braće Ameršek iz Lubljane, Pižona Petrovića, da ne nabrajam…
Sada su druga vremena, drugačija je liga i s nekim je novim klubovima. U Prvoj hrvatskoj ligi zanimljivo je i izvan terena. U posljednje vrijeme itekako je spominjan slučaj Bebek… I Matovinović je, kao i cijela hrvatska nogometna javnost, svjedočio zapletanju i raspletanju slučaja, nastaloga kada je u javnost puštena audio snimka riječkog suca Ivana Bebeka nakon Hajdukove utakmice s Lokomotivom.


– Kada ste nogometni sudac ili sudac u bilo kojem segmentu društvenog života, onda imate posebne regule života i ponašanja. Ne možete biti prijatelj sa svima, morate paziti na ponašanje. Ma, možete biti prijatelj, ali to prijateljstvo mora imati neku granicu, mora se imati neka ograda od preostalog dijela društva, svidjelo se to nekome ili ne. Pojedinci se malo opuste pa se previše sprijatelje sa čelnicima klubova pa dođe do neugodnih situacija. Sudac mora znati kako se ponašati, ali Bebek se odlično ponaša.


Matovinović inače smatra kako je slučaj dobio prevelike, pretjerane dimenzije.


– Bebek se malo oslobodio u jednom razgovoru. Sada, kako je do toga došlo, ne znam, no došlo je i nastala je galama. Mislim da je sve to pretjerano jer kada sjedite u loži ne bilo kojeg, nego nekog poznatijeg kluba, možete svašta čuti, i psovke i negativnih razmišljanja. To prođe. Ova nesretna snimka, koja je izašla u javnost, prouzročila je sve ovo. Siguran sam da je to pretjerano. Bebek je miran, sabran čovjek, znalac u suđenju, no svakako mu se to nije smjelo dogoditi s obzirom na njegov značaj i njegove pozitivne karakteristike kao suca i čovjeka. To je iskorišteno, ta snimka, ne znam iz kojeg razloga, ali potvrđujem da je to prenapuhano. Pretjerano je, previše se uopće o tome raspravljalo.


VAR je stalna tema na utakmicama, u posljednje vrijeme najspominjanija u finalu Lige nacija kada je potvrdio regularan gol Francuza u finalu sa Španjolskom.


Duh pravila igre


– U ovom slučaju sam bio uvjeren da je ofsajd. Sada dolaze naknadna tumačenja da je suparnički igrač dotaknuo loptu. To nije to. Ofsajd je u trenutku kada igrač upućuje loptu suigraču, koji je u zaleđu. Prije se događalo da se lopta odbijala od suparnika, ali uvijek je bio ofsajd. Vrijedilo je pravilo zaleđa jer je to duh pravila nogometne igre. Uputio si loptu, on ju je primio, nema uopće potrebe raspravljati je li ju netko dotaknuo. Drugo bi bilo da ju je greškom dodao suparnik, ali u ovom slučaju mislim da je narušena bit pravila suđenja ofsajda. Španjolska je oštećena jer je to pobjedonosni gol. Kada je riječ o VAR-u, mislio sam da će biti efikasniji, da će biti manje grešaka jer ih ima dosta. VAR sigurno pomaže, dobar je, no previše se griješi. Kada nekoliko puta gledate VAR snimke i povučete linije, bez VAR-a, kod usporenih prikazivanja, ne znate je li ofdsajd ili ne. Netko mora odlučiti i onda to kaže čovjek iz VAR sobe pa razmišljajte dalje. Konačna odluka je sigurno na sucu. Inače, posljednjih godina se jako mijenjaju pravila. Prvo je s igračem u liniji bio ofsajd, onda nije bio ofsajd… Raspravljalo se dosta, ali zaleđe je kada je igrač evidentno u nedozvoljenoj poziciji. Kada se teško odlučiti je li ofsajd ili ne, onda nije zaleđe. Smatram da linija ne bi smjela biti ofsajd, nije ni sada. Uglavnom, sve je to jako bitno, eto Španjolci su tako izgubili od Francuza. Ali ne slažem se s tim kako se danas ocjenjuje zaleđe.


Dva doktora na centru

Po riječkim se kantunima i danas prepričava utakmica Brazila i Novog Zelanda na SP-u u Španjolskoj kada je Matovinović sudio jednom od »najromantičnijih« sastava Brazila s Falcaom, Zicom, Ederom, Juniorom, Cerezom i pokojnim Socratesom. Ovaj posljednji je, naime, bio pedijatar, a inače kapetan Brazila. Na centru je stoga pozdrav bio u stilu: doktor Socrates – doktor Matovinović. Inače, Matovinović je za suđenje dobio ocjenu dva, najveća ocjena je bila trojka.


– I danas se govori da je to bila jedna od najboljih reprezentacija Brazila. Tu su igrali Zico, Socrates, Falcao, Eder, Junior… To su posebni trenuci u životu, kruna nad krunama, ne možete dalje dogurati. Sjećam se tog rukovanja na centru, prozborili smo nekoliko riječi. On je bio malo iznenađen što sam ja liječnik. Nasmijao se. Sama utakmica nije bila tako značajna, ali divno je to nadigravanje, ta tehnika Brazilaca, nekakav baletanski nogomet. U nekim trenucima je djelovalo kao da su trenirali balet u kazalištu. Bili su nečujni, neponovljivi tehničari. Nisam imao ni jednu fotografiju za uspomenu, jednu mi je pronašao i dao vaš novinar, pokojni Mišo Cvijanović.