RIJEKA Korona Jadranski derbi polako kuca na vrata, Hajduk i Rijeka u nedjelju će na Poljudu 85. put u HNL-u odmjeriti snage, ovaj put u želji da jedna momčad u konačnici pretekne drugu. I Rijeka i Hajduk izgubili su glavninu bitke za drugo mjesto, treće mjesto u njihovom slučaju moglo bi biti utješna nagrada.

Tomislav Erceg igrač je s najviše, 24 nastupa u Jadranski derbijima, a zabio je pritom i pet golova. Tri za splitsku, jedan za riječku momčad. I najbolji je strijelac u društvu igrača koji su igrali i zabijali i za Rijeku i za Hajduk poput Željka Mijača, Igora Muse, Nenada Gračana i Filipa Bradarića.

Tomo je pravi izdanak Hajdukove omladinske škole. Iz Hajduka je odlazio i vraćao se, a velikog traga ostavio i na Kantridi u sezoni 2004. i 2005. kada je zabio 17 golova u 32 nastupa. I bio proglašen najboljim igračem lige 2004. godine. Prvi iz redova »bijelih«… S Rijekom je osvojio i Rabuzinovo sunce 2005. godine upravo protiv Hajduka.

– Evo me na Braču, malo odmora i bijega od grada. Masline? Ima ih, samo treba oko njih raditi i brati ih, ha, ha… Blizu mi je i volim ovdje doći – kaže Tomislav Erceg. – Kako je u nogometnoj mirovini? Pa bavim se malo menadžerstvom, skautiram za neke klubove… Ostao sam u nogometu, više vezano uz inozemstvo nego Hrvatsku.

Unatoč tome HNL redovito prati…

– Pratim HNL, a istina, imamo nakon dugo vremena uzbudljivu završnicu prvenstva. Prvo mjesto je već odavno odlučeno, ali raduje da se čak četiri kluba izjednačeno i neizvjesno bore za gornji dom. Sad je dva kola prije kraja priča spala na dva slova, Osijek i Lokomotiva su u velikoj prednosti. Oni su više pokazali nakon prvog vala korone, ali ima tu puno nijansi. Dosta je utakmica moglo otići i u suprotnom smjeru. Primjerice, da je utakmica Lokomotiva – Hajduk otišla na stranu Splićana, tko zna što bi bilo. Hajduk je vodio 0:2, a sigurno bi bili puno zadovoljniji i da je završilo remijem nego onakvim porazom.

Momčadi se traže

Nedjelja donosi novi sudar jadranskih rivala, ovaj put u specifičnim oklnostima. No, po Ercegu velik hendikep za sve je izostanak gledatelja.

– Dvoboji Rijeke i Hajduka uvijek su zanimljivi, bez obzira na to za koje se mjesto momčadi bore. Zna se, i jedni i drugi uvijek tu s posebnim žarom prilaze susretu i žele pobijediti. Što sada očekivati? Teško je to reći. Kao prvo igra se bez gledatelja i to je čak neka prednost Rijeke. Nije isto igrati pred punim Poljudom ili deset, petnaest tisuća navijača i pred praznim tribinama. No, nakon svih tih kazni i korone igrači su se čak i pomalo navikli igrati bez gledatelja.

Što očekivati?

– Očekujem zanimljivu utakmicu. Hajduk je nakon dugo vremena dobro izgledao u Maksimiru, stvarno dobro odigrao. Dao je i tri gola i sigurno s puno optimizma očekuje ovaj derbi. Sigurno želi što uspješnije privesti ovo prvenstvo kraju, uzeti svih šest bodova. Rijeka ima iste ciljeve, još je u igri za drugo mjesto. Motiva ne nedostaje s obje strane.

O dobrim i lošim stranama Rijeke i Hajduka po Ercegu nezahvalno je govoriti. Prije svega zbog duge stanke i kratkih priprema.

– Ovo prvenstvo jako je rastrgano. Igra se, ne igra, stanka je bila duža od dva mjeseca. Teško je u ovim okolnostima govoriti o nekim većim prednostima jednog ili drugog sastava. To, odnosno prava snaga ekipa, vidjet će se tek sljedećeg prvenstva kada se odrade prave pripreme. Mislim da se i Rijeka i Hajduk još uvijek traže. Uz to imaju i nove trenere. Ovo je prvenstvo specifično i smatram da ovo nije realna slika ni Hajduka niti Rijeke.

Na Poljudu su sigurno nezadovoljni i ovom sezonom. Dojam može popraviti donekle tek treće mjesto.

– Sigurno da su očekivanja na Poljudu bila puno veća. Željelo se drugo mjesto. A to je očekivala i Rijeka. No, ona je još uvijek u utrci za trofejom i s njegovim osvajanjem spašava sezonu. Hajduk nije u toj situaciji i sigurno bi mu bar neko malo zadovoljstvo donijele preostale dvije pobjede nakon trijumfa u Maksimiru.

Čolak i Caktaš

Iz perspektive napadača Tomo tu vidi nedostatak kod Hajduka.

– Hajduk nema pravog napadača za razliku od Rijeke. U splitskim redovima najbolji napadač je Caktaš koji u biti i nije napadač. On nije prva špica, pogotovo kada dolaze ubačaji s boka, u Hajduku nema pravog centrafora koji bi to riješio. Svi ovi koji su nazovi napadači za mene su neke polušpice. I to je problem Hajduka, treba mu pravi napadač kojeg Rijeka ima u Čolaku.

Andrijašević, još jedan »bili« u »bijelom« dresu, pod velikim je upitnikom za nastup.

– Franko je kvaliteta više, ali igra ne ovisi samo o jednom igraču. Puno u nogometu ovisi i o danu, inspiraciji. A ovakve utakmice vrlo lako mogu otići u dva smjera. Evo, prije Maksimira svi su govorili da će Dinamo pomesti Hajduka, a on zabije tri gola. I još koji je mogao zabiti, a da je pritom gubio dva puta. Zato i je nogomet toliko zanimljiv.

HNL danas? Dojam je da je puno igrača, posebno sa strane, upitne kvalitete…

– Po meni najbolji HNL je bio na početku. Devedesetih godina je bilo puno boljih i klasnijih igrača. Današnji nogomet je drugačiji. Brže se igra, ali kad smo mi izašli iz omladinske škole, praktički smo znali sve. Bilo smo tehnički potkovani, znali i s lijevom i s desnom… Danas je puno više fizike nego znanja. Danas je sve ubrzano, uostalom, kao i cijeli svijet. Brže su lopte, drugačije kopačke, brži tereni… Pa i suđenje. Sad kad te protivnički igrač pogleda, dobije žuti karton. A prije je start u predjelu nosa bio žuti, crveni nije postojao.

Hajdukova mladost nekad je bila forte splitske momčadi, a i na Rujevici su shvatili, možda malo prekasno, da nema napretka bez ulaganja u omladinske škole.

– Istina, Hajduk je nekad bio jako prepoznatljiv po svojoj školi. Tražimo se i nije lako. Drugačiji je način rada. Treba čovjek biti unutra i analizirati da vidi što je u pitanju. No, bez prave škole nogometa nema niti budućnosti. I u Rijeci mladi dobijavaju sve više šanse? Istina, jednostavno bez toga neće ići. Zemlja smo koja je poznata po svojim talentima i školama, transferi koju su napravljeni jednostavno su nevjerojatni. Treba samo imati strpljenja, a njega nitko nema – znakovito zaključuje Erceg.