RIJEKA Momčad Greuther Fürtha pobrinula se za popriličnu senzaciju ovoga proljeća, točnije veliki podvig u kojem je druga presjekla ciljnu vrpcu Bundeslige 2 i izborila plasman među njemačku elitu.

Momčad trenera Stefana Leitla i njegovog pomoćnika Andre Mijatovića u idućoj će sezoni snage odmjeravati s Bayernom i društvom, što je privilegij i želja svih »manjih« klubova koji žele izboriti natjecanje u jednoj od najboljih liga svijeta.

Mijatovićev klub do povijesnog je uspjeha došao u posljednjem kolu, točnije u posljednjim minutama i to pobjedom nad Fortunom Düsseldorf (3:2) u utakmici protkanoj svom dramatikom koju nogomet nosi, dok je Kiel poražen na domaćem travnjaku istim rezultatom. Greuther Fürth je u konačnici osvojio drugo mjesto sa 64 boda, Kiela treće sa 62 boda. Kiel potom nije uspio u doigravanju proći Köln…

– Kiel, naš glavni konkurent za direktan plasman u Prvu ligu, imao je dosta zaostalih utakmica, bili su više puta u karanteni te su nakon toga sve utakmice pobijedili i kolo prije kraja prestigli nas za jedan bod. Oni su odlučivali sami o sebi, a mi smo u predzadnjem kolu osigurali dodatne kvalifikacije – kaže Mijatović.

– Nakon prvih 45 minuta gubili smo 0:1 i imali igrača manje, a Kiel je vodio 1:0. Već smo razmišljali da ćemo u doigravanje i kako sačuvati neke igrače kojima su prijetili kartoni. No, riskirali smo, na kraju i pobijedili, a Kiel je izgubio.

S obzirom na rejting kluba i financijske mogućnosti, ali i roster, uspjeh je daleko iznad očekivanja.

Tri reprezentativca

– Uoči sezone cilj je bio što bezbolnije osigurati ostanak. Mi smo jedan od tri kluba koji ima najmanji budžet u Drugoj ligi. Financijske mogućnosti su nam ograničene i tim više uspjeh je jako velik. Osim toga, daleko smo najmlađa momčad u ligi. Klub jednostavno ima filozofiju promocije mladih igrača. Svi skupa napravili smo stvarno velik podvig, klub je ostvario svoj san. Ja sam još kao igrač s Herthom, koja je velik klub, ušao iz Druge u Prvu ligu. Sada bi ostanak bio još veći podvig nego možda sam ulazak.

Zanimljivo, u momčadi su i trojica igrača koji su nedavno s Elfom u Ljubljani podigli pehar najbolje momčadi Staroga kontinenta nakon minimalne pobjede nad Portugalom (1:0).

– Kad je Greuther Fürth bio moja prva stanica, imali smo uglavnom jednog mladog reprezentativca, ove sezone imali smo ih čak trojicu. I ta trojica su svježi europski prvaci. Oni su se profilirali u naše vrijeme, a nažalost dvojica odlaze u druge klubove i to bez odštete. Naš menadžment nije bio u mogućnosti unovčiti njihove transfere, jedan je otišao u Hoffenheim, drugi u Union Berlin. Treći igrač je sljedeći projekt kluba, pod ugovorom je i nadam se da će se uspjeti unovčiti.

Mijatović hvali i suradnju s glavnim trenerom Stefanom Leitlom.

– Igrali smo jednu sezonu zajedno u Ingolstadtu, a trenerski surađujemo nekoliko godina. On je ranije završio karijeru i odmah počeo raditi u omladinskom pogonu Ingolstadta te bio trener i druge momčadi. Ja sam pak prvo bio u kadetskoj U-17 momčadi, a onda se njemu pridružio u onoj U-21. Kad je preuzeo prvu momčad, ja sam se priključio stožeru.

Koliko je Andre zadovoljan razvojem svoje trenerske karijere?

– Godine 2015. završio sam igračku karijeru i počeo raditi u omladinskom pogonu. Sada vidim da je to bio jako dobar potez. Kad si igrač i kad si na travnjaku, misliš da sve znaš. Istina, imaš situacijsko iskustvo, ali ono što svakom od nas nedostaje je programirani rad s momčadi. Neki igrači se potom zalete, odmah žele trenirati prve momčadi, ja sam odlučio ići korak po korak i mislim da nisam pogriješio. Sad nam je velik izazov pripremati momčad za utakmice na najvećoj mogućoj razini, za protivnike poput Bayerna ili Borussije Dortmund. Zasad me ispunjava ovaj rad, a hoću li jednog dana krenuti u samostalnu karijeru, tek ćemo vidjeti. Mislim da ću znati prepoznati taj trenutak.

Andre HNL prati koliko stigne, a ugodno ga je iznenadila kvaliteta lige netom završene sezone.

– Ne mogu reći da detaljno pratim, ali znam i vidim što se događa oko Rijeke. HNL je apsolutno dobio na kvaliteti, posebno je bilo zanimljivo ove godine gdje se pokazalo da i mali klubovi mogu parirati najboljima.

Čolak i Čerin

Angažman Roberta Palikuće na mjesto generalnog menadžera sporta HNK Rijeka u žiži je zanimanja posljednjih dana.

– Palikuća nije toliko dugo na njemačkom tržištu da se može nešto iscrpnije govoriti o njegovom radu. Bio je dosta u drugom planu glede medija i odgovornosti. Onu prvu pravu odgovornost dobio je u Nürnbergu, koji je klub velike tradicije. Preuzeo je dužnost u jednom nezgodnom trenutku kad je ispao iz lige. Imao je palicu sportske politike koja je, na kraju krajeva, mogla i dramatično završiti. No, Nürnberg se spasio od daljnjeg ispadanja. Momčad nije imala stabilnost zbog velikih promjena u rosteru, a mijenjali su se i treneri.

Palikuća slovi kao vrstan poznavatelj njemačkog tržišta. Može li skrenuti dio tamošnje kvalitete i na riječki kolosijek?

– To je uvijek zanimljiva tema. Ja sam imao sličnu situaciju s Antonijom Čolakom koji je bio kod nas u Ingolstadtu i u jednu sam ruku pripomogao da završi u Rijeci. Tada sam bio u kontaktu s Ivanom Manceom koji se raspitivao o njegovim mogućnostima. On je igrač koji svojim radnim navikama i karakterom može donijeti iskorak, što je i pokazao u Rijeci. A igrač koji radi neku razliku u drugoj Bundesligi teško da može doći u HNL. No, može se naći određenih igrača, a dobar primjer je Gnezda Čerin koji nije uspio u Nürnbergu. U Njemačkoj se traži ta velika doza siline i moći, koja je u Prvoj ligi još dodatno spojena s kvalitetom. Tempo je strašan i onda igračima koji dođu iz jedne slabije lige, kao što je slovenska, to može biti problem. Tu bi Palikuća mogao biti važna poveznica, on poznaje dosta igrača jer je radio posao skauta u Fortuni i sigurno je dobro umrežen – zaključuje Mijatović.