Ivo Štivičić, nagrađivani dramski pisac i scenarist, književnik i novinar, umro je u 86. godini.

Rođen je 30. lipnja 1936. u Rešetarima kod Nove Gradiške. Osnovnu školu od 1943. do 1946. polazio je u Rešetarima, gimnaziju od 1946. do 1954. u Novoj Gradiški i Zagrebu, a Pravni i Filozofski fakultet od 1954. do 1963. u Zagrebu.

Pisao je kritike u Studentskom listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Bio je i savjetnik za umjetnička i dramska pitanja glavnog urednika Hrvatske televizije.

Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.

Kuda idu divlje svinje

Štivičić vrhunac stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb »Kuda idu divlje svinje«, djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće.

Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija »Putovanje u Vučjak« i igrani kino-film »Horvatov izbor«. Među njegovim su televizijskim projektima i »Svadba« (1959.), »Gola cesta« (1961.), »Vučjak« (1961.), »Pijana noć« 1944. (1962.), »Kandidat smrti« (1963.), »Mokra koža« (1966.), »Zatezanje konopca« (1967.), »Kokošari«, (1968.), »Karmine« (1977.), »Puška u cik zore« (1981.), »Brisani prostor« (1981.), »Tamburaši (1982.)« te »Uskrsnuće nade« (1996.). U novije vrijeme piše i kazališne drame: »Pijana noć 1918.« premijerno je izvedena 2007. godine, a »Shakespeare u Kremlju« 2013.

Antologijske drame

Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Ivan Šibl« za televizijski rad, kao i Nagrade grada Zagreba 2006. te Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2015. godine. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966., a članom Hrvatskog društva pisaca 2002. godine.

Objavio je i knjigu dramskih tekstova »Ratnici« (1968.). Otac je hrvatske dramatičarke Tene Štivičić.

– Ivo Štivičić nesumnjivo je najvažniji autor u povijesti hrvatske televizije. Njegove su kultne serije i filmovi postali mjerilo kvalitete u domaćoj i regionalnoj televizijskoj produkciji, ovako je 2016. godine na predstavljanju »Antologijskih drama«, koje potpisuje ovaj veliki dramatičar, dramaturg, urednik i scenarist, istaknula urednica knjige Marina Vujčić. Antologiju čine četiri Štivičićeve ratne drame – »Apel« (1965.), »Kokošari« (1968.), »Puška u cik zore« (1981.) i »Tamburaši« (1982.).

– Ova zbirka drama o malom čovjeku u burnom ratnom vremenu nije samo dragocjen povijesni materijal, već je to štivo prepuno provokativnih prizora i jasnih aluzija na univerzalne ljudske vrijednosti i odnose. Zajednički je nazivnik Štivičićevih drama autentičnost, dokumentarnost, napetost fabule, visoka sugestivnost dijaloga i nepogrešiva psihološka kategorizacija likova, naglasila je Vujčić i dodala da će se na ovih 350 stranica trajno sačuvati dio opusa ovog autora koji je obilježio domaću televizijsku produkciju od šezdesetih do danas.

Međutim, kazala je urednica, ovo je tek druga knjiga njegovih dramskih tekstova. Prva – »Ratnici« – objavljena je davne 1968. i Hena com s »Antologijskim dramama« tu nepravdu počinjenu Ivi Štivičiću pokušala je ispraviti.

Prema njezinom mišljenju, neoprostivo je da cjelokupni opus ovog autora – koji može poslužiti mladim dramatičarima kao ogledni primjer pisanja za televiziju – nije na policama hrvatskih knjižnica i knjižara.

Rat kao naša tragična sudbina

– Ova knjiga već sada zauzima točno što se navodi u naslovu – antologijsko mjesto u hrvatskoj književnosti, istaknuo je publicist Vojo Šiljak.

– Spomen Štivičićeva imena automatski vežemo za kultnu televizijsku seriju »Kuda idu divlje svinje«. U sjeni velike krošnje te serije brojna su druga autorova djela važna kako za televiziju, tako i za našu kulturu uopće, upozorio je Šiljak, podsjetivši na Štivičićevu tvrdnju da je rat naša tragična sudbina.

– Od »Hrvatskoga boga Marsa« do danas stalno idemo istim putem na kojem je čovjek uvijek tragična žrtva. Nema rata koji nije ponizio čovjeka jer bez mržnje ne možeš ratovati, kazao je Štivičič i to je, smatra Šiljak, sukus onoga o čemu Štivičić piše kada piše o ratim sudbinama malih ljudi, o idealizmu, konformizmu i zlu koje pokušava razobličiti ustrajavajući na svom fonu da je hrabrost osnovna energija ljudskog postojanja, pisali smo u izvještaju za Novi list.

Jedinstvena umjetnička ostvarenja

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u svoje je i ime parlamenta izrazio sućut obitelji dramaturga, književnika i scenarista Ive Štivičića, poručivši da će ga se sjećati svi koji su uživali u njegovim jedinstvenim umjetničkim ostvarenjima.

U brzojavu sućuti Jandroković je naveo da će Štivičića, kao autora mnogih radijskih i televizijskih drama te filmskih scenarija i adaptacija, pamtiti generacije poklonika i onih kojima je bio stručni uzor.

Pamtljiv trag, napomenuo je, posebno je ostavio Štivičićev autorski rad na filmu »Kuda idu divlje svinje«, kao i angažman u televizijskim adaptacijama djela Miroslava Krleže, a veliko priznanje za svoj rad dobio je i u obliku nagrade »Vladimir Nazor» za životno djelo.

»S izrazitim poštovanjem sjećat ćemo ga se svi mi koji smo uživali u njegovim jedinstvenim umjetničkim ostvarenjima«, poručio je Jandroković. (Hina)