Europsko prvenstvo u nogometu je završilo; Olimpijske igre samo što nisu počele. Prijenosima sportskih događanja pune se programi svih televizijskih postaja, a tko radi, taj i griješi, nekad i na posve simpatičan način. Ivica Krišto, novinar Informativne redakcije Hrvatskog radija, čovjek koji prati gospodarstvene teme za potrebe posla, za velikih nogometnih sijela pažljivo prati što i kako govore sportski komentatori za svoj gušt.

Nogometni kardiomatematičari

Nije prvi put da da smo na ovim stranicama posegnuli za njegovom analizom koja je, složili se s njom ili ne, za čitanje uvijek zanimljiva.

– Kad mi damo, recimo, 150 posto svojih mogućnosti što, razumljivo, znači da smo ostavili srce na terenu (s tom frazom sportski komentatori nisu oprezniji ni nakon slučaja s danskom desetkom Eriksenom), onda smo nepobjedivi i tu se suparnika nema što pitati. On i ne može ići preko stotke jer prirodne zakone možemo poništavati samo mi.

Ako smo izgubili, onda nogometni kardiomatematičari neizostavno razloge traže na području postotaka davanja. Nedostatni postoci (i srce koje je ostalo tamo gdje je bila ruka za sviranja himne) uzrokuju posljedice koje se onda navode u stručnim analizama, kaže Krišto pa dodaje:

– Iz njih bi se, primjerice, mogao napraviti sažetak naše utakmice sa Španjolskom u osmini finala Eura. Dakle: neki nisu bili »100 posto unutra« (da bi mogli dati od sebe više od te brojke), nekima »govor tijela« nije bio pravi pa je onda izostao i »maksimalan gard«, a bez takvih stvari ne može biti ni odgovarajućeg »tonusa igre« pa je našim »fantazistima« iz veznoga reda koji predstavljaju »koncentrat talenta« teško bilo doći do posjeda iako »vole prići lopti« te imaju i »situacijsku i prostornu inteligenciju«.

Kako onda očekivati da »napadnu međuprostor«, »ubace se između linija« i »izlaze u kontribuciju«, a bez čega naš centarfor ne može biti ni »referentna točka u napadu« ni »služiti kao mantinela«, dok polušpica ne stigne »napasti prvu ili drugu stativu« pa prema tome trpi cijeli »ofenzivni ešalon«. Iako smo dočekali tek djelomičnu »revitalizaciju tehničke moći Vatrenih«, sve je moglo dobro završiti da nije nedostajala i »kritična masa faktora sreće«.

Foto: REUTERS

Pojedinačni krivci

Što još nedostaje u ovome sažetku? Ako se pita Krištu, pojedinačni krivci kojih je vazda gladna masa naših krasnih navijača koju će mediji spremno nahraniti krivcima kao što to čine na svim bogovetnim područjima života.

– Ovdje su, u tu svrhu, idealno poslužila dva bizarna gafa (koja nisu bila presudna za utakmicu) pa su posluženi Rebić zbog promjene kopački i Gvardiol zbog pijenja vode (uz izbornika, dakako, kojem je načet štit svjetskoga doprvaka iako je trezvenim glavama jasno da nama osmina finala nije neuspjeh). Španjolci kao glavni uzročnici ispadanja? Koji Španjolci!?, pita se Krišto.

Sklonost fraziranju

»Nogoplet fraza« tijekom nogometnih utakmica nemoguće je izbjeći.

– Takvo je nekakvo naše viđenje realnosti, takva nam je sklonost fraziranju s tezama plasiranim visoko preko gola. Kao i u politici, gospodarstvu, umjetnosti, tako i u nogometu – za koji možda nije pretjerano reći da je očiti lakmus-papir mentaliteta – česti i najglasniji autori »britke kritike«, one »bez dlake na jeziku«, jesu oni iza čije stručnosti nema rezultatskih dokaza ili ima dokaza neuspješnosti. No završimo s navodnim znakovima i navedimo još jednom znakovitost travnatog prostora između četiriju korner-zastavica kao ogledala hirovitih promjena raspoloženja, beskrajnih pametovanja, skakanja od neukusne samohvale prije utakmice (od onih koji ne igraju) do gaženja prozvanih nakon utakmice.

Općenito, čovjek djela, s manirima i promišljenim rječnikom, eventualno sjedi na klupi, a kad uđe u igru, biva stjeran u mrtvi kut od gola. Vidimo na gospodarskom terenu, recimo, izvoznike u mrtvom kutu i gazde kafića kako pucaju penale prema golu koji brani ministar financija, uz želju tribina da ga izbuše.

Moglo bi se, eto, reći da se na sto i nešto metara trave mogu prenijeti razne društvene pojavnosti. Dalo bi se govoriti i o pratećoj strasti, zanosu tuđim uspjehom – iako postignutim u »tvom« dresu i još mnogočemu, uključenom u užitak gledanja te igre, u koju se, naravno, svi razumiju nogopletu fraza unatoč, zaključio je Krišto i za kraj dodao:

– I minulo Europsko prvenstvo donijelo je taj užitak (Talijanima posebice) vrijedan u vremenu kad svakodnevica prijeti otupljivanjem strasti za bilo čime. A one kojima Euro 2020 nije značio ništa možemo žaliti.