INTERVJU

Saša Lozar o svojoj pjevačkoj, televizijskoj i radijskoj karijeri te još mnogočemu

Marko Dobrecović

Foto: Maja Bota

Foto: Maja Bota

Popularni pjevač i voditelj panelist je u RTL-ovom “Masked singeru”



Na televizijskim kanalima gledamo ga još od (njegovih) malih nogu. Nakon što je svoje prve televizijske i glazbene nastupe upisao u “Turbo Limach Showu” te nešto kasnije u talent-šou “Story Supernova”, Saša Lozar započeo je razvijati svoju pjevačku karijeru.


Tako je nastao boy band Saša, Tin i Kedžo, njihov album “Instant” te vječni hit “365”, a Lozar se nakon toga upustio u glazbenu karijeru te i dan-danas uspješno kotira u radijskom eteru i na festivalskim pozornicama.


U minulim je godinama raskoš svog talenta pokazivao u emisijama “Ples sa zvijezdama” i “Zvijezde pjevaju”; dvostruki je pobjednik TLZP-a, a već nekoliko tjedana standardni je član detektivskog panela druge sezone RTL-ovog šoua “Masked Singer”.


Natjecateljski duh




Uz kolege paneliste Antoniju Blaće, Nives Celzijus i Borka Perića Saša Lozar iz tjedna u tjedan nastoji otkriti tko se to skriva ispod raskošnih maski Jurja Zigmana. Nika Fleiss, veslači Sinković, Sementa Rajhard, Mirta Miller, Mila Elegović, Edo Mehmedović, a prošlog tjedna i Miran Kurspahić… Maske redom padaju, šou ulazi u svoju kulminaciju, a četvorka panelista svojim se predviđanjima oko toga tko se nalazi ispod maski bori za Zlatno uho.


Televizijski dosje Saše Lozara zaista je respektabilan, stoga je red da se i sam Lozar nađe na naslovnici našeg televizijskog priloga. Prije sutrašnje polufinalne emisije “Masked Singera”, u kojoj se dvije maske otkrivaju publici, Lozar u razgovoru za Petkom govori o posebnosti šoua, o maski ispod koje bi se i sam volio naći, o svojoj pjevačkoj, televizijskoj i radijskoj karijeri te još mnogočemu.


Imamo priliku gledati vas kao člana detektivske četvorke šoua “Masked Singer”. Jeste li se ikad prije našli u nekoj sličnoj ulozi gdje morate otkrivati tajne? Zašto vam je važna uloga detektiva?


– Ovo je više istraživanje nego otkrivanje tajni. “Masked Singer” poseban je projekt, pun pozitive i veselja. Jako se zabavljam u ulozi detektiva, a vjerujem da se zabavljaju i moji kolege panelisti. Mislim da je nama još zabavnije nego maskama, ne moramo ni od koga ništa skrivati.


Kako vam u tome pomažu detektivski kolege Antonija, Nives i Borko? Koliko tijekom snimanja razgovarate o maski koja pjeva i nastojite zajedno doći do odgovora?


– Mi komentiramo i pokušavamo odgonetnuti tko je ispod maske. Ima tu prepiranja i nadmetanja, itekako. Ipak treba to Zlatno uho staviti na svoju policu. Natjecateljski duh nikad ne jenjava.


Foto: Maja Bota


Ugovor s Hollywoodom


U natjecanju detektiva Zlatno uho dobro kotirate. Kako brusite svoje detektivske vještine? Imate li najdražeg fiktivnog detektiva? Biste li se i sami voljeli okušati u sličnoj ulozi u kakvom trileru? Vi biste, recimo, mogli proći kao James Blond.


– Ja već imam potpisan ugovor s Hollywoodom upravo za tu ulogu i sve je ovo priprema za moj filmski debi. Navodno smo i Oscara već rezervirali!


Kada biste i sami bili sudionik šoua, koju masku biste voljeli da Juraj Zigman izradi za vas i zašto? Koji bi tragovi navodili panel i gledatelje da se radi upravo o Saši Lozaru? Što mora imati maska ispod koje stoji Saša Lozar?


– Maska bi definitivno morala biti visoka, tako da u obzir dolazi, primjerice, žirafa. Tragovi bi se definitivno kretali između broja 214 iz spota velikog hita “365”, plave kose, radijskog mikrofona, buđenja u pet ujutro, pozornice, koncerata i onog vica “Kakvo mlijeko pije Saša Lozar? -TRAJNOOO!”


Dugo vas vremena gledamo na malim ekranima, još od vaših malih nogu. “Turbo Limach Show” pa “Story Supernova”, “Ples sa zvijezdama” i “Zvijezde pjevaju”, pobjede u dvjema sezonama “Tvoje lice zvuči poznato”, kao i žiriranje u istome showu, sada i “Masked Singer”… Što sam još zaboravio? Koje najljepše uspomene nosite s prethodno navedenih projekata? Zašto volite televiziju? Što vam je ona donijela?


– To su sve bili posebni projekti, usko povezani s glazbom, koji su me malo pomalo brusili. Odlična prilika za zabavu i upoznavanje s publikom. Svaki je za sebe bio na svoj način naporan, ali ujedno i veliko iskustvo i užitak. Televizija je samo jedan od načina na koji ja komuniciram sa svojom publikom; ona donosi prepoznatljivost.


Foto: FILIP GRŽINČIĆ


Ostvareni snovi


Iskoristio bih cijelo jedno pitanje za vašu TLZP avanturu. Što ste o sebi naučili za vrijeme svojih transformacija? Jeste li se riješili određenog straha ili srama? Koje najljepše uspomene nosite iz tog vremena? Koja vam je najdraža transformacija koju ste odradili za vrijeme TLZP-a?


– Uf… Tu sam se skroz oslobodio i riješio svakog srama, jer ako me cijela država vidjela u ženskom korzetu, nema više stvari zbog kojih mi može biti neugodno. Nikad neću zaboraviti kad smo organizirali spaljivanje neke grozne torbice Luke Bulića, koju je stalno nosio sa sobom. Ja sam mu kupio novu i organizirao sahranu iza studija, otpjevao pjesmu i položio cvijeće. Svi su kandidati sudjelovali i vrištali od smijeha. Što se tiče najdražih transformacija, to su možda bile Elton John, Aretha Franklin i duet s Marijom Petrekovićem kada smo bili Shakira & J.Lo.


Postoji li još želja, neka televizijska uloga ili sudjelovanje u određenom TV formatu koje biste voljeli ostvariti?


– Pa, kad si već spomenuo Jamesa Blonda, neki filmski projekt bio bi mi velika želja i izazov. Dobro osmišljeni glazbeni TV show također je nešto što bih volio. Nakon toliko godina puno toga spojiti u jedno.


Dva desetljeća “365”


Govoreći o TV-u, vaša pjevačka karijera započela je nakon sudjelovanja u šou “Story Supernova”, a danas se nastavlja na festivalskim pozornicama i radiovalovima. Što vam je najljepše što ste ostvarili tijekom pjevačke karijere? Bi li mladi Saša, koji je pjevao na Supernovi, bio ponosan da se sada vidi?


– Siguran sam da bi. Mladi je Saša volio glazbu i htio biti pjevač. To se itekako ostvarilo. Ponosan sam na svoja tri studijska albuma, nominaciju za Porin u kategoriji pop-albuma godine, pjesme koje su u vrhovima top ljestvica, velik broj koncerata na predivnim pozornicama po Hrvatskoj, sudjelovanjima u televizijskim spektaklima, radijsku karijeru, ljude koji me podržavaju i prate, kako poslovno tako i privatno.


Ponosan sam kad mi netko priđe na cesti i kaže da mu je moja pjesma uljepšala dan ili da je odabrana za nečiji prvi ples. Evo, u obitelji imamo i dvije male bebice koje najljepše spavaju uz moje pjesme. Valjda je to dobra stvar! Hahaha.


Nedugo nakon “Story Supernove” nastali su Saša, Tin i Kedžo, a s njima i pjesma “365”. Taj evergreen sljedeće godine puni 20 godina, a još je uvijek vrlo popularan i slušan. Imate li osjećaj da su prošla dva desetljeća otkad ste to snimili? Moram vas pitati razmišljate li o kakvom reunionu u povodu 20 godina od albuma “Instant” Saše, Tina i Kedže.


– Svake se godine postavlja to pitanje, što znači da interesa ima. To je bila jedna posebna priča i pjesma koja stvarno i dan-danas uveseljava ljude. Nije se puno takvih pjesama dogodilo u posljednjih dvadeset godina. Što se tiče reuniona, ako se stvari poklope, tko zna?! Bila bi to genijalna večer Damirovih i mojih hitova, začinjena best offom iz boy band razdoblja.


Voditeljsku karijeru već dugo razvijate na radiju Antena Zagreb. Zašto volite taj način javnog izražavanja? Zašto je, ili nije, radio bolji od televizije?


– Ne stvaram kategorizaciju po tom, a ni po bilo kojem drugom pitanju. Radio je poseban, topao medij. Usko je vezan za glazbu. Omogućava mi da sam svakodnevno prisutan u eteru i u kontaktu s publikom.


Govoreći o Anteni, moram vas pitati i o Bullhitovima Luke Bulića. I sami ste sudjelovali u nekima od njih pa su tako, uz vašu pomoć, nastali “Slanina”, “Baklja milanska”, “Mostar” i drugi hitovi, a isti duo zaslužan je i za “Lijanu i Dafinku.” Koliko vas zabavlja takav izričaj i suradnja s Lukom Bulićem?


– Luka i ja stvarno imamo dugu zajedničku povijest. On je lik s kojim se jednostavno razumijem i kliknem na prvu. Super smo prijatelji i imamo neku kemiju koja se vidi. To se ne može fejkati ili naučiti.


Foto: RTL


Veliko dijete


Pokraj pjevačkih, televizijskih i ostalih obaveza pod svjetlima reflektora javnosti, njegujete li dijete u sebi? Na koji način? Što radite s velikim entuzijazmom? Što Saša želi biti kad odraste?


– Ja sam još uvijek veliko dijete. Neodlučno, tvrdoglavo i neozbiljno, baš kako dijete treba biti. Kad me opale obaveze i svijet odraslih, onda se pretvorim u gunđalo.


I za kraj, u svojoj zadnjoj pjesmi “Lagano na vrijeme” kažete “Nema potrebe bilo gdje da jurim…”. Kako se stoga opuštate u slobodno vrijeme? Isto tako, budući da je ovo razgovor za naš televizijski prilog, uz koji se TV sadržaj (filmove, emisije, serije, sport…) opuštate u slobodno vrijeme?


– Kad me pritisnu obaveze, onda si ponavljam tu pjesmu u glavi. Udahni, izdahni i lagano na vrijeme. Onda stanem i nešto pojedem, jer je to najčešći razlog moje nervoze, pa krenem dalje. Volim serije na streaming servisima i imam pretplatu gotovo na svaki. Trenutačno živim od ponedjeljka do ponedjeljka i novog nastavka serije “Nasljeđe”. Također sam aktivan po pitanju treninga u teretani i jogginga. Zbog visine sam uvijek imao problema s leđima pa se na ovaj način držim u formi.