Antonio Livaić

Riječki glazbenik Doktor o prvom albumu, alternativnoj sceni i životu

Katarina Bošnjak

Foto: Mateo Levak

Foto: Mateo Levak

"U životu balansiram između glazbe i politike, a sad je prevagnula glazba", kaže.



»Pacijent pokazuje vrlo nagle promjene raspoloženja. U prethodnim terapijama uočio sam nekolicinu zanimljivih načina razmišljanja koje do sada nisam susretao u praksi. Ozbiljnost njegovog stanja pokušat ću ustanoviti hipnoterapijom koju ću provoditi u nekoliko različitih faza. Naredna snimka dočarat će njegovo stanje. Započinjemo s hipnozom.


Opusti se. Zamisli mjesto na kojem se osjećaš sigurno. Tvoj um luta navedenim mjestom tražeći slobodan djelić na kojem može odahnuti. Smještaš se u ugodnu i opuštenu poziciju. Tvoji kapci su sve teži, tvoje ruke su sve teže i teže. Prati moj glas« – intro je u debitantski album »Best of« koji nam dolazi iz ordinacije i po preporuci riječkog Doktora.


doktor

Foto: Mateo Levak


Hipnoterapeutska traka


Kako je prošlo nekoliko tjedana od izlaska Doktorovog debitantskog albuma, ovu takozvanu hipnoterapeutsku traku postaje sve bolje slušati, naravno, ako ste ljubitelj ove vrste glazbe. Doktor, to jest, Antonio Livaić, svojom je kreativnošću, znanjem i vještinama definitivno obogatio riječku glazbenu scenu još i prije izlaska albuma kada su se mogli slušati samo njegovi singlovi. Prvi singl »Plesat ćemo sporije« objavljen je prije dvije godine, a najveću pažnju publike, ali i pozitivne kritike privukli su upravo »Daj bebo«, »Magija« i »Gledat ćemo svijet« kojima nas je upoznao s plastikpop žanrom. Album »Best of« idealna je glazbena terapija kojom je Doktor u jedanaest pjesama pokazao što karakterizira njegov stil i plastikpop – lako pamtljivi tekstovi i melodije unikatnog zvuka te svjež materijal.





– Dosta je tu stvari koje su utjecale na stvaranje plastikpopa kao žanra. Važna inspiracija definitivno je povezana s klasičnim rock’n’rollom u vidu Boba Dylana i Dire Straitsa, dok je ova modernija strana produkcije snažno povezana s glazbom Blinka 182, Basshuntera, Gorillaza i modernih trap artista, objasnio je Doktor koji je u svojoj prvoj albumskoj plastikpop priči vrlo vješto uklopio i goste Hokija i Balvana iz zagrebačkog kolektiva Trep nije mrtav, koji su napisali i odrepali verse u pjesmi »Duh«.


Foto: Mateo Levak


Rock kao ishodište


S Doktorom smo dogovorili intervju s namjerom da čujemo još koju stvar o albumu, no kako to često biva, priča o glazbi postaje i priča o životu. Ono što Doktor, tj. Antonio, često čuje, a što je nemoguće ne pitati ga, jest upravo pitanje o njegovom umjetničkom imenu.


– Igrali smo neke online igrice i meni je cijelo vrijeme nadimak bio »doktor« i onda, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su me počeli tako i zvati, a kad sam odlučio raditi autorsku glazbu, shvatio sam da me ljudi najviše znaju kao »doktora« i odlučio se za to, a i album je koncipiran kao svojevrsna terapija, prostor u kojem se sve to odvija je jedna bolnica i tako je priča s doktorom automatski dobila više značenja, kazao je Antonio.



Ideja za album Antoniju je došla još prije godinu i pol dana kada je objavio singl »Svijeta smak«, nakon kojeg je odlučio nastaviti graditi koncept. Na album su u stvaralačkom smislu utjecale brojne stvari poput albuma »Plastic Beach« Gorillaza, a sam »Best of« može se smatrati spojem svega što autor sluša i što ga inspirira, od domaćeg i stranog rapa, hyperpopa, indie glazbe i pop-punka do rock’n’rolla. Zanimljiva je činjenica da je Doktor kojeg danas slušamo i sam krenuo od rock’n’rolla kojeg smatra svojim ishodištem.



– Rock sam zapravo svirao još kad sam upisao školu gitare i tad se počela razvijati ozbiljnija ljubav prema glazbi. Kao dijete sam slušao sve, bilo je tu i hip-hopa, Ajs Nigrutina i cijele te priče, a rock se nekako ustalio, ponajviše možda zbog gitare i cijelog tog društva, međutim u razdoblju studiranja sam otkrio drukčiju glazbu, moderne produkcije i trap i hyperpop žanrove koji nisu toliko komercijalno prihvaćeni kod nas, odnosno nema ih u radijskim eterima, rekao je Antonio.


Foto: Mateo Levak


Posvećen socijalnim temama


Osobni interesi često nas oblikuju kao osobe i diktiraju putanju našeg života, a kod umjetnika znaju utjecati na finalni proizvod, što bi u ovom slučaju bila glazba. Nastavljajući dalje razgovor o karijeri, doznali smo više o ovakvim interesima i koje su zapravo dvije ljubavi glazbenikova života – politika, tj. međunarodni odnosi, koje je i diplomirao u Zagrebu te audioprodukcija.



– Jedan cijeli dio glazbene karijere sam posvetio svakodnevnim socijalnim temama i nakon toga sam odlučio da mi treba nekakav zaokret jer sam se uhvatio u situacijama gdje me to počelo opterećivati i onda sam si rekao: »Idem probati raditi glazbu koja je više univerzalna i progovara o nekim stvarima koje nisu toliko specifične za naše društvo«, tako da je cijeli moj život na nekom balansu između glazbe i politike, no u ovom trenutku života nekako je prevagnula glazba, povratak doma iz Zagreba i cijeli taj utjecaj zagrebačke scene, objasnio je Antonio.



Osim što stvara glazbu, Antonio i radi s glazbom u radijskoj postaji Laganini FM-a gdje ga, ako pažljivo slušate, možda baš čujete. Premda njegova glazba nije pretjerano bliska komercijalnim radijskim brojevima koji se vrte, posao je zasigurno blizak glazbi, što ga je i motiviralo da radi baš to, no svakako pokušava držati odvojenima uloge glazbenika i radijskog voditelja.


Foto: Mateo Levak


Nešto novo u Rijeci


Što se tiče stilskog uklapanja Doktorove glazbe u riječku scenu, činjenica je da Rijeka definitivno ima ljude koji slušaju, ali i stvaraju ovakvu glazbu, no kako je i sam rekao – »nikako da se spoje na jedno mjesto«.



– Dečki iz Traplesa npr. rade odlične koncerte i ima ljudi koji guraju stvari, pa mislim da s dovoljno truda i zajedništva možemo i u Rijeci ponovo napraviti dobru alternativnu scenu. Osjećam da i zbog situacije s pandemijom ljudi žele i trebaju glazbu, tako da se nadam da će priča uskoro krenuti i da će se Rijeka probuditi kroz rad nekolicine ljudi koji ovdje stvarno pokušavaju napraviti nešto novo, zaključio je.