Ljubitelji americane ovu će godinu, između ostalog, svakako pamtiti i po odličnom debitantskom albumu Josiaha Johnsona, albumu »Every Feeling on a Loop«. Poznavateljima ovog glazbenog pravca Johnson nije nepoznato ime jer je od 2009. do 2016. bio član vrsnog američkog sastava The Head and the Heart iz Seattlea koji je i suosnovao. Te 2016. godine Johnson napušta grupu i odlazi na liječenje od ovisnosti te polako nestaje iz svijeta glazbe sve do ove godine, kad se odlučuje na samostalni povratak i oduševljava mnoge iznimno dobrim albumom koji, očekivano, nudi njegov osobni pogled na pakao ovisnosti.

Pozitivne emocije

Na svu sreću Josiah Johnson pobjegao je iz ralja droge i alkohola, napisao o tome mnogo dobrih pjesama, okupio oko sebe odličnu ekipu glazbenika i prijatelja te »složio« ispovjedni album vrlo visoke kvalitete, zbirku stihova i glazbe koja bez imalo dvojbe može pomoći svakome tko se nađe u sličnoj situaciji, a istodobno može biti i svojevrsni americana rock priručnik za pozitivan odnos prema životu, vjeru u sebe i druge te odlučnost u borbi za svoje mjesto pod suncem. Sve to Johnson je ponudio u glazbenom obliku koji često podsjeća na njegov rad u grupi The Head and the Heart, ali povremeno ga i bitno mijenja, posebno sjajnim korištenjem gudača (čelo, trube…) koji obogaćuju glazbenu sliku, čine je pitkijom, ali i zanosnijom i grandioznijom. Naravno, temelji svake pjesme su u zvuku akustičnih gitara na koje se sjajno pridodaje Johnsonov duboki glas, nježna i ugodna melodija te vrlo često i himnični ton zbog kojeg se pri slušanju neizostavno javljaju pozitivne emocije što svakako i jest jedan od ciljeva ovog ispovjednog albuma punog pozitivne energije.

Život kao dar

Do te se energije i do tog stava, jasno je nakon jednosatnog preslušavanja albuma sastavljenog od dvanaest pjesama, dolazi nakon bolnih životnih iskustava, promišljanja, analiziranja i zauzimanja proaktivnih stavova koji u svojoj srži nude shvaćanje o životu kao daru koji treba koristiti radujući se i uživajući, a ne uništavajući sebe i ljude koji te vole. Pritom se Johnson okreće svijetu emocionalnih odnosa dvoje zaljubljenih pa o tome što sve čini te iznimno složene i bogate odnose govori već u uvodnoj »False Alarm«, kao i u dojmljivima »I Wish I Had« i »I Had A Choice«, dok u »Waiting On You« – jedinoj koja koristi suvremeni elektronički pristup i nudi trunke psihodeličnosti – ljubav ne vidi samo kao emociju između dvoje ljudi, već i svojevrsnu obvezu pomoći u partnerskom odnosu.

«Self help« elementi

Logično, najveći broj pjesama Johnson je vezao uz proces rehabilitacije i ozdravljenja, ponajprije duhovnog i psihičkog od ovisnosti, pri čemu niz pjesama te tematike nosi u sebi jako puno »self help« elemenata. Tako »Nobody Nows« govori o potrebi otvaranja, o tome da nekome povjeriš svoje brige, boli i strepnje, odnosno da ne ostaneš unutar svog vlastitog pakla. Još je snažnija akustična »Rise Up« koja uz opise tjeskobe, straha i očaja nudi i spoznaju kako će sunce sutra ipak svanuti i kako nije sve izgubljeno. »Hey Kid« je zanimljivo obraćanje samom sebi uz poruku o nužnosti učenja ljubavi, stalnom i svakodnevnom, a »Same Old Brick« je autoironičan osvrt na vlastite manjkavosti i negativnosti koje postaju manje bitne – ako ih sam sebi priznaš.

Za vrhunac albuma zaslužna je Johnsonova – baka. Naime, nakon što se našao u paklu ovisnosti, cijela njegova obitelj nastojala mu je pomoći, a jednom je prigodom on na diktafon snimio tridesetak sekundi savjeta koje mu je uz puno emocija u glasu govorila baka, nastojeći ga izvući iz stanja malodušnosti. »Nemoj odustati, nemoj se usuditi odustati«, gotovo da viče na njega i nastavlja drhtavim glasom koji svjedoči o tome koliko ga voli. »Budi jak i znaj da te volim i da te ljudi vole i brinu za tebe. Trebaš nam«, rekla je, između ostalog u tridesetak sekundi svom unuku baka, a Josiah Johnson tu je snimku sačuvao te je pod nazivom »Grandmother« stavio kao iznimno emocionalan uvod u briljantnu »World’s Not Gonna End«, prekrasnu himnu o optimizmu, o tome kako se i nakon poraza i najvećih teškoća možeš i moraš vratiti životu.

Opća razina

Za kraj albuma Johnson svoju priču diže na opću razinu te u pjesmi »Solve Problem« poručuje svakom ovisniku, ali i svakome tko misli da je pred nerješivim problemima, kako te probleme svatko mora riješiti sam, ali će uvijek oko njega biti ljudi koji će biti spremni pomoći. Jedan od tih ljudi sad je i Josiah Johnson koji je taj težak put savladao i vrlo dobro zna o čemu govori.

Obrađuje ovaj album, uz ovisnost, i neke druge teme poput seksualnog identiteta (»Woman in a Man’s Life«), ali je to u prvom redu ipak odličan album o pobjedi nad samim sobom i svojim slabostima i demonima, album prepun prekrasnih indie folk i americana pjesama koje svojom uvjerljivošću, optimizmom i pozitivnom energijom teško koga mogu ostaviti ravnodušnim pa su i stoga itekako potrebne, posebno u ovo mračno doba koronavirusa.