Nakon višegodišnjeg fantastičnog posla s Gustafima, ponajboljim domaćim bendom kad je riječ o razularenim feštama, Edi Maružin, alfa i omega tog benda, nastavlja svoja glazbena istraživanja u kojima spaja svoju lijepu Istru i njenu tradiciju s glazbenim izrazima nekih drugih dalekih sredina. Kao i na prethodnom odličnom albumu »Sumpor«, Edi i njegova prateća ekipa i ovog su puta uronjeni u blues, ponajprije onaj Mississippi hill country blues koji sjajno kaleme na Edijeve istrijanske tekstove pa u konačnici dobivamo novu glazbenu »voćku«, istodobno oporo gorku i slatku, punu mirisa i sokova, pravi – kako ga sam Maružin naziva – istrijanski bili blues.

Čvrsti blues

Pod nazivom »35’61’’ iz 2020. Caminada« Maružin i društvo složili su deset čvrstih blues trenutaka i jednu obradu ranije pjesme grupe Gustafi, a pojašnjavajući nesvakidašnji naslov Edi Maružin je rekao: »Ovaj je album hommage hodanju… Hodajući gubin svjesnost postojanja ove dimenzije i u tom okviru ovaj je album stvoren, uz puno hodanja. I ovaj je album u potpunosti nastao, dakle stvoren, uvježban, sniman i miksan u istoj prostoriji, u našem studiju u Maružini, od početka pandemije COVID-19, negdje u veljači, do listopada 2020., čemu i zahvaljuje naslov »Tridesetpet minuta i šezdeset jedna sekunda iz dvije tisuće i dvadesete« ili kraće »35’61’’ iz 2020.« koliko iznosi trajanje muzike na ovom albumu. Ili još kraće Caminada.«

Edijevo blues hodočašće kreće pjesmom »Čujen črčke« u kojoj čujemo ono što ćemo u raznim varijacijama te uz brži ili sporiji ritam slušati i u preostalim pjesmama – čvrsti blues koji se realizira kroz jednostavne, a tako efektne zahvate gitara te sjajnu ritam-sekciju kojoj je temeljni cilj držati plesni puls u pjesmi koja u ovom slučaju sjajno opisuje sposobnost pojedinca da se »isključi« iz stvarnosti i živi po svojim pravilima koja mu omogućavaju uživanje, pa i sreću. Ili kako bi to sjajno poetski kroz iznimno dobro korištenje dijalekta Edi zaključio: »Čujen ono ča ću, manje važno ča je vani, u meni črčki črče!«.

Ogledi o životu

Odvojiti se od zatupljujuće i teške koronastvarnosti te pobjeći nekamo daleko, cilj je i u pjesmi »Magari na hip« u kojoj tekstom Edi ne bježi u sebe – kao u prethodnoj – već u djetinjstvo. Slijedi izvrsna »A u p.m.«, još jedan iskaz nezadovoljstva stvarnošću, prošlošću i budućnošću, ovog puta izražen kroz sočnu psovku koja se u slučaju skladbe čuje jasno i potpuno, za razliku od naziva pjesme na omotu CD-a koji je ipak, zbog čudorednih razloga, ostao u okvirima inicijala. Žestoki blues rifovi ove skladbe mogu biti vezani uz ljubavni i životni poraz, ali dio teksta naslućuje i slutnju smrti, jer, pjeva i viče Edi: »Samo san trudan sija kraj puta, frmaj, sad čekan da put pasa«.

Ogledi o životu i njegovom smislu nastavljaju se i u pjesmi »Za nazad« u kojoj kroz poredbu mladosti kad želiš samo naprijed, sa starošću kad bi se itekako htio vratiti i usporiti, Maružin govori ono najbitnije, a prate ga odlični garažni blues rifovi i solaže koje slijede njegov glas. I »Koliko« je životno ispovijedna odsvirana i otpjevana kroz manične blues obrasce koji stalnim ritmičnim ponavljanjem plove k šamanskoj i iscjeliteljskoj strani glazbe jer je uz ovaj ritam teško ne plesati i gibati se. U krug ovih, uvjetno rečeno, refleksivnih i vezanih uz mjesto pojedinca u društvu svakako valja svrstati i dojmljivu »Živin soj život« iz koje je očigledno kako aktualni okviri i zbivanja autoru nisu dragi pa, kako i kaže naslov pjesme, živi svoj život.

Obrada Gustafa

Poštujući blues temelje Maružin i East Trance Blues Band dio pjesama vezali su i uz ljubav pa kroz »Uprosti mi« slušamo »molbe« za opraštanjem svih nesavršenosti, »Luna« je molitva mjesecu koji sigurno zna gdje je ona, a izvrsne – ujedno i najritmičnije i najplesnije na albumu – »Moj črni cvit« i »Noć je« pune su erotskog naboja, vitalnosti i energije koju, između ostalih, stvaraju i odlični back vokali te usna harmoničica koja podsjeća na stare blues legende, ali i na rane Stonese iz davnih šezdesetih. Album završava pjesmom »A ča sad pensaš« koja je, ustvari, nova verzija pjesme »Pretelo« koju su Gustafi 2006. godine objavli na albumu »F.F.«. No, dok je na tom albumu riječ o klasičnoj latino melankoličnoj melodiji, u ovoj je izvedbi to čisti starinski blues s uočljivom slide gitarom, žestokim rockerskim završetkom i mračnim raspoloženjem uzrokovanim spoznajom o prolaznosti svega i dolasku tamnih oblaka.

Vrhunska kvaliteta

Nažalost, ovaj album, kao ni Edie East Trance Blues Band, nikad neće doseći slavu i sveopće priznanje koje su ostvarili Gustafi. No, to je i logično jer ovo je sasvim drugačija glazba. Ono što je veže uz Gustafe nije samo Edi Maružin i suradnici, već i kvaliteta koja je i dalje vrhunska i koju će prepoznati svaki iskreni ljubitelj glazbe, pogotovo oni koji vole i cijene blues.

Hrvatski predstavnici na International Blues Challengeu

Kvalitetu Edija i njegovih prijatelja prepoznala je i blues struka – Edi East Trance Blues je uvjerljivo pobijedio na ovogodišnjem izdanju Croatian Blues Challengea te će predstavljati hrvatski blues na International Blues Challengeu, najvećem svjetskom blues natjecanju koje se održava u kolijevci bluesa – Memphisu, 2022. godine.

Dugogodišnji prijatelji i suradnici

Album »35’61’’ iz 2020.«, čiji je izdavač Spona Music, stvarali su dugogodišnji prijatelji i suradnici – Edi Maružin (vokal, gitara), Edi Cukerić (producent, udaraljke i efekti), Čedomir Mošnja (bubanj), Predrag Ljuna (usna harmonika, vokal i gitara), Danijel Paulović (bas), Ang Maružin (gitara), Bernarda Ravnić (vokal), Davor Milovan Bili (bas) te Alen Peruško, tehnička podrška za sve što je trebalo.